Džihić za FR: U BiH se odlučuje sudbina liberalnih demokratija

Vedran Džihić, znanstveni suradnik na Austrijskom Institutu za internacionalnu politiku i doktor politologije na Bečkom univerzitetu za Federalni radio govorio je o aktuelnoj političkoj situaciji u BiH, o promjeni kursa vanjske politike Zapada, ali i odgovornosti međunarodne zajednice za dešavanja na Zapadnom Balkanu.

Prijetnja stabilnosti Bosne i Hercegovine nikad veća od završetka rata, političari iz RS-a onemogućavaju državnim institucijama da rade, čime se blokira funkcionalnost države u cjelini. Kamo vode prijeteći potezi Milorada Dodika i njegovih sljedbenika koje direktno podržava Moskva?

Ovo jeste jedna od najvećih kriza od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma do danas , mada je sličnih kriza bilo i ranije. Dodik je otkrio da je vještačko kreiranje tenzija, politika straha, politika mobiliziranja nacionalnih i etničkih identiteta, jedini ključ za održavanje vlasti u RS-u, odnosno jedini ključ njegovih privilegija i privilegija njegove klike. To se može okarakterizirati kao kleptokratsko-klijentalistička struktura koja se opire pravnoj državi i demokratiji. U tom kontekstu zaštite takvih vlastitih privilegija, tenzija i stvaranje političke krize je jedino sredstvo. Kako i na koji način izaći iz dileme, nije najlakše pronaći jednostavno rješenje.

Građani su umorni od produkcije rigidnih nacionalizama i retrogradnih ideja koje su Bosnu i Hercegovinu zatvorile kao društvo. Kako krenuti u dekonstrukciju destruktivnog diskursa? Možemo li sami ili isključivo uz pomoć vanjskih faktora?

Možemo sami, ali treba nam pomoć međunarodnih faktora. Evropska unija, prije svega, Zapad, imaju odgovornost da u ovom momentu povuku jasne korake i pošalju poruku onima koji se igraju na ovaj način sa životima i sudbinom građana, da to nije prava politika. Poruka ministra vanjskih poslova Njemačke Heiko Maasa da Njemačka više neće biti spremna da šalje novac u entitet koji radi na uništenju BiH, možda je početak nekih promjena. Važno je izvršiti pritisak na snage koje se koriste ovom retorikom i poslati poruku da etnonacionalizam skriva suštinu cijele stvari, a to je da etnonacionalne elite instrumentaliziraju etničko pitanje da bi prikrili svoju nesposobnost da riješe krucijalna životna pitanja građana. Moramo krenuti u dekonstrukciju ovog etnopolitičkog narativa i poslati poruku da BiH nije ono što se predstavlja u svakodnevnoj političkoj borbi, već zemlja čiji građani svakodnevno pate od istih problema bez obzira na etničku pripadnost.

Imamo na sceni različite vanjske aktere sa svojim ambicijama i ciljevima oko moći utjecaja na Zapadni Balkan, što se, nažalost, reflektira na opću stabilnost u Bosni i Hercegovini. Teško je govoriti o ujednačenom diskursu.

To možda i jeste od krucijalnih problema u BiH. Mi imamo situaciju geopolitičkog brisanog prostora na Zapadnom Balkanu. S jedne strane demokratske zapadne sile, a s druge, autoritarne koncepcije društva koje dolaze iz Rusije, Kine i djelomično Turske. Upravo globalna borba između demokratija i autokratija prebija se preko naših leđa i to limitira djelovanje međunarodne zajednice. Moja teza je da preko ovih perifernih svjetskih pozicija, a Zapadni Balkan jeste periferija u globalnom pogledu, da se ovdje, kako god zvučalo paradoksalno, odlučuje sudbina liberalnih demokratija. Ako Zapad na ovako malom modelu posustaje i ne može da zaštiti svoje vrijednosti i interese, bojim se da se crno piše cijeloj liberalnoj internacionalnoj zajednici. Zato je važno da se povuku crvene linije u momentima kada vidimo negativno djelovanje Rusije i Kine.

Evropska perspektiva je prilično nejasna, odnosno, dinamika pridruživanja Evropskoj uniji. S obzirom na dosadašnje poteze Brisela, možemo li govoriti o kredibilitetu Evropske unije pristupanju Zapadnog Balkana? Najbolji primjer je Sjeverna Makedonija, od pozitivne priče do problema.

Nažalost, prostor proširenja postao je, metaforički rečeno, mrtvac koji hoda. Taj proces je marginaliziran unutra Evropske unije, nije prioritet, teško je vidjeti odlučnost da se nastavi taj proces. Sjeverna Makedonija jeste jedna vrsta kolateralne štete zbog nedosljednog pristupa Evropske unije. Perspektive proširenja Unije ni za BiH nisu dobre, ne samo zbog toga što EU nije aktivna već i zato što se ne događaju potrebne reforme. Bez obzira na to, za svako društvo mora postojati slika i vizija nekog budućeg razvoja. Evropska unija koja se u ovom momentu bavi internim pitanjima, kao pitanjem vladavine prava u Mađarskoj i Poljskoj, mora, ako želi da preživi kao zajednica, ponuditi taj normativni vrijednosni horizont i perspektivu za zemlje kao što je BiH. To će biti odlučujuća bitka u narednim godinama, da se Evropska unija probudi.

Umjesto te slike razvoja i vizije, imamo, nažalost, plasiranu priču o mogućem ratu. Kako ojačati ideju građanskih svijesti i ideju građanskih država, u konstelaciji odnosa koje na površinu izbacuju priču o mogućem ratu?

To je najbolniji momenat, da poslije tri decenije investicija u razvoj demokratije i izgradnju institucija, imamo retoriku rata. Politički kontekst je drugačiji, ta retorika može da se potisne ako međunarodna zajednica krene u dekonstrukciju etnopolitičkih narativa i opcija i otvori prostor onoga što je dobro. Uprkos zamoru, ne smijemo zaboraviti neke nove inicijative u kojima se može naći nukleus novog početka. Možda zvuči u ovom trenutku utopijski, koliko god smo frustrirani, ali suštinske alternative jačanju građanske države nema. Naravno, pitanje je da li će zaživjeti i naći podršku evropskih partnera, zemalja u okruženju. Alternativa je jasna, a to je povratak u '90-te. Ako ne dođe do promjene, Bosna i Hercegovina može da ostane u nekoj vrsti kliničke smrti koja bi bila kobna za njeno istorijsko bitisanje.

Da li ta promjena isključuje postojanje Ureda visokog predstavnika, na čemu inzistiraju Milorad Dodik i Rusija?

U ovom momentu taj narativ iz RS-a je dio širog narativa da BiH ne može funkcionirati bez međunarodne zajednice. Mi moramo biti svjesni da je Bosna i Hercegovina poslije Daytona zemlja u kojoj je suštinski upisan međunarodni utjecaj, da je ona stvorena u Daytonu i da je od početka imala garanciju koja je još uvijek potrebna. Ured visokog predstavnika ima razlog za svoje bitisanje.

Da li će i treba li visoki predstavnik Christian Schmidt iskoristiti svoje bonske ovlasti koje drži u ladici?

Da! Crvene linije su odavno prekoračene, a pogotovo zadnjih sedmica je to radio Milorad Dodik. Najave sankcija iz Berlina, poruke američkog izaslanika Escobara tokom boravka u BiH, jasan su nagovještaj bilateralnih sankcija, ako se ova retorika nastavi. Ukoliko dođe do eskalacije Dodikove retorike, jedina racionalna odluka je da visoki predstavnik suspendira maliciozne i toksične političke lidere sa političke scene. To jeste jedna vrsta dodatne eskalacije, ali u nekim momentima je i potrebna da bi se neke stvari konačno riješile.

Komandant EUFOR-a Aleksander Platzer u bečkom Standardu izjavio je, na prijetnje da će Milorad Dodik raspustiti zajedničku vojsku, da ona i nije utemeljena Daytonskim mirovnim sporazumom. Uprkos svakodnevnim secesionističkim prijetnjama koje stižu iz bh. entiteta Republika Srpska, Platzer ne vidi nikakvu klasičnu vojnu prijetnju Bosni i Hercegovini. Kako objašnjavate takav potez, a on jeste vjetar u leđa Dodiku i sljedbenicima?

To možemo tako interpretirati, ali ja ne bih toj izjavi davao prevelik značaj. EUFOR ima u komandnoj strukturi i mjestima gdje se odlučuje o mandatu i akcijama drugačije mišljenje. U ovom momentu se ne postavlja akutno pitanje djelovanja EUFOR-a. To je bila jedna izjava koja je u tom momentu bila štetna, ali mislim da ne odražava potpunu supstancu što EUFOR i teorijski i praktično može da bude.

Da li to znači da ne treba ići u detalje šta se krije iza ove izjave, s obzirom na to da znamo na veze generala Platzera sa Slobodarskom strankom? Poznate su i veze Milorada Dodika sa Straheom. Smatrate li da je ovo na nekom personalnom nivou?

Ja mislim da je taj link možda bio relevantan prije nekoliko godina kada je Slobodarska stranka bila na vlasti. Sada u Austriji imamo potpuno drugačiju strukturu vlasti i samo Ministarstvo odbrane koje je matična ustanova za generala Platzera u BiH je pod vodstvom potpuno drugačijih političkih struktura. Iz te perspektive posmatrano, ta izjava je samo lična, imajući u vidu širi kontekst, ne vidim neki strukturalni problem u vezi s tim.

federalna.ba