Đurđić: Novi Sad i Niš veći favoriti za promjenu vlasti nego Beograd

U Srbiji je predizborna tišina uoči nedjeljnih lokalnih izbora. Većina komentatora i analitičara ocjenjuje da je kampanja protekla u znaku velikih nacionalnih tema, a da se o problemima na lokalu jedva i govorilo. Tim povodom gost magazina Svijet bio je politički analitičar Momčilo Đurđić.

Stoji li ocjena o nametanju velikih tema u javnom prostoru iako Srbija u nedjelju bira vlast u desetinama lokalnih zajednica? Da li će priča o Kosovu ili Rezoluciji o Srebrenici ili o svjetskoj zavjeri protiv Srbije pomoći ljudima da žive bolje?

Naravno da su velike teme uvijek Srbima mnogo zanimljivije nego ove druge. Velike teme su neophodne na malim izborima, pošto sve što se radi u ovoj zemlji je sračunato i povezano sa nekim izborima. Bez obzira da li se govori o Ujedinjenim narodima, ili se govori na mitinzima, ili se govori u Briselu, sve je to u suštini, praksa pokazala, namijenjeno za unutrašnju politiku.

Ovdje kada otvorite, recimo temu u Beogradu, da je Beograd jedini glavni grad u Evropi, bar tako kaže opozicija, koji nema fabriku za pročišćavanje otpadnih voda i gdje kanalizacije i otpadne vode idu direktno u dvije velike, lijepe beogradske rijeke. Kada to otvorite kao temu, vlast se vrijeđa, ona smatra, kako može da pričate sad o nekoj tamo kanalizaciji i nekim takvim stvarima i da se to stavi uz teme jasenovačkih žrtava ili kosovske tragedije itd.

Tako da ovdje su velike teme uvijek nešto što će se staviti u prvi plan, jer kako da vam kažem, već nekoliko decenija ima gomila kvazi historičara koji prilično uspješno stvaraju jednu sliku Srba kao najugroženijeg i najstarijeg naroda, i Srbi to će da dokažu po svaku cijenu boreći se za prvo mjesto s Jevrejima na toj top listi izabranih naroda.

U ranijim razgovorima ste govorili kako opozicija u Srbiji treba da krene od nižih nivoa da bi postigla neki rezultat. Sada u Novom Sadu, Nišu, pa i u Beogradu postoje procjene da bi moglo doći do promjene. Da li je nešto tako moguće?

Ja se nadam da je moguće. Ne samo to, nego prvi put atmosfera je takva da to postaje moguće. Poslije dugog niza godina. Ne poslije 12 godina Vučićeve vlasti, nego, rekao bih, poslije čitavih 20 godina od ubistva premijera Đinđića, gdje je ta demokratska energija bila sve vrijeme u slobodnom padu. Ja mislim da je ona tu negdje već došla do dna, udarila u zemlju.

Sad imam utisak da negdje se stvari dižu. Naravno da taj put mora da se pređe, da mora da se vrati na fabričko podešavanje. Interesantno je da jedan od političkih lidera ranijih srpske desnice, Boško Obradović, podnio ostavku poslije izbora u decembru i povukao se u svoj rodni grad Čačak i rekao je da dok ne dobije izbore u Čačku na lokalu da se neće širiti na izbore na drugim višim nivoima. Ja mislim da je to jedan simbolični dobar pristup i pokazatelj da su ti ljudi konačno nešto ukapirali.

Što se tiče Novog Sada i Niša ispostavlja se da su oni veći favoriti za promjenu vlasti nego kad je u pitanju Beograd. Iako je u Nišu najlošija situacija za SNS, dakle u Nišu SNS stoji najlošije, a to recimo pokazuje i činjenica da imaju najveći billboard na svijetu, kažu da se vidi iz kosmosa, billboard Aleksandra Vučića, također i činjenica da je posljednje obraćanje vlasti pred izbornu šutnju sinoć u stvari bio snimak niškog mitinga SNS-a nam govori da je stanje u SNS-u najlošije upravo u Nišu.

Međutim, to ne znači, sama organizacija opozicije i dalje je problematična, da će u Nišu to biti konvertovano u izbornu pobjedu. Dok u Novom Sadu vlast stoji nešto bolje nego u Nišu, ali je opozicija mnogo bolje organizovana, od kontrole do ukrupnjavanja. Tako da su oni napravili jedan koalicioni blok od 12 stranaka koji čak zovu DOS, ne samo po njegovoj širini, nego i po činjenici da prvi put poslije 24 godine su se na istoj listi pojavili Demokratska stranka Srbije, doduše nova, ali dalje je desna nacionalistička stranka, i Liga socijaldemokrata Nenada Čanka.

U Novom Sadu se desilo još nešto, a to je da je jedna opoziciona lista došla u posjed spiskova 50 potkupljivača, oni koji trebaju daju pare da bi se glasalo između 5.000 i 6.000 dinara, i adresa 200 stanova na koji ti potkupljivači bi trebali kao na neke punktove da okupe fantomske birače. I ne samo da se došlo do spiska stanova, adresa, imena i prezimena potkupljivača, nego se došlo i do spiska imena i prezimena onih fantomskih birača. I oni su zaprijetili da će, ukoliko vide da se oni zaista u nedjelju prijepodne okupljaju na tim punktovima, da će u javnosti izaći sa svim imenima i prezimenima i potkupljivača i oni koji su bili spremni da prime mito.

federalna.ba