Dubina dva
Naslov filma ustvari je kodni naziv operacije srpske policije koja je imala za cilj prebacivanja leševa albanskih civila u Srbiju. Sam reditelj, Ognjen Glavonić, ovim je dokumentarcem napravio jedinstven pokušaj suočavanja sa prošlošću u Srbiji, i generalno regiji. ”Dubina dva” (2016) nosi pri tome svojevrsni efekat začudnosti koji je dobiven činjenicom da se svjedoci i osumnjičeni uopšte ne pojavljuju u filmu, a itekako su prisutni kroz njihove glasove koje čujemo u offu. Ovo je još jedan dokaz da u dokumentaristici, kao i umjetnosti generalno, nema pravila i formula već je autorska metafizika i dalje, na sreću, ”siva zona” o kojoj samo možemo špekulisati. Film je ispunjen praznim, napuštenim prostorima koji metaforično svjedoče o taktici zločinačkog zataškavanja vlastitih nedjela. Neke od ovih slika snažno se urezuju u pamćenje: Rijeka Dunav kod Đerdapa i mjesto gde je prvi put pronađena hladnjača sa albanskim leševima. Pa onda, deponija na teritoriji Suve Reke, mjesto gde je bio pokušaj spaljivanja leševa i uklanjanje tragova zločina. Izrešetana pizzerija u kojoj je vršeno prisilno zatvaranje i masovna likvidacija albanskog stanovništva. Napuštene porodične kuće i snimci noćnih kretanja kamiona koji podsjećaju na kamione kojima su leševi prevoženi. ”Dubina dva” je dobio više prestižnih nagrada i bio je predložak za igrani film ”Teret”.
federalna.ba