Dok jedni odaju počast herojima, drugi veličaju presuđene ratne zločince

Koliko smo blizu da izgubimo memoriju istine o ratu od 1992. do 1995. u cijeloj našoj zemlji najbolje govore murali diljem RS-a. Mural Ratka Mladića na banjalučkoj zgradi i dalje stoji, bez mrlja od jaja i farbe, kao onaj beogradski, jer politika poručuje da ga neće uklaniti. I dok veličaju ratne zločince i pokušavaju prekrajati povijesne činjenice u RS-u, Sarajevo u svijet šalje sliku murala heroja koji su popravljali društvo i borili se za mir i pravdu. Mural kao mjera morala i pitanja povjerenja koje se sporo gradi, a brzo ruši.

Mural ratnog zločinca Ratka Mladić, a nakon što ga je vlast RS-a institucionalno amnestirala i proglasila herojem, našao je svoje mjesto i na banjalučkim ulicama. Udžbenici, ulice, spomenici i murali - javni podsjetnici tamnih strana zločinačke ideologije, sada su stavljeni u službu veličanja i očuvanja narativa devedesetih godina.

“Ovo je klasično veličanje ratnih zločinaca. Kroz izjave Draška Stanivukovića vidite da on želi da se dodvori Vučiću, da bude veći Dodik od Dodika, da bude veći očetnik od neočetnika, a taj mural mu je dobrodošao. Ne želim da pretpostavljam kako je on nastao, ali je nastao u pola bijela dana i potpuno slobodno”, ističe novinar i kolumnista Dragan Bursać.

“To, prije svega, govori o stavu vladajuće elite koja je vladajuća ne samo u Banjoj Luci nego i u RS-u o zločinima počinjenim tokom ‘90-ih jer to nije samo iskazivanje poštovanja prema nekom pozitivnom historijskom događaju nego glorfikacija zločina. I nije ovo prvi put. Pokazat će se da li u Banjoj Luci ima dovoljno društvene snage da se suprotstavi takvim narativima koje promovira vladajuća elita u Banjoj Luci i RS-u”, kaže Husnija Kamberović, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

A tamo će prije farba izblijediti nego mural biti uklonjen, poruka je prvog čovjeka grada Banja Luke. Dešava se to i u Beogradu, gdje slika zločinca ne blijedi, a osuđeni ratni zločinci su, kao režimski trofeji, rado viđena lica sa TV ekrana. Prekodrinski projekt falsificiranja prošlosti kao nastavak osuđene ideologije u punom je zamahu širom RS-a.

“Da vas podsjetim da su brojni haški optuženici postali rado viđeni gosti na Vučićevim televizijama - od Šljivančanina, preko Šešelja, kapetana Dragana itd. Svi ti ratni zločinci 13 godina od dolaska Vučića na vlast su proglašavani kao heroji na televizijama Srbije. I onda je prirodno da je Beograd na taj način postao sila teže, gravitacija koja determiniše i upravlja narativima i preko Drine među srpskim narodom”, kaže advokat iz Beograda Čedomir Stojković.

Dok traje politička borba za i protiv ostavština fašizma na sarajevskim ulicama, glavni grad države Bosne i Hercegovine je i dalje civilizacijski primjer grada čije ulice i trgove krase imena i slike velikana koje će historija pamtiti.

“Danas imamo nazive ulica, škola... Trg ZAVNOBiH-a je još uvijek tu, Avde Hume, Džemala Bijedića, Titova ulica je još uvijek tu. To je nešto što je neshvatljivo u drugim sredinama”, ističe Kamberović.

“Mural Milanu Mladenoviću, čovjeku koji je posvetio svoj život borbi protiv nacionalizma, naravno, u Sarajevo je, a nije u Banjoj Luci, pa ulica i bulevar Srđana Aleksića, koji ne postoje u Banja Luci. Banja Luka se dobrovoljno odriče bilo čega što ima veze s civilizacijskim normama i odavno je pretvorena u jednu srpsko-rusku palanku, u jedno nacionalističko predgrađe tog ‘srpskog sveta”, zaključuje Bursać.

Dva grada, dvije historije i heroji sa i bez mrlje. Profitabilna politička priča s ikonografijom koja je i zakonom zabranjena, ali nikada kažnjena. Zagledani u prošlost kreatori budućnosti novih naraštaja kolekcionari su osuđenih heroja vlastitog naroda, a ne zlatnih medalja onih najboljih među nama.

federalna.ba