Djeca na rubu egzistencije - Afganistan

Save the Children je objavio snažnu seriju fotografija svjetski poznatog fotografa Jima Huylebroeka kako bi istaknuo ljudsku tragediju koja se odvija u Afganistanu dok zemlja ovog tjedna obilježava šest mjeseci od dramatične tranzicije vlasti.

Fotograf Jim Huylebroek putovao je diljem zemlje s međunarodnom dječjom agencijom Save the Children, od sušom opustošenih ravnica na sjeveru do smrznutih ulica Kabula, snimajući priče djece čiji su životi uništeni humanitarnom krizom, za seriju fotografija pod nazivom: Djeca na rubu života.

Djeca se igraju vani nakon nastave u Save the Children's Child Friendly mjestu u kampu za raseljenike u pokrajini Balkh.

Fotografije govore o njihovoj borbi za opstanak. Obitelji koje donose nemoguće odluke o tome koje dijete mogu priuštiti hraniti, a koje će ostati gladno; majke koje rađaju same na prljavim podovima jer si ne mogu priuštiti putovanje u bolnicu; djeca prisiljena raditi na ulici kako bi stavili hranu na stol.

Na sjeveru Afganistana, Laalah, 12, živi s majkom i četvero braće i sestara u šatoru, izgrađenom s ceradom u podrumu napola dovršene zgrade. Njezin otac Maalek muči se da nađe posao kao radnik, a ponekad nema drugog izbora nego poslati svoje sinove da pronađu smeće koje će prodati ili spaliti kako bi im dom bio topao.

Maalek, 40, rekao je: “Kad god su djeca slobodna iz škole, izlaze van i skupljaju smeće. Oni izlaze na ulice i skupljaju i prodaju limenke kako bi mogli priuštiti svoje školske troškove ili hranu.”

Zahman, 3, Omfaruk, 8, Halima, 6, Nooriullah, 11, i Noori, 12, žive u Kabulu. Otac im je nezaposlen. U obitelji je 16 ljudi i jedna vreća brašna traje im osam dana.

“Moj san je pronaći, izgraditi mjesto za njih. Da mogu sagraditi kuću za život kako bi prestali biti ovakvi beskućnici.”

Laalah je rekao: „Nadam se da će u budućnosti postojati škole. Želim ići u školu. Biti ili učitelj ili liječnik. Želim da naš život bude dobar, da jedemo dobru hranu.”

Gotovo 5 milijuna djece na rubu je gladi jer se zemlja suočava s najgorom krizom s hranom od kada se bilježi. Trostruki utjecaji suše, sukoba i ekonomskog kolapsa gurnuli su mnoge obitelji na opasan teritorij. Obitelji prodaju ono malo što imaju da kupe hranu, šalju djecu na posao ili žive samo na kruhu.

Laalah se penje stepenicama sa svojim mlađim bratom Faakhirom u njihovoj kući u pokrajini Balkh. Pobjegli su od sukoba u Faryabu, a kuća im je uništena nakon što su otišli.

Povlačenje pomoći i zamrzavanje financijske imovine doveli su afganistanske javne službe na rub kolapsa. Bolnice diljem zemlje bile su prisiljene zatvoriti se jer su plaće zdravstvenim radnicima presušile. Očajno bolesnu djecu odbijaju jer jednostavno nema lijekova za njihovo liječenje, a tamo gdje su dostupni, rastuće cijene znače da su preskupi.

U Kabulu, 12-godišnja Arzoo, najstarija od osmero djece u svojoj obitelji, nije išla u školu cijelu zimu jer su škole zatvorene. Njezin otac mjesecima nije mogao raditi. Većinu dana samo jedu kruh jer si ne mogu priuštiti ništa drugo. Arzooova majka, otac i 18-mjesečni brat su bolesni, ali obitelj si ne može priuštiti odlazak liječniku.

Arzoo je najstarija od osmero djece. Njen otac, Ashequllah, mjesecima nije mogao raditi i morao je posuđivati novac od drugih obitelji kako bi kupio hranu.

Rekla je: “Sada moj otac nema posla koji bi mogao raditi i donositi hranu kući. Jedan dan imamo hranu, a drugi dan nemamo.” Arzooova majka, Ferisha, 36, rekla je: “Apsolutno nema posla. Ljudi su očajni za hranom; Nema ničega."

Na pitanje o budućnosti svoje djece, rekla je: “Nadam se da će studirati i napredovati; čovjek može imati samo ovu nadu.”

Direktor Save the Children u Afganistanu, Chris Nyamandi, rekao je:

“Svaka od ovih priča snažan je podsjetnik na mračnu stvarnost za obitelji diljem zemlje, svakodnevnu borbu za preživljavanje zime i milijune mladih života koji su u opasnosti.

“Vrijeme ističe afganistanskoj djeci da dobiju hitnu podršku koja im je tako očajnički potrebna. Obitelji čine sve što mogu, donoseći nemoguće odluke o tome tko jede, a tko ne.

“Humanitarna pomoć može prebroditi djecu kroz zimu, ali ova kriza se ne može riješiti samo uz pomoć. Afganistan je ekonomija koja se temelji na gotovini, tako da bez gotovine koja dolazi u zemlju, nije teško vidjeti da će obični ljudi patiti. Vlade moraju pronaći način da otključaju vitalna sredstva i financijsku imovinu kako bi spriječile daljnje masovne gubitke života.”

Ninangyali ima tešku pothranjenost, a liječi je mobilni zdravstveni tim Save the Children.

Više od 20.000 ljudi potpisalo je peticiju Save the Children Spasite Afganistanske živote, a britanska javnost je do danas donirala više od 28 milijuna funti Odboru za hitne slučajeve u Afganistanu.

Ninangyalijeva sestra Harija, 6 i pustinjski put kojim su kamioni s vodom stigli do njezine obitelji na periferiji Jawzjana

Save the Children dijeli novac, zimsku odjeću i gorivo obiteljima u nekim od najteže pogođenih područja kako bi im pomoglo da se zagriju i nahrane kroz ljutu zimu. Novčana pomoć pomaže spriječiti obitelji da pribjegnu očajničkim mjerama koje negativno utječu na djecu, kao što su dječji rad, rani brakovi i smanjeni obroci.

Djeca na ulicama Kabula.

U 2021. godini mobilne zdravstvene klinike Save the Children u Afganistanu provele su gotovo 375.000 pregleda i liječile više od 12.000 djece od pothranjenosti.

federalna.ba/The Guardian