Dennis Morriss: "Pobjegao sam iz škole sa 14 godina da gledam Boba Marleya – i postao njegov fotograf"
Jednog hladnog jutra 1973. godine, 14-godišnji Dennis Morris donio je odluku koja će mu zauvijek promijeniti život.
“Bob Marley je dolazio u Englesku na svoju prvu turneju i ja sam odlučio da ga želim fotografisati, pa sam pobjegao iz škole i otišao u klub gdje je imao svoj prvi nastup u Londonu.
Kad je prolazio pored mene, rekao sam: ‘Mogu li te slikati?’ A on je rekao: ‘Yeah man, uđi’.”
Tokom pauza na tonskoj probi, Marley je počeo razgovarati s dječakom o odrastanju u Engleskoj, dok je Morris njega ispitivao o životu na Jamajci.
“I onda mi je ispričao o turneji i pitao me da li bih htio poći s njima. Tako sam sutradan spakovao torbu kao da idem na čas fizičkog, otišao do hotela – i krenuli smo.”
Morris je tada uspio napraviti intimne fotografije Boba Marleya, poput one u kojoj kupuje sportsku opremu za djecu iz Trench Towna (Izvor: Dennis Morris)
Turneja je prekinuta ranije nego je planirano jer su članovi benda insistirali da se vrate kući čim su ugledali snijeg. No, tih nekoliko sedmica bilo je dovoljno da se Morrisova karijera pokrene – karijera u kojoj će kasnije fotografisati mnoge od najvećih muzičkih zvijezda svijeta.
Mnoge od tih fotografija – uključujući i legendarnu sliku Marleya u kombiju benda tokom te prve turneje – danas su dio velike izložbe u The Photographers’ Gallery u londonskom Sohou.
Rođen na Jamajci 1960. godine, Morris se preselio u londonski East End sa samo pet godina. Njegovo zanimanje za fotografiju počinje već s devet godina, kada je postao član crkvenog hora, u crkvi čiji je svećenik imao svoj foto-klub i tamnu komoru.
“U vikarijatu je bila tamna komora i gledao sam jednog starijeg dječaka kako razvija fotografiju i odmah sam znao – to je moj život,” prisjeća se Morris.
Godine 1975, Morris je ponovo fotografisao Marleya, ovaj put na čuvenom nastupu u Lyceum Theatreu u Londonu (Izvor: Dennis Morris)
Nakon što je snimio svoje prve fotografije Marleyja 1973. godine, Morris je bio tamo da ga ponovo fotografiše kada se reggae zvijezda vratila u London dvije godine kasnije kako bi odsvirao legendarni koncert u pozorištu Lyceum.
“Napravio sam sjajne snimke jer sam ih već ranije gledao kako nastupaju, znao sam tačno kako se kreće na bini. Te slike su završile na naslovnicama NME-a, Melody Makera i Time Outa.”
“Moja ambicija nije bila da postanem muzički fotograf – želio sam biti ratni fotograf. Ali sam skrenuo s tog puta – i to na najbolji mogući način.”
Sid Vicious i Johnny Rotten tokom turneje S.P.O.T.S. na autobuskoj stanici u Coventryju 1977. godine (Dennis Morris)
Dennis Morris je odrastao u Londonu, nakon što se doselio iz Jamajke sa pet godina (Izvor: Pearl de Luna)
Ipak, svoj “rat” Morris je pronašao u haosu punk scene, kada je 1977. pozvan da prati Sex Pistolse na turneji.
“Bilo je haotično, stalno su nam prijetili, napadali nas na ulici, koncerti su bili potpuno divlji. Kad sam radio s Pistolsima – to je bio moj rat. Bilo je savršeno.”
Nakon toga, Morris je radio i s drugim velikanima: od Patti Smith, Oasisa, Goldieja, do Radioheada. Putovao je svijetom prateći muzičare, ali...
“Sve to mi je zapravo služilo da finansiram svoju pravu strast – dokumentarnu fotografiju i reportaže.”
Morris je fotografisao originalnu postavu Oasisa u Japanu 1994. godine (Izvor: Dennis Morris)
Patti Smith tokom promotivne turneje za album Horses u Londonu, 1976. (Izvor: Dennis Morris)
Ipak, ovaj Londonac kaže da je uvijek gledao na svoj rad kao na način da finansira svoju pravu strast – reportažu i dokumentarnu fotografiju, koja takođe zauzima značajno mjesto u njegovoj izložbi.
Njegov rani rad doveo je do projekata poput "Growing Up Black" (Odrastanje kao crnac), koji je istraživao crnačku kulturu u Londonu 1970-ih; zatim "Southall – A Home from Home"(Southall – Dom daleko od doma), koji se posebno fokusirao na sikh zajednicu; kao i pogled na život u glavnom gradu kroz projekat "This Happy Breed"(Ova sretna rasa).
"Dokumentovao sam svoju zajednicu, svoj komšiluk, a onda i šire," objašnjava on.
"Uspijevao sam da natjeram ljude da mi otvore vrata... Imam neki prirodan dar – ne mogu ga objasniti, ali kad me vide, jednostavno mi vjeruju."
Admiral Ken s Bix Menom, u Hackneyju, bio je dio serije Odrastanje crnaca (Dennis Morris)
Ulice Southalla, 1976 – iz projekta "Southall: Dom daleko od doma" (Dennis Morris)
Morris vjeruje da je upravo ta sposobnost dokazala svoju uspješnost u njegovom radu, bilo da se radi o snimanju dokumentarnih filmova ili muzičkoj industriji.
"Kada fotografišem muzičare, trudim se da skinem tu njihovu masku i pokažem njihovo pravo lice, jer oni uvijek projektuju neku sliku o sebi."
"Mnogi mi kažu – bilo da je riječ o Bobu Marleyju ili o Sex Pistolsima – da imaju osjećaj kao da su tu sa mnom, u tom okruženju. Nije to samo obična fotografija, već zaista pruža osjećaj kao da ste tamo, kao da ste dio tog trenutka," objašnjava on.
Muškarac sa svoje dvije kćerke i svojom najdragocjenijom imovinom, u Southallu, 1976. (Dennis Morris)
Morris kaže da je izuzetno zadovoljan reakcijama na izložbu, koja je prvo otvorena u Maison Européenne de la Photographie u Parizu, a zatim premještena u The Photographers' Gallery u Londonu, gdje se zatvara kasnije ovog mjeseca.
"Ljudi govore da kroz izložbu vide svoje prošle živote ili živote svojih roditelja, ili šta god to bilo. Kao s fotografijama iz serijala Growing Up Black – mnoga djeca su od roditelja slušala kako je bilo kada su prvi put došli u Englesku... i sad kažu: 'Vau, stvarno je bilo tako.'"
"A s muzičke strane... vide intimne trenutke nekog benda ili pokreta – to je uvid u ono što je bilo potrebno da bi došli tu gdje jesu."
"Jednostavno sam jako, jako ponosan na sve to," kaže on.
Izložba Dennis Morris: Music + Life traje u The Photographers' Gallery do 28. septembra, dok je knjiga pod istim nazivom objavljena u izdanju Thames & Hudson.
federalna.ba/BBC