Damir Uzunović dobitnik nagrade "Skender Kulenović" za knjigu "Pariški maraton"

U Bosanskom Petrovcu, rodnom mjestu Skendera Kulenovića, jednog od najvećih bosasnkohercegovačkih pjesnika, piscu Damiru Uzunoviću dodijeljena je nagrada za knjigu “Pariški maraton”. Ovo priznanje se inače dodjeljuje za knjigu godine, u okviru “Dana petrovačkih velikana”.

Manifestacija je posvećena očuvanju kulturne baštine i sjećanju na znamenite ličnosti ovoga kraja: Skendera Kulenovića, Ahmeta Gromadžića, Jovana Bijelića i Mersada Berbera (a namjera manifestacije je očuvanje kulturne baštine I sjećanje na znamenite ličnosti ovoga kraja).

O romanu "Pariški maraton"

“Pariški maraton” istodobno je putopis, skica za pisanje romana, historijski izvor jedne konkretne obitelji koji dobiva univerzalni značaj, ali i tekst koji 'odiše spisateljskom radoznalošću prema svijetu i umjetnosti. Svojim pripovjedačkim odnosom spram  stvarnosti te diskretnom spisateljskom i ljudskom zrelošću, knjiga nema potrebu nikog ni u šta da ubjeđuje, zbog čega smo, naravno, samo još više 'ubjeđeni' u kvalitet teksta”- napisala je o Uzunovićevom nagrađenom romanu urednica  književna kritičarka iz Kkinde Dunja Ilić.

Inače, roman “Pariški maraton” je objavljen u Buybookovoj ediciji “Dnevnik” koju uređuje Semezdin Mehmedinović, a roman je priča o ocu i sinu te o samoj književnosti. Na oko 400 stranica ove autobiografske knjige Uzunović uvezuje prošlost, sadašnjost koju dijeli sa sinom i budućnost izmišljenog lika  Hakala, bivšeg štićenika Doma za djecu bez roditeljskog staranja.

“Ako je prethodni Uzunovićev roman “Ja sam” bio posveta ocu, Pariški maraton je posveta sinu, ne samo zato što je Dino, odnosno njegova ličnost, u stvari model za Halala, kako ćemo i pročitati na jednom mestu, nego zato što je „pariški maraton“ – putovanje na kojem su prešli maratonsku kilometražu – pokušaj oca da u odnosu sa svojim sinom ispravi greške koje je, podstaknut patrijarhalnom kulturom, pravio njegov otac”- napisala je Dunja Ilić.

Kako je napisala Ilić, roman odlikuje odsustvo bilo kakve pretencioznosti i samodopadljivosti. Priča u kontrapunkt stavlja citate poznatih pisaca, recimo, misli Umberta Eca na temu umetnosti romana ili listu koju je Marguerite Duras sačinila kao uputstvo piscima početnicima, i zdravorazumske komentare sina koji pripada nekoj drugoj, manje romantičnoj generaciji, i koji nema previše interesovanja da jednog dana nastavi očev posao („Čudno mi je da mi sada hodamo po tim tragovima ako si ih samo zamislio, ili još čudnije ako si ih već napisao. Dešava li se unutra sve tebi ili glavnom liku, ili se izmišljaš pa sada tražimo potvrdu tog izmišljanja?“).

"Sačuvati od zaborava ime velikana naše književnosti"

Plaketu i nagradu  na manifestaciji u Bosanskom Petrovcu, Damiru Uzunoviću je uručila predsjednica žirija Šeherzada Džafić, a prisutnim se obratio i nagrađeni književnik:

“Čini mi se da su nagrade važne barem uz tri razloga. Prvi je onaj intimin, trenutak čite radosti kad vam telefonski saopštavaju da ste baš vi laureate, a da tu nagradu uopće niste imali na umu. Drugi je također važan, a radi se o utvrđivanju ugleda nagrade, pogotovo ako je po ocjeni relevantnog žirija pobijedila dobra ili čak najbolja knjiga, a treći razlog je da se na taj način najbolje čuva od zaborava ime velikana naše književnosti.

Sonetni vijenac“Ocvale primula, prvo Skenderovo djelo, koje je napisao I objavio u gimnazijskom listu sa 17 godina, za mene je bio doslovno strujni udar jednog drugačijeg i ljepšeg jezika na onaj jezik na kojem sam ja, tada također sedamnaestogodišnjak, čitao I sastavljao neke svoje sonete. Uvijek ću da pamtim stih iz njegovog prvog soneta: “To su tople kćerke vlažnih zavjetrina”-kazao je primajući nagradu Damir Uzunović.

federalna.ba