Tuzlanski spasioci u tragičnoj noći pokazali veliku posvećenost i koordinaciju

videoprilog Daliborke Popović (Dnevnik 2)

Ljudi koji su učestvovali u spašavanju ljudi, posebno vatrogasci, policajci i medicinski radnici, skromni su. Kažu, posao im je da pomognu ljudima. Radili su koordinirano, brzo i dali sve od sebe da spase što više ljudi. Danas smo razgovarali s medicinskim radnicima koji kažu da ovakve intrevencije nisu imali još od posljednjeg rata.

Koordinacija na terenu, uprkos metežu koji ih je dočekao, bila je besprijekorna. Nije bilo pauza u radu dok se svi unesrećeni nisu izvukli na sigurno i bili zbrinuti. U intervenciju su bili uključeni i oni koji  nisu bili na dužnosti. Svi rame uz rame jedni drugim ne gledajući ko kakvu funkciju obavlja.

„Preteška noć, preteška situacija, pretužna priča, ali u tim momentima čovjek samo stavlja fokus da što više unesrećenih spasimo, da pružimo priliku da neko dalje nastavi sa svojim životom“, ističe Emir Jahić, specijalizant urgentne medicine iz Službe hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Tuzla.

Situacija na terenu oživjela je sjećanja na ratne dane, izgubljenu mladost na Tuzlanskoj kapiji.  U opštem haosu veliki broj nesretnih ljudi kojima treba pomoći.

„Kad smo se popeli na šesti sprat, ne zna čovjek kome prije da ukaže pomoć. Gledali smo prioritetne osobe, uzimali smo one koji su davali neke znake žvota“, kazao je Almir Mujkić, medicinski tehničar i vozač saniteta Hitne pomoći Dom zdravlja Tuzla.

„Zajedno s kolegama iz primarne zdravstvene zaštite, kolegama iz Hitne pomoći Tuzla i okolnih službi hitnih pomoći koji su došli u ispomoć smo pravili trijaže pacijenata na način da smo ranije obavijestili naše uposlenike na Kliničkom centru da očekujemo veliki priliv pacijenata. Mi u tom momentu nismo znali hoće li to biti pet pacijenata ili pedeset“, navodi Igor Huduć, pomoćnik direktora za medicinske poslove JZU UKC Tuzla.

Naši sagovornici posebno ističu da nema ništa ljepše od spašavanja ljudskih života. Penzioneri su svoju mladost i najljepše godine života dali državi koju imamo danas.

„Noć nakon što se to sve izdešavalo, došao sam na svoj posao i ponovo sam sreo te iste pacijente, koje smo samo nekoliko sati prije toga zbrinjavali. Naravno, satisfakcija je vidjeti da je neko ostao živ, satisfakcija je bila vidjeti i gospođu koja nam se zahvaljivala“, dodaje Emir Jahić.

Iako je riječ o jednom od najtragičnijih događaja koji je zadesio Tuzlu, zalaganje i požrtvovanost spasilaca i interventnih vodova te kobne noći svijetla su tačka koja dokazuje da ipak ima budućnosti.

federalna.ba

Tuzla spasioci Penzionerski dom požar