Daleko od svjetske pažnje: U kampu u Darfuru dijete umire svaka dva sata

Svi znaju bar jednu porodicu koja je izgubila dijete u Zamzamu, kampu za stotine hiljada raseljenih osoba u sudanskoj regiji Darfur. Glad i bolest postale su sumorna obilježja svakodnevnog života, a prema medicinskoj humanitarnoj organizaciji Médecins Sans Frontières (MSF-Ljekari bez granica) jedno dijete umire u kampu svaka dva sata.

“Bilo ih je mnogo, ne mogu se svih sjetiti. Posljednji je umro jučer”, kaže Laila Ahmed, koja sa svojih devetero djece živi u kampu. Kao i veći dio Sudana, Zamzam posljednje dvije sedmice nije imao telefonsku niti internetsku vezu, no Guardian je uspio razgovarati s izbjeglicama putem satelitske veze.

Opisali su očajnu situaciju, bez čiste pitke vode i malog pristupa liječenju. Porodice dijele oskudne zalihe hrane. Gotovo 25% djece ozbiljno je pothranjeno.

Denga groznica i malarija haraju kampom. Iza njegovih perimetara lutaju milicioneri koji kidnapuju ili napadaju žene koje se usude skupljati drva ili travu za svoje magarce. Osim jedne male distribucije u junu, nikakva pomoć u hrani nije stigla otkako su 15. aprila izbile borbe širom Sudana. “Mislim da se približavamo općoj gladi”, kaže Abdullatif Ali, otac šestero djece. “Ljudi pate od pothranjenosti, bolesti – mnogo problema.”

Zamzam je osnovan sredinom 2000-ih, nakon genocida u Darfuru, koji su izvršile pretežno arapske milicije zvane Janjaweed. Prije sadašnjeg rata između sudanske vojske i paravojnih snaga za brzu podršku (RSF), koje su izrasle iz Janjaweeda, Zamzamu je niz međunarodnih humanitarnih agencija pružalo pomoć, ali i one su se naglo povukle kada su borbe počele.

Od tada, je broj stanovnika kampa porastao novim dolascima ljudi koji su bježali od borbi na jugu. „Ovo je ogroman, prenaseljen kamp kojem je potrebna velika podrška, ali je potpuno prepušten sam sebi“, kaže Emmanuel Berbain, ljekar MSF-a, koji ga je nedavno posjetio. “To je potpuna katastrofa, da budem iskren.”

MSF i Relief International jedine su grupe pomoći koje još uvijek djeluju u Zamzamu i obližnjem gradu El Fasher, gdje pomoć treba oko dva miliona ljudi. Stroga pravila unutrašnje sigurnosti znače da agencije UN-a ne mogu slati osoblje u region, dok nevladine organizacije jednostavno nemaju dovoljno novca da ponovo pokrenu svoje operacije.

“Prenatrpani smo,” kaže Kashif Shafique, Sudanski direktor za Relief International. “Previše je svega za samo dvije organizacije da to pokriju.” Sudan je doveden na rub kolapsa zbog 10 mjeseci borbi. Polovini od 50 miliona ljudi potrebna je pomoć u hrani, dok je skoro 8 miliona ljudi protjerano iz svojih domova, što je najveća svjetska kriza internog raseljenja.

Prema "najvjerovatnijem scenariju", glad će izbiti u većem dijelu Sudana do juna, čime je u direktnom riziku od umiranja pola miliona ljudi, navodi se u istraživanju objavljenom od strane Clingendael instituta, holandskog istraživačkog centra. U najgorem slučaju, glad u cijeloj zemlji mogla bi ubiti milion ljudi, predviđa se.

"Razmjer je jednostavno zastrašujući", kaže William Carter, lokalni šef Norveškog vijeća za izbjeglice (NRC). “Zamzam je samo jedan kamp. Postoje stotine drugih u Sudanu u kojima viđamo bebe koje ne dobijaju pomoć.”

NRC je radio u kampu Zamzam, ali novca nema dovoljno i još ne može sebi priuštiti povratak. Ova novčana ograničenja dijele sve agencije u Sudanu, gdje je pogoršana humanitarna kriza pomračena ratom u Ukrajini i izraelskom ofanzivom na Gazu. Prošle godine, UN je dobio samo 43% sredstava koja su im bila potrebna da odgovore.

“Međunarodna zajednica jednostavno nije dala prioritet Sudanu niti mu je dala resurse”, kaže Carter. “Da budem iskren, mislim da nas je ovdje dovela čista lijenost. Mogli su pronaći rješenje da su bili motivirani za to, ali nisu.” U decembru su se borbe proširile na državu Gazira, logističko središte za humanitarne agencije i mjesto najvećeg sudanskog projekta navodnjavanja, dodatno poremećujući oštećeni prehrambeni sistem zemlje.

Neke pijace nemaju više hrane. Gašenje komunikacija je u međuvremenu onemogućilo humanitarne grupe bez satelitske opreme da obavljaju svoje operacije. Mobilne aplikacije za prijenos novca, vitalni spas za ljude zarobljene iza fronta, više ne rade. U ponedjeljak su volonteri koji vode mrežu od 38 narodnih kuhinja u Bahriju, satelitskom gradu glavnog grada Kartuma, rekli da obustavljaju svoj rad jer više ne mogu nabaviti i distribuirati hranu usred nestanka struje. Hranili su skoro 200.000 ljudi svakog dana.

“Nemam pojma šta će sada jesti. Ne možemo ništa učiniti”, kaže Mukhtar Atif, glasnogovornik Hitne pomoći, volonterske mreže koja djeluje širom Sudana.

Toby Harward, zamjenik UN-ovog humanitarnog koordinatora za Sudan, kaže da "česte birokratske prepreke" koje vlasti postavljaju grupama za pomoć pogoršavaju humanitarnu krizu. Ovo otežava dobijanje viza, transportnu pomoć širom zemlje i uvoz humanitarnih potrepština. Ranije ovog mjeseca, Svjetski program za hranu UN-a rekao je da 70 njihovih kamiona, koji prevoze dovoljno hrane da prehrane pola miliona ljudi, dvije sedmice nisu mogli krenuti iz Port Sudana jer su čekali dozvole. Još 31 kamion, "koji je trebao redovno dostavljati pomoć", zaglavio je u gradu El Obeid više od tri mjeseca.

Više kamiona je zadržano i opljačkano. Sudanski vojni zapovjednik, general Abdel Fattah al-Burhan, sugerirao je da neće dozvoliti pomoć u područjima pod kontrolom RSF-a, što bi kršilo međunarodno humanitarno pravo, ali odražava taktiku koju su koristili prethodni sudanski lideri.

Nekoliko skladišta i kancelarija pomoći je uništeno pljačkom na početku borbi. "To znači da počinjemo ovaj odgovor sa nultim zalihama", kaže Eatizaz Yousif, šef sudanskog Međunarodnog komiteta spašavanja. "Sve što su humanitarne grupe postavile prije rata - hrana, deke - sve je zbrisano i uklonjeno", kaže Yousif, koji je također naglasio "neuspjeh međunarodne zajednice da izvrši bilo kakav pritisak" na zaraćene strane da poštuju humanitarne principe.

Uprkos sukobima u novembru, u El Fasheru, jedinom većem gradu u Darfuru koji još nije zauzeo RSF, vlada nelagodno primirje. Drugdje u regionu, RSF i njeni saveznici pokrenuli su kampanju etnički motivisanog nasilja nad civilima, što je povuklo paralele sa genocidom 2003-2005. Grupe za pomoć kojima nedostaje novac još uvijek ne mogu stići tamo. „Osim ako ne dođe do masovne intervencije za distribuciju hrane i gotovine, zemlja ne može preživjeti“, kaže Yousif.

federalna.ba/The Guardian