Covid 2020 - Kruzeri koji su ostavljeni da umru

Kako je Covid uzimao maha, operateri kruzera borili su se da opstanu. Jedna od opcija bila je otpisivanje starijih brodova – što je jednom fotografu omogućilo jedinstvenu perspektivu, prenosi Stephen Dowling za BBC.

Kako se Covid-19 širio početkom 2020. godine, moderna, globalizovana ekonomija počela je da posustaje.

Prodavnice su zatvarale vrata. Proizvodne linije u fabrikama utihnule su. Ogromna flota aviona širom svijeta ostala je na miru u tihim aerodromima – barem većinom. A industrija kruzera počela je da obustavlja operacije kako bi spriječila širenje bolesti.

Ali Covid-19 se širio neumoljivo. U roku od nekoliko sedmica, kruzerska industrija suočila se sa prijetnjom mnogo ozbiljnijih problema.

Složen i opasan posao

Do marta, zabrinutost zbog otkazanih krstarenja zamijenila je stvarna mogućnost da cijele kruzerske linije propadnu ukoliko ne smanje troškove. Jedan od najjednostavnijih načina bio je smanjenje flote – slanjem najstarijih brodova na brodogradilište za rasparčavanje. Rastavljanje velikih brodova je složen i opasan posao koji se uglavnom obavlja u zemljama u razvoju, na mjestima poput ogromnog brodogradilišta u Chittagongu u Bangladešu. Jedno od najprometnijih mjesta je Turska, na turističkoj obali kod Izmira.

Aliağa Ship Breaking Yard je četvrti najveći objekat te vrste na svijetu i kako je efekat otkazanih krstarenja počeo da pogađa industriju, mnoge kruzerske kompanije slale su svoje ogromne brodove tamo da „umru“. Umit Bektas, turski fotograf Reutersa sa sjedištem u Istanbulu, čuo je da se neki od brodova upućuju u Aliağu. Znao je da bi fotografija brodova koji čekaju uništenje bila moćna.

„S ljudske strane, bilo je puno slika, znate, ljudi u bolnicama, mjesta poput masovnih grobnica“, kaže. „Napravili smo mnogo fotografija o tome kako su prodavnice zatvorene, ali ne možete reći da li je to zbog policijskog časa ili zbog [Covid] krize. Ali ovi brodovi pokazuju da pandemija utječe na biznis.“

Sudbina putnika na kruzerima bila je od interesa za svjetske medije

Na početku Covid krize, sudbina putnika na kruzerima bila je od posebnog interesa za svjetske medije, kaže Bektas. Početkom 2020. godine, otkriće slučajeva Covida na britanski registrovanom brodu Diamond Princess dovelo je do toga da brod bude u karantinu kod obale Japana dvije sedmice. Prije nego što je brod evakuisan, više od 700 putnika i članova posade smatralo se da su se zarazili – gotovo jedan od pet na brodu – a čak 14 njih je preminulo. Ukupno, više od 40 kruzera prijavilo je slučajeve tokom prvih šest mjeseci 2020., a svjetska flota kruzera postupno je obustavila operacije, ostavljajući i do 40.000 članova posade zaglavljenih, ponekad u izolaciji.

Održavanje kruzera u luci bez plaćenih putnika i dalje nosi velike troškove za operatere, kaže Bektas, pa su „odlučili da nekako rastave brodove, posebno one koji nisu u najboljem stanju, koji nisu dovoljno novi“.

Aliağa, kaže Bektas, već je bila dobro poznata Turcima, dijelom zbog stalnih problema sa sigurnošću i zagađenjem na tom mjestu. „Radni uslovi su teški, naporni“, kaže. Do oktobra 2020., neki od brodova već su stigli u luku, a Bektas je dobio informaciju od prijatelja koji je bio lokalni novinar.

Međutim, približiti se brodovima radi fotografisanja nije bilo lako. „Postoji udruženje vlasnika ovog brodogradilišta“, kaže. „Otišao sam kod njih i tražio dozvolu, a oni su rekli: 'Ne', nisu mi dozvolili ulazak. Nikada nisam imao priliku da uđem i pogledam izbliza.“

Groblje kruzera

Ono što je Bektas imao, bila je pristup dronu. „Tek smo počeli da ga koristimo, a u to vrijeme vijesti sa drona nisu bile česte“, kaže. „Fotografija sa drona je zaista estetski privlačna. Stvara vrlo lijep prizor.“ Turska, međutim, nije najlakša zemlja za letenje dronom, posebno u blizini vojnih ili osjetljivih objekata. „U većini mjesta u Turskoj ilegalno je snimati dronom, ali ovo mjesto nije toliko 'strateško'. Tako da sam ga lako letio, ali ne previše.“ Proveo je samo oko pola sata sa kolegama na brdu iznad brodogradilišta, kaže.

„Fotografiju smo objavili odmah i stvarno je izazvala veliki efekat i široko je objavljena“, kaže. Nije znao tada da će njegov snimak dronom – sa ogromnim, šarenim kruzerima poredanim da čekaju svoju sudbinu – biti jedna od prvih objavljenih fotografija kruzerskog „groblja“. Bektas kaže da misli da je slika pomogla da se u maloj mjeri „slomi“ iluzija o kruzerima: većina fotografija koje vidimo su u sjajnim brošurama ili reklamama, prikazujući idealizovani odmor koji bismo mogli imati ako rezervišemo kartu. „Ovo je također tužna fotografija“, kaže Bektas. „Tužna je za vlasnika broda. Tužna je za ljude koji vole biti na ovim brodovima.“

Kruzeri često posjećuju mjesta poput Istanbula, najpopularnije turističke destinacije u Turskoj, ali tokom Covid lockdowna, posjete su prestale na mnogo mjeseci, kaže Bektas. „Sjećam se priča nakon pandemije, kada je prvi brod stigao u Kuşadası, obalni grad blizu Izmira. To je bila velika priča i svi su snimali turiste koji izlaze.“

Godinama nakon što su kruzeri rasparčani, Aliağa ostaje zauzeta, rastavljajući stare teretne brodove kao što je radila i prije nego što je pandemija sve okrenula naopačke.

federalna.ba/BBC (Stephen Dowling)