Budućnost kubansko-venezuelske suradnje nakon američke akcije protiv Madura

Na Havanskoj Petoaveniji, gdje su drveće i travnjaci i dalje uredno uređeni iako ostatak Kube propada, bilbord ispred venezuelske ambasade nosi natpis: “Hasta Siempre Comandante” (Zauvijek, Komandante) pored ogromne slike nasmijanog Huga Cháveza.

To je čvrsta deklaracija da su dvije nacije vezane “zauvijek”. No ove sedmice, nakon američke operacije koja je imala za cilj svrgnuti Chávezevog nasljednika, Nicolása Madura, ta veza je ugrožena.

Pitanja koja muče Kubu

Na Kubi se svaka diskusija vrti oko implikacija događaja. Može li ostrvo, već u finansijskoj krizi, preživjeti povlačenje venezuelanske podrške? Da li američka administracija ima plan za Kubu? Postoje li ljudi u kubanskoj vladi spremni za pregovore s SAD-om? Najvažnije, mnogi Kubanci se pitaju: može li se nešto slično desiti ovdje?

“Sve se čini mogućim nakon ovih događaja,” rekao je Michael Bustamante, predsjednik Odsjeka za kubanske i kubansko-američke studije na Univerzitetu u Miamiju. “Ali postoje ključne razlike između Venezuele i Kube.”

U svojim pokušajima da svrgnu venezuelansko rukovodstvo, SAD su već naišle na sukob s Kubom. Havana je tradicionalno bila suzdržana u priznavanju svoje sigurnosne i obavještajne podrške Madurovom režimu, ali morala je potvrditi smrt 32 Kubanca u američkom vojnog napadu na Venezuelu.

Ljudi koji su dali svoj život

Članovi porodica poginulih tugovali su za svojim rođacima na društvenim mrežama. Mnogi postovi su ubrzo uklonjeni i nisu potvrđeni, ali jedna tetka 26-godišnjeg službenika Ministarstva unutrašnjih poslova, Fernanda Báeza Hidlaga, evocirala je heroje kubanskih ratova za nezavisnost od Španije u 19. stoljeću, poznate kao mambís: “Imao je cilj, vjerovao je u njega, branio ga je i, poput mambíja, pao je,” napisala je.

Za Madura je ta podrška bila plaćena naftom. Mogao je vjerovati Kubancima i osloniti se na njihovo iskustvo u borbi protiv američke obavještajne službe. Pokušaj da se svrgnu Madura 2019., tokom prve Trumpove administracije, vjerovatno je spriječen zahvaljujući kubanskim agentima. Nakon toga, Trump je pojačao američke sankcije Kubi, ali, za razliku od svog državnog sekretara Marka Rubia – sina kubanskih izbjeglica – generalno je pokazivao manje interesa za direktne akcije protiv ostrva.

Ekonomija Kube u opasnosti

Jedna od cijena koju Venezuela izgleda mora platiti za mir je obustavljanje svoje podrške Kubi. Nivo te podrške nije jasan. Prema jednom stručnjaku, “obe ekonomije su uništene i postoji malo informacija”, ali sigurno je bilo isporuka nafte.

Opsežni nestanci struje opet su se proširili po ostrvu u ponedjeljak, ali to je već godinama uobičajeno. Pozitivan znak za američke zagovornike intervencija je da kubanska komunistička vlada pokazuje znakove zamora, iako još uvijek postoji snaga u režimu.

Početkom decembra, Alejandro Gil, bivši kubanski ministar ekonomije, osuđen je na doživotni zatvor zbog korupcije, a iznenađujuće i za špijunažu. Petogodišnja konferencija Komunističke partije, koja se trebala održati ove godine, odgođena je zbog pisma Raúla Castra, 94-godišnjeg brata Fidela Castra, koji ostaje simbolična figura režima četiri godine nakon što je podnio ostavku.

Strah od američke intervencije

Ipak, malo ko bi se kladio protiv kubanske volje za preživljavanjem, unatoč patnji naroda. “Bili smo tu prije, 1990-ih [nakon raspada Sovjetskog Saveza] i ne vjerujem nužno da bi daljnje brzo pogoršanje kubanske ekonomije dovelo do promjene režima,” rekao je Bustamante.

Jedina sigurnost koja ostaje je da bi svako pojavljivanje američkih helikoptera nad Kubom izazvalo bijes. Dugotrajna historija susjeda je dobro upamćena na ostrvu. Kuba je jednom već bila bankrotirana i iscrpljena, nakon tri decenije rata za nezavisnost od Španije u 19. stoljeću. Američke trupe, predvođene Theodoreom Rooseveltom – heroem sadašnjeg američkog predsjednika – intervenirale su, potiskujući kubanske lidere, što je na kraju dovelo do komercijalnog preuzimanja ostrva i Castrove revolucije 1959.

Poruke protiv američkog pritiska

Kada se ne oglašavaju porukama kubansko-venezuelske solidarnosti, bilbordi na Kubi kritikuju američko ugnjetavanje. Šezdesetogodišnja američka blokada i dalje je najbolji argument kubanske vlade za sve teškoće – čak i one koje su očigledno rezultat vlastite loše uprave.

Postoji nada da će kubanske vlasti iskoristiti trenutnu situaciju za prilagođavanje politike, iako su na to tradicionalno oprezni. Carlos Alzugaray, bivši kubanski ambasador pri EU, rekao je: “Kubanska vlada mora napokon učiniti ono što svi ovdje misle da bi trebala, a to je otvoriti ekonomiju.”

To je daleko od podrške američkoj intervenciji. “Otišao sam na demonstraciju podrške Venezueli,” dodao je Alzugaray. “Bio je to prvi put u mnogim godinama da sam se vratio na Tribunu [trg ispred američke ambasade gdje se održavaju demonstracije]. Ali želio sam pokazati da odbijam američku intervenciju.”

Ipak, Kuba je danas slabija nego ikad, dok Trumpova administracija slavi svoj novi, odlučniji pristup. “Ovo je naše hemispfera,” izjavio je Marco Rubio.

federalna.ba/The Guardian