BiH: Još uvijek se traga za više od sedam hiljada ljudi – šuti se o lokacijama grobnica
U Bosni i Hercegovini traga se za posmrtnim ostacima više od sedam hiljada ljudi, ubijenih u periodu od 1992. do 1995. godine. Pravo članova porodica na informacije o sudbini njihovih najmilijih, ubijenih u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu, temeljno je ljudsko pravo zagarantirano Zakonom o nestalim osobama, podsjećaju članovi Savjetodavnog odbora Instituta za nestale osobe u našoj zemlji. Izražavaju nezadovoljstvo zbog činjenice da je tri decenije nakon rata sve manje nade da će posmrtni ostaci žrtava biti pronađeni, jer nedostatak informacija o lokacijama pojedinačnih i masovnih grobnica usporava proces ekshumacija.
Pres konferencija Savjetodavnog odbora Instituta za nestale osobe BiH, koji čine predstavnici udruženja porodica nestalih osoba iz cijele zemlje, trebala je biti održana na Dan ljudskih prava, 10. decembra, u zgradi Državnog parlamenta. Međutim, članovi Odbora obaviješteni su da će sala biti zauzeta. Upravo to simbolično pokazuje kakav je odnos države prema građanima općenito, prema prošlosti, preživjelim žrtvama te onima koje treba pronaći i dostojanstveno ukopati, kazala je predsjedavajuća Savjetodavnog odbora Midheta Kaloper. Na dan koji bi trebao biti simbol poštovanja, dostojanstva i jednakosti, institucije od kojih godinama čekamo podršku i pomoć, pokazale su da ne razumiju agoniju kroz koju porodice nestalih prolaze, ističe Kaloper.
Član Savjetodavnog odbor Zlatko Tuzlak iz Orašja kazao je da je Institut za nestale osobe BiH zaboravljen od svih. Članovi udruženja porodica nestalih, kroz Savjetodavni odbor daju podršku Institutu za nestale osobe, ali od nadležnih očekuju podršku, razumijevanje, pomoć i efikasniji rad na pronalasku žrtava koje se vode kao nestale.
Podsjetimo, nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida u Srebrenici, kao nestali vodilo se više od 30 hiljada ljudi. U stotinama pojedinačnih i masovnih, primarnih, sekundarnih i tercijarnih grobnica, pronađeno je oko 23 hiljade žrtava. Većina ih je ukopana, dok se određeni broj nalazi u Podrinje identifikacijskom centru u Tuzli. Razlog tome je to što posmrtni ostaci još nisu identificirani ili porodice ne žele dati saglasnost za ukop, jer su tijela njihovih srodnika nekompletna.