„Bez vode nema života": Rijeka Tigris u Iraku u opasnosti od nestanka

Šejh Nidham Kreidi al-Sabahi, vođa jedne od najstarijih gnostičkih religija na svijetu, za piće i rituale koristi samo vodu iz tekuće rijeke. Njegova vjera zahtijeva da se rituali čišćenja obavljaju u vodi, a voda je centralna za sve važne životne događaje. „Bez vode, život ne bi postojao“, kaže šejh Nidham iz iračkog grada Amara, na obalama rijeke Tigris, prenosi Hannah Lynch za The Guardian.

Mandejani su pripadnici jedne od najstarijih gnostičkih religija, a južni Irak, posebno provincija Maysan, bio je njihov dom više od hiljadu godina.

Izvor fotografije:  EPA/AHMED JALIL

Tigris – rijeka života i civilizacije

Tigris, zajedno s rijekom Eufrat, oblikovao je plodni polumjesec Mesopotamije. Rijeka izvire u jugoistočnoj Turskoj i prolazi kroz Mosul i Bagdad prije nego se spoji s Eufratom, nastavljajući prema Arapskom zaljevu kao Shatt al-Arab. Na obalama ovih rijeka nastale su prve civilizacije – razvijena poljoprivreda, pisanje i točak.

Danas Tigris osigurava vodu za 18 miliona Iračana u svom slivu, služi za navodnjavanje, industriju, transport, proizvodnju energije i piće.

Zagađenje i prekomjerno korištenje

Rijeka je decenijama u opadanju. Infrastruktura je uništena tokom operacije Desert Storm 1991. godine, a nakon sankcija i sukoba sustav se nikada potpuno nije oporavio. Danas, samo 30% urbanih domaćinstava u južnom i centralnom Iraku ima priključak na postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda, dok je u ruralnim područjima taj broj 1,7%.

Uz otpad iz domaćinstava, u rijeku odlaze i hemijska djubriva, pesticidi, industrijski otpad, uključujući naftni sektor te medicinski otpad. U 2022. godini kvaliteta vode u Bagdadu ocijenjena je kao „loša“ ili „vrlo loša“.

U proteklih 30 godina, Turska je izgradila velike brane na Tigrisu, smanjujući protok vode do Bagdada za 33%. Iran također gradi brane i preusmjerava rijeke koje napajaju Tigris. Unutar Iraka, poljoprivreda troši najmanje 85% površinske vode, dodatno opterećujući rijeku.

Klimatska kriza i suša

Irački sliv bilježi pad padavina od 30% i trenutno se suočava s najgorom sušom u gotovo stoljeću. Procjenjuje se da će do 2035. godine potražnja za pitkom vodom premašiti ponudu. Tijekom ljeta, Tigris je bio toliko plitak da su ljudi mogli lako preći preko njega pješice.

Stručnjaci upozoravaju da smanjenje volumena vode povećava koncentraciju zagađivača: „Kvalitet vode zavisi od količine“, navodi Salman Khairalla, osnivač nevladine organizacije Humat Dijlah.

Politički sporovi i „nafta za vodu“

Iračka vlada je više puta tražila od Turske povećanje protoka iz brana. U novembru, Bagdad i Ankara potpisali su mehanizam za rješavanje problema rijeke – smanjenje zagađenja, modernizacija navodnjavanja, obnova poljoprivrednog zemljišta i unapređenje upravljanja vodama. Projekti će biti financirani na način „nafta za vodu“.

Sporazum je kritiziran zbog nedostatka detalja, zabrinutosti da Ankara dobija kontrolu nad iranskim vodnim resursima i činjenice da nije formalno obavezujući.

Prijetnja opstanku Mandejana

Bez vode, šejh Nidham strahuje za budućnost Mandejana u južnom Iraku. Mnogi su već napustili zemlju ili se preselili u autonomnu Kurdska regiju. Procjene svjetske populacije Mandejana kreću se između 60.000 i 100.000, a u Iraku ih je manje od 10.000. Nestanak Tigrisa mogao bi biti konačni udarac za ovu drevnu zajednicu.

federalna.ba