Bez hrane, bez vode, bez puta kući – povratnici iz Sudana zaglavljeni u pograničnom gradu

Tisuće Južnosudanaca koji su se vratili u svoju domovinu iz ratom zahvaćenog Sudana sada su zaglavljeni u graničnom gradu Renk, nakon što su humanitarne organizacije morale obustaviti programe pomoći. Ovi povratnici, većinom stanovnici Sudana, suočavaju se s teškim životnim uvjetima i ograničenim pristupom osnovnim resursima.

Povratak kući prekinut zbog nedostatka financiranja

Od izbijanja rata u Sudanu u travnju 2023. godine, više od 800.000 Južnosudanaca bilo je primorano vratiti se u svoju zemlju. Većina ih je stigla u Renk, na sjeveru zemlje, gdje su humanitarne agencije pružale privremeni smještaj i osnovnu pomoć u tranzitnom centru. Program koji je organizirao Međunarodni ured za migracije (IOM) u suradnji s vladom Južnog Sudana omogućavao je povratnicima da nastave put kući do svojih krajnjih odredišta.

Međutim, u lipnju je UN morao obustaviti program zbog nedostatka sredstava. Prekid financiranja povezuje se s odlukom administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa da zamrzne većinu vanjske pomoći koja se dodjeljuje kroz State Department, osim onih programa koji nude “životno spasilačku humanitarnu pomoć”.

“I osjećam se slomljeno jer su organizacije prestale pomagati u putovanju,” rekao je 66-godišnji Musa Rajab, koji je u Renk stigao sa svojom obitelji iz grada El-Gadarif u jugoistočnom Sudanu u lipnju. “Život ovdje je težak, jer ako nemaš novca, suočavaš se s problemima.”

Prava humanitarna kriza

Trenutno je u tranzitnom centru u Renk smješteno više od 9.000 ljudi, većinom Južnosudanaca koji su ranije pobjegli u Sudan tijekom građanskog rata u Južnom Sudanu od 2013. godine ili u potrazi za boljim životnim prilikama. Rat u Sudanu stvorio je jednu od najozbiljnijih humanitarnih kriza 21. stoljeća, s više od 150.000 mrtvih i više od 14 milijuna raseljenih osoba, a milijuni ljudi i dalje su u potrebi za humanitarnom pomoći.

Renk, smješten na istočnoj obali Bijele Nila, postao je ključna točka tranzita, ali sada predstavlja i “usko grlo” jer programi transporta povratnika prema strateškim gradovima i konačnim destinacijama nisu u funkciji. IOM je od svibnja 2023. do sredine 2025. prevezao više od 250.000 ljudi, ali obustava financiranja stvorila je ozbiljan zaostatak i pogoršala situaciju u gradu.

Nedostatak hrane, vode i zdravstvene skrbi

Vijaya Souri, šefica misije IOM-a u Južnom Sudanu, ističe da manjak sredstava ograničava pristup osnovnim potrepštinama i zdravstvenoj skrbi. “Svaki zastoj povećava ranjivost i ugrožava živote te narušava dostojanstvo raseljenih osoba koje već prolaze kroz neizdržive teškoće,” kaže Souri.

Tranzitni centar sada drži tri puta više ljudi nego što je predviđeno, a povratnici i izbjeglice suočavaju se s nedostatkom hrane, vode i smještaja. S obzirom na to da ljudi i dalje pristižu, situacija bi se mogla dodatno pogoršati. “Broj ljudi se povećava. Sve sektore pogađa preopterećenje,” kaže Vladimir Mitkovski, operativni službenik IOM-a u Renk.

Privremena pomoć i borba za osnovne potrepštine

IOM je nedavno primio financijsku pomoć od britanskog Ministarstva vanjskih poslova i uspio prevesti 915 ljudi iz Renka u prvom tjednu rujna. Vlada Južnog Sudana, kroz Komisiju za pomoć i rehabilitaciju, razmatra dodjelu dodatnog zemljišta kako bi se smanjilo pretrpavanje centra.

Život u centru odražava svakodnevnu borbu povratnika. Djeca čekaju u redu s kanistrima vode, dok odrasli čekaju hranu pred zgradama od limenih ploča. Žene su primorane prodavati domaće proizvode, poput prženih kolača, kako bi preživjele. Tijekom kišne sezone, golema lokva vode preplavljuje prostor, a mnogi su očajnički potrebni vodootpornog materijala za sklonište.

Musa Rajab, koji je prije rata radio u poljoprivrednoj tvrtki u El-Gadarifu, morao je kupiti ceradu kako bi napravio sklonište za svoju obitelj. Ostali, poput Alel Agoth, prisiljeni su prodavati osobne stvari kako bi prehranili obitelj.

Povratak u novu stvarnost

Južni Sudan, zemlja pogođena dugogodišnjim sukobima, pljačkom resursa i prirodnim katastrofama, sada prima povratnike u okolinu koja je u krizi. Unatoč nedostatku, povratnici poput Tut Dadora, koji se s obitelji nadaju nastaviti život u Bentiu, pokazuju spremnost na prilagodbu i preživljavanje u izazovnim uvjetima.

“Bentiu je moj dom. Pratit ću što drugi rade i vjerujem da mogu živjeti,” kaže Dador. “Mnogo toga nedostaje, ali prilagodit ćemo se i nastaviti živjeti.”

Humanitarne organizacije i vlada Južnog Sudana sada se suočavaju s hitnom potrebom da obnove programe prijevoza i osiguraju osnovne resurse, kako bi tisuće povratnika, koji su preživjeli rat i tražili sigurnost, mogli nastaviti svoje putovanje kući s dostojanstvom i sigurnošću.

federalna.ba/The Guardian