Bešić i Behrem: Oslobodimo se okova profesije
Ovoga petka u Jutarnjem programu gostvali su Ajla Bešić, pozorišna rediteljica i dramaturg Armin Behrem.
Razgovarali su o mladim umjetnicima, pronalasku zaposlenja, odnosu pozorišta i filma, ali i o mnogim drugim temama.
-Mladi umjetnici i pronalazak zaposlenja-
‘’Ja često kaže da sam imala neku ludu sreću. Naravno, pored sreće je trebalo i nešto što će pokazati da me trebaju zvati iz Narodnog pozorišta Zenica. Mislim da je ono što je mene dosta odredilo moj diplomski rad. Mislim da su na osnovu toga mogli da vide moj rad i dodijele mi priliku. Mislim da mi je taj diplomski rad otvorio dosta prilika i dosta stvari sam uradila baš zbog toga. Još jedna stvar je što sam nakon tog procesa dobila priliku da radim pripravnički rad u Zenici. To je nešto što je meni sigurno pomoglo da krenem. Nekoliko dana poslije diplomskog rada sam dobila poziv što mi je bilo neočekivno, nakon toga su krenule i druge stvari. Ali ovakav način nije sigurno praksa zapošljavanja mladih ljudi'', rekla je Ajla Bešić.
''Slično je i kada su u pitanju dramaturzi, nema neka velike razlike. Nekako mislim da je to najvidljivije kod glumaca jer ih i najviše ima. Kada uzemte situaciju u Sarajaevu postoje četiri pozorišta, od ta četiri tri imaju dramaturga. Pitanje je koliko dramaturga treba biti u jednom pozorištu. Koliko zahtijeva određena politika unutar nekog teatra u samom osmišljavanju repertoara, na probama. Da li neko čita drame, neka raspodjela posla. Nije svuda situacija ista. Onda u Zenici gdje ima jedno pozorište ima isto jedan dramaturg. Meni je najzanimljivija slobodna scena, ali koliko se može preživdjeti od slobodne scene, to je pitanje koje prati sve mlade umjetnike. Kada dobijete šansu da radite o honoraru se priča sedam dana prije premijere. Niste u poziciji da zahtijevate određenu svotu za svoj rad. O tome se ne priča ni na akademiji'', kazao je Armin.
-Pozorište ili film-
''Često nema puno studenata i studentica koje zanima pozorište. Većina toga se zasniva na filmu. Filma ima mnogo više u praksi pa kolege i kolegice odlaze tamo. Nemamo veliku priliku da naučimo mnogo toga o pozorištu kroz rad pa se onda manje ljudi predijeli za to, nego za film. Malo ljudi diplomira upravo pozorište. Srž problema je negdje dublje. Bitno je da dolaze novi ljudi, ljudi iz regiona i Evrope da režiraju da vidimo druge stvari i estetike. Ali čini mi se da često mislimo da ono što nije naše da je bolje, a to nužno nije tako. S druge strane, to je uvijek pitanje koje ne moramo uvijek raditi samo naše tekstove, iako su nam oni najbliži. To što je sa vana neće nužno biti bolje i kvalitetnije. Teško je reći šta je suština problema. Mislim da je nekako slojevito. Nemamo ni pozorište za srednjoškolce. Godinama je sve teže. To je problem od ranije'', kazala je Ajla.
''U svakom sučaju mislim da imamo više dramskih pisaca i dramaturga, nego reditelja. Iako često čujemo tu priču da mi nemamo naš bh. dramski tekst. Međutim, ja znam dosta mojih kolega koji pišu, pišem i ja. Ali nekako nemamo tu platformu gdje možemo da iznesemo ono što smo napisali. Do nedavno nije bila parska da imamo ta scenska čitanja. Ta dva nova dramska čitanja bude nadu da se stvari mogu promijeniti. To je nešto na čemu treba da se radi sistematski. Da imamo kao i jedan repertoar, tako i promoviranje domaćeg dramskog teksta i kako je on dostupan publici. Mi na kraju dana stvaramo za publiku'', rekao je Armin.
-Saradnja dramaturga i reditelja-
''Što se tiče konkretno rada sa dramaturgom meni je dramaturg najbliži i najvažniji. Ja nisam neko ko se boji da čuje savjete, ali isto tako ne mislim da je tekst svet i da ne može da se mijenja i dira. Nisam pobornica toga. Mislim da je pravo podjednako. Mislim da je to opet individualno'', rekla je Ajla.
''To koliko su dramaturzi pasivni zavisi od reditelja, naravno, ne uvijek nužno. Postoje reditelji koji žele kometar od dramturga, a dramatug bude uljuljan u staru viziju šta je to dramaturg. Međutim, ono što nekako znamo jeste da se i dramaturgija mijenjala pa tako i uloga dramatuga. Mislim da dramaturg sa svojim indikacijama koje nužno tiču rediteljsko-dramaturških rješenja ima jako važu ulogu. Kako bi to sve moglo da se uklopi. Dramaturg zajedno sa rediteljem jeste kreator jedne cjeline. Dramaturgija je nešto što nužno postoji, bila dobra ili loša. Uloga dramaturga se često pogubi na početku. Ali jeste njen zadatak da se bavi promišljanjem kako svi elementi funkcionišu i da daje rješenja. Ima i onih koji su pasivni, to je sve od individualnog pristupa'', kazao je Armin.
-Spajanje profesija i novih umjetničkih formi-
''Sigurno treba sagledati sve, cijelu historiju umjetnosti. Od muzike, slikarstva, svega. Moramo biti svjesni onoga što je bilo prije nas. Odakle dolazimo i zašto smo tu. Promišljajući o tome šta je bilo prije nas donijeti taj neki svoj krajnji cilj. Treba slušati okolinu, gledati šta se dešava oko nas i to nam daje odgovore šta treba raditi'', zaključila je Ajla.
''Super je što imamo priliku da miješamo različite vještine koje imamo s ciljem kreirana neke nove forme i cjenile. I za kraj da zaokružim, mislim da je to i odnos reditelja i dramaturga, a to je nešto što se mijenja konstantno i u tome leži ta cijela čar. Jer zašto dramaturg ne i pričao o muzici i zašto glumac ne bi radio nešto jer trebamo da se oslobodio tih okova naše profesije'', kazao je za kraj ovog razgovora Armin.
federalna.ba