BBC: Zašto toliko Rusa zatvara oči pred ratom u Ukrajini

Mnogo je razloga zašto toliko mnogo Rusa žmuri na rat u Ukrajini, piše danas za BBC novinar sada zatvorenog tamošnjeg dopisništva te britanske kuće.

Živeći u lijepom, starom dijelu Moskve, Andrej Gorjanov koji nije vjerovao u rusku agresiju sve dok se nije dogodilla prije godinu dana, piše da su mirno živjeli i Moskovljani, "ostavljajući svojim vladarima da ostvare veće ambicije na većoj sceni gdje obični Rusi nikada nisu imali nikakvu ulogu". Kada je rat počeo, mnogi Rusi su masovno napustili svoju zemlju, a mnogi tek od septembra prošle godine kada je predsjednik Vladimir Putin najavio djelimičnu mobilizaciju, "ali za većinu onih koji su ostali u Rusiji, život je, gledano spolja, prilično isti kao što je uvijek bio", posebno u velikim gradovima, piše Gorjanov.

U Zamoskvorečju, starom, centralnom dijelu Moskve, "većina prodavnica, kafea, preduzeća i banaka i dalje radi, mnogi hipster-novinari i IT stručnjaci su otišli, ali su ih zamijenili drugi, kupci se žale na rastuće cijene, ali lokalne alternative su zamijenile neke uvozne proizvode", navodi on.

I knjižare i dalje imaju širok izbor naslova, iako se knjige koje se smatraju neprikladnim, prodaju umotane u plastiku. Funkcioniše i usluga zajedničkog prijevoza automobilima, ali su oni sada uglavnom kineske proizvodnje.

Međunarodne sankcije, piše autor, nisu dovele Rusiju na ivicu ekonomskog kolapsa kakav je bio 1990-ih, ali, kako je primjetio stručnjak za Rusiju, Aleksandar Titov, iz Belfasta, Rusija ipak prolazi kroz "krizu koja polako gori, a njeni znaci su svuda".

U ruskom Belgorodu, blizu ukrajinske granice i samo 80 kilometara od sada ratom razorenog ukrajinskog grada Harkova, stanovništvo je naviklo na konvoje vojnih kamiona koji tutnje prema liniji fronta, a, "ako su zabrinuti jer Rusija bombarduje grad u kojem mnogi imaju prijatelje i rođake, trude se da to ne pokažu".

A drugdje "većina Rusa ili ne zna ili ne želi da zna šta je njihova vojska uradila drugom po veličini ukrajinskom gradu Harkovu", konstatuje Gorjanov.

Dok su u Belgorodu povremeni "veseli lokalni ulični festivali dobro posjećeni, ...tamošnji ljekari masovno napuštaju posao, nemoćni da se izbore sa brojem ratnih ranjenika koji se dovoze na liječenje".

Stanovnici se u malom pograničnom gradu Shebekinu, gdje je prekogranično artiljerijsko gađanje postalo svakodnevna stvarnost, osjećaju napušteno i ljuti su. Jedna tamošnja porodica koja je posjetila Sankt Peterburg, bila je šokirana kada je otkrila da se tamo ništa nije promijenilo, dok su se njihovi životi okrenuli naglavačke.

U Pskovu, u blizini estonske i letonske granice, atmosfera je sumorna i svi se prave da rat nema veze s njima, piše autor članka BBC-ja i navodi da je taj grad sjedište 76. gardijske vazduhoplovno-jurišne divizije, ozloglašene po ratnim zločinima za koje su njene trupe optužene u Buči, kod Kijeva.

Pskov ima i autobusku liniju do prigradskog groblja gdje se sahranjuje sve veći broj ruskih vojnika poginulih u Ukrajini. Tamo se mogu vidjeti desetine svježe iskopanih grobova za ruske padobrance.

U vozu koji ide za Petrozavodsk, u blizini finske granice, prijatelj autora čllanka priča da je naišao na grupu tinejdžera koji ne znaju da li je anektirani ukrajinski Donjeck u Rusiji ili Ukrajini, a smatraju da "rat nema nikakve veze s njima", iako se grad Petrozavodsk "vratio u svoju mračnu prošlost: prazne police u radnjama, nema stranih brendova, neprihvatljivo visoke cijene".

Na svoje pitanje o tome da li "Rusi zaista podržavaju brutalnost koja se sprovodi u Ukrajini u njihovo ime, ili se pretvaraju da neće potrajati", Gorjanov odgovara da je "iz prolaznih utisaka i razgovora teško izvući čvrste zaključke".

Sociolozi i analitičari, navodi on, pokušali su da procijene mišljenje o tome, ali u Rusiji nema slobode govora ili informisanja, tako da je nemoguće reći da li ljudi iskreno i sa znanjem odgovaraju na pitanja. Ipak, ankete pokazuju da "većina Rusa, ako ne podržava rat, svakako mu se i ne protivi".

To je izazvalo ljute debate među Rusima u inostranstvu gdje mnogi kažu da vjeruju da mali procenat ljudi u Rusiji aktivno podržava rat, ali mali je procenat i onih koji mu se aktivno protive.

"Većina običnih Rusa je negdje između ta dva stava, pokušavajući da shvati situaciju koju nisu oni izabrali, ne razumiju je i osjećaju se nemoćno da je promjene", piše autor.

On smatra da su rat "vjerovatno mogli da zaustave da se više ljudi zalagalo za svoju slobodu i osporavalo državnu TV propagandu o izmišljenim prijetnjama Zapada i Ukrajine", ali, mnogi Rusi su odlučili da se drže podalje od politike i pustili da Kremlj odlučuje umjesto njih, a "držati pognutu glavu znači praviti veoma zabrinjavajuće moralne kompromise", piše u članku.

Gorjanov navodi da "Rusi, da bi zadržali rat dalje od svojih vrata, moraju da se pretvaraju da to nije ekspanzionistička invazija, i moraju da zatvore oči na Ukrajince ubijene i ranjene u desetinama hiljada i protjerane iz svojih domova u milionima tokom onoga što Kremlj naziva svojom 'specijalnom vojnom operacijom' ", i kada je patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve i Putinov saveznik, blagoslovio ratne napore Rusije.

"Rusi moraju da prihvate da je normalno da vojnici u školama govore djeci da je 'rat dobra stvar', da je normalno da sveštenici podržavaju rat i prestaju da se mole za mir, da nije važno što više ne mogu da putuju ili da budu dio šireg svijeta, da je Kremlj bio u pravu što je blokirao većinu sajtova nezavisnih medija koje su čitali, da je čekić sada pozitivan simbol ruske moći u egzekucijama čije snimke i poslanici objavljuju na Twitteru, da je normalno da se ide u višegodišnji zatvor ako se iznese šta se misli o ratu", nabraja Gorjanov.

To što Rusi ne protestuju, možda bolje objašnjava ruska istorija, piše u tekstu, jer od kada je došao na vlast, Putin nije krio da želi da obnovi Rusiju i vrati joj mjesto zbog kojeg će je svijet poštovati i sa njom računati, jer "vjeruje da Rusija zauzima jedinstveno mjesto u svijetu kao dio i Istoka i Zapada, da ima svoje tradicije, religiju i svoje načine na koje djeluje, da su Rusima potrebni red i kontrola i zahtijevaju poštovanje".

Baš ta poruka odjekuje vijekovima i ne trpi neslaganje niti ima izgleda da se promijeni, ali "ta Putinova vizija ima cijenu: Rusi su je platili svojom slobodom, a Ukrajinci je plaćaju životom", piše Gorjanov i zaključuje da će "jednom morati da se odgovori na to, a Rusi će morati da se suoče sa onim što je njihova zemlja uradila".

federalna.ba/Beta