Arhiva Haškog tribunala: Zašto je važno gdje će biti pohranjena?

Debata na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku o Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove i spremnosti Srbije da se suoči s prošlošću odjeknula je u javnosti. Ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim narodima Zlatko Lagumdžija podsjetio je na pravosnažne presude Haškog tribunala i upozorio na veličanje osuđenih ratnih zločinaca, koje stoji na putu pomirenja i evropskih integracija.

Arhiva kao dokaz ratnih zločina

Gotovo deset miliona stranica čini arhivsku građu i dokazni materijal Haškog tribunala. Srbija želi preuzeti tu građu, a taj je stav ponovljen i na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda. Beograd smatra da bi bio prirodno mjesto za njeno pohranjivanje, no na takvu inicijativu reagovao je ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim narodima Zlatko Lagumdžija, upozoravajući na odnos srbijanskog rukovodstva prema ratnim zločincima.

„Jednako je apsurdno zamisliti Beograd kao domaćina arhiva Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, kao što smo čuli s ovog mjesta“, kazao je Lagumdžija.

„Beograd, kao glavni grad bivše Jugoslavije, bio bi prirodno mjesto za njeno trajno pohranjivanje. Objedinjavanje ove građe na jednoj lokaciji olakšalo bi pristup istraživačima i drugim ovlaštenim korisnicima, istovremeno doprinoseći očuvanju važnog dijela pravne i historijske dokumentacije“, naveo je predstavnik Srbije.

Za Bosnu i Hercegovinu ova je arhiva od posebnog značaja. Ona nije samo zbirka sudskih spisa nego i izvor dokaza koji mogu pomoći u utvrđivanju sudbine nestalih, istraživačkom radu i očuvanju činjenica o počinjenim zločinima. Zato je, osim lokacije, važno i pitanje ko će imati pristup arhivskoj građi.

Ahmić: Važna je i nedostupna dokumentacija

Bivši oficir za vezu Bosne i Hercegovine s Haškim tribunalom Amir Ahmić upozorava da javno dostupni arhivi i dokumentacija koju traže istraživači nisu isto.

„Oni koji traže ovu građu tragaju za arhivom koja im nije dostupna i koja im nikada neće biti dostupna. To su arhiva Tužilaštva, arhiva sudskih vijeća, koja pokazuje kako su se donosile presude, te arhiva pritvorske jedinice, odnosno Sekretarijata, u kojem su se donosile vrlo suptilne odluke“, pojasnio je Ahmić.

Stav UN-a jeste da arhiva mora ostati pod njihovom zaštitom, čak i ako bude smještena na drugoj lokaciji. Hrvatska je, kao i Srbija, ponudila da preuzme odgovornost za njeno očuvanje, dok u Bosni i Hercegovini nema političkog dogovora o tom pitanju. Kao moguća lokacija spominje se i Švicarska, ali za to su potrebna finansijska sredstva.

Medić: Arhiva treba biti u Bosni i Hercegovini

Naučni saradnik Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu Jasmin Medić smatra da bi izmještanje arhive u Srbiju predstavljalo ozbiljan ustupak onima koji, kako kaže, pokušavaju prekrajati prošlost. Zbog toga poziva institucije Bosne i Hercegovine da se aktivnije uključe u nastojanja da arhiva bude smještena u zemlji.

„Mislim da bi se institucije Bosne i Hercegovine trebale agilno uključiti u zahtjeve da arhiva bude smještena u našoj zemlji. Na kraju krajeva, velika većina dokumenata koji su arhivirani odnosi se na građane Bosne i Hercegovine“, istakao je Medić.

Žrtve ne vjeruju pravosuđu Srbije

Predstavnici žrtava odbacuju mogućnost da dokumentacijom upravljaju institucije Srbije, navodeći da za takav model nemaju povjerenja.

„Srbija nikada nije priznala zločine ni genocid. Nemamo povjerenja u pravosuđe Republike Srbije, a kazne koje se počiniocima izriču pred tamošnjim sudovima minimalne su“, kazala je Midheta Kaloper, predsjednica Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini.

Pitanje arhive je pitanje odnosa prema naslijeđu rata iz devedesetih godina. Ali i očuvanja presuda i dokumnetacije koja je važan izvor za pravdu, historiju i suočavanje sa proslošću.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.