"Ako vas ponovo vidimo, ubijamo vas" - Kako je kolumbijsko utočište divljine postalo zona smrti

Stojeći u drvenom kanuu, s mačetom u ruci, Yuly Velásquez siječe trsku natopljenu crnim, masnim talogom. U blizini je pukla naftna cijev, a sirova nafta izlila se u močvare San Silvestrea u Barrancabermeji, kolumbijskom naftnom gradu, gušeći vodu i živi svijet, opisuje The Guardian.

„Razaranje je ogromno“, kaže Velásquez, predsjednica Fedepesana, organizacije za održivi ribolov. „Za ribe, životinje i biljke to znači trenutnu smrt.“

Barrancabermeja, s močvarama, lagunama i šumama, nalazi se u području izuzetne biodiverzitetske vrijednosti. Tu žive ugrožene riječne kornjače i morske krave, a močvare služe kao koridor za jaguare. Istovremeno, riječ je o najvećem naftnom gradu u Kolumbiji. Baklje s gasom paraju nebo iznad kompleksa rezervoara i cijevi koji dnevno proizvode do 250.000 barela sirove nafte, pokrivajući oko 80 posto nacionalnih potreba za gorivom.

Optužbe protiv Ecopetrola

Rafinerijom upravlja većinski državna kompanija Ecopetrol, koja se godinama suočava s optužbama da ispušta naftu i toksični otpad u obližnje rijeke i močvare, te da curenja zagađuju ribolovna područja. Lokalno stanovništvo i ekološke vlasti tvrde da su posljedice katastrofalne – riblji fond je drastično smanjen, kvalitet vode pogoršan, a broj morskih krava, nekada smatranih simbolom močvara, na ivici je nestanka.

Izvještaj organizacija EIA-e i Earthworksa prošle godine naveo je više od 800 slučajeva „velike ekološke štete“ povezane s Ecopetrolom, uglavnom između sredine 1990-ih i sredine 2010-ih. Kompanija je odbacila optužbe, tvrdeći da posluje u skladu sa zakonima i da poduzima mjere sanacije.

Ipak, krajem prošle godine velika područja i dalje su bila kontaminirana nakon pucanja cjevovoda, dok je voda imala masni sjaj, a zrak mirisao na benzin.

Zagađenje koje uništava egzistenciju

Za zajednice uz rijeku, koje gotovo u potpunosti ovise o ribolovu, posljedice su direktne. „Opet su stotine riba, zmija, ptica, kornjača i kajmana uginule preko noći“, kaže ribar Luis Carlos Lambrano, koji na tim vodama lovi 37 godina.

Ronaldo Martínez, uzgajivač vodenih bivola, navodi da su životinje uginule nakon što su pile zagađenu vodu. „U posljednjih pet godina izgubili smo oko 30 bivola na taj način“, kaže on, dodajući da riba tokom izlijevanja nafte „ima okus po nafti“.

Prijetnje i nasilje nad ribarima

Krizu dodatno pogoršava prisustvo ilegalnih oružanih grupa koje kontroliraju plovne puteve. Takozvane „benzinske bande“ buše naftovode kako bi krale gorivo, koje potom ilegalno prodaju. Kada improvizirani rezervoari puknu, gorivo završava u vodi.

Ribari i aktivisti suočavaju se s prijetnjama, zastrašivanjem i pokušajima ubistava. Dronovi nadlijeću čamce kako bi ih natjerali da napuste područje. Velásquez tvrdi da je preživjela tri pokušaja atentata i brojne prijetnje porodici.

Kolumbija je, prema podacima organizacije Global Witness, jedna od najopasnijih zemalja na svijetu za branitelje okoliša. Amnesty International bilježi stalnu atmosferu uznemiravanja ribarskih porodica u Barrancabermeji, uključujući iznude i prisilna raseljavanja.

Borba za pravo na mir

Ribarka Eñi Salazar, koja na ovim vodama lovi od djetinjstva, kaže da su joj naoružani muškarci zaplijenili motor čamca i zaprijetili smrću. „Rekli su mi: ‘Znamo ko si. Ako te ponovo vidimo ovdje, ubijamo te’“, prisjeća se 66-godišnjakinja.

Zbog prijetnji je u februaru 2025. raseljeno 26 ribarskih porodica, a mnogi su odustali od ribolova. Velásquez procjenjuje da je oko 100 njenih kolega prestalo raditi.

Uprkos svemu, Velásquez kaže da čekanje više nije opcija. „Svaki dan nestaju mjesta na kojima je nekada živio divlji svijet“, navodi ona.

Za lokalnu zajednicu zahtjev je jednostavan: „Želimo da nas ostave na miru da živimo u miru – da možemo uživati u našoj močvari i rijeci, danju i noću, bez straha i ograničenja.“

federalna.ba