Komentar Ahmeda Burića: Teško je razumjeti Bosnu i Hercegovinu - još teže navijati za nju

Jedan je Edin Džeko, složit će se vjerojatno svi, ali jednako tako je i jedini koji je u posljednja dva desetljeća iz domaće lige dosegao zvijezde. Okosnicu reprezentacije čine mladići čiji naglasak već na prvu dovoljno govori o domaćoj ligi. Reprezentaciju koju mnogi olako, pogotovo nakon poraza od Austrije, napadaju, u ovom nedjeljnom komentaru analizirao je Ahmed Burić.

Teško je razumjeti Bosnu i Hercegovinu. Još je, čini se, teže navijati za nju. Ne samo na sportskom terenu, već, onako, suštinski, ljudski i politički. Mi koji nemamo rezervnu domovinu, uglavnom, žalimo za propuštenim prilikama.

Ljudska je sudbina splet različitih okolnosti i događaja i kud god čovjek da krene nosit će sa sobom zavežljaj zavičaja: nema veze jeste li IT injžinjer, arhitekt, menadžer, fudbaler ili, ne daj bože, pisac. Valja vam deverati s onim što ste ponijeli, i onim što vam je neko ostavio u nasljeđe. Čovjek je slobodniji što se više oslobodi zavičaja, a onima od nas kojima je to usud, mi smo, izgleda, neka posebna sorta.

Tak'a nam nafaka, rekli bi naši preci. A (nogometna, ranije bolje poznata kao fudbalska) nafaka nam je takva da smo nakon četiri uzastopne pobjede u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, kao u Red Bullovoj reklami, dobili krila, i – ostali na zemlji. I doslovno: selektor Barbarez je rekao da je prezadovoljan razmišljanjem svojih igrača, da ima i revanš, i da se protiv Kipra, Rumunije i u revanšu s Austrijom ide na pobjedu – i što je „najgore“, može mu se i vjerovati.

Zato, kad se Barbareza počne neumjereno pljuvati, preporučujem da na You Tubeu pogledate utakmicu protiv Danske iz 2003., kad je reprezentacija na Parkenu u Kopenhagenu bukvalno rasturila Dansku 0-2. Igrači domaće ekipe Tomasson, Rommedahl, Gravesen i Sand su igrali u najvažnijim evropskim klubovima – Milanu, Realu, Ajaxu, Schalkeu – a razbila ih je ekipa u kojoj su, između ostalih, igrali Biščević, Bešlija, Hrgović, Blatnjak, Grujić, Hibić, Konjić, većinom igrači koji sutradan nisu znali kako će njihova egzistencija izgledati.

Glavna udarna igla te ekipe kojoj je falio jedan gol do Evropskog prvenstva bio je Sergej Barbarez. Čija je porodica prošla kroz, kako se kaže, svašta nešto dok je on zaigrao za Bosnu i Hercegovinu. Kad bismo u svemu bili oko 70. mjesta, čak i u ovako beternom svijetu kakav je današnji, moglo bi se sasvim lijepo živjeti.

Bog nam dao, a đavo nam ne da, da se vratimo u registar narodnih poslovica.

Objektivno, Bosna i Hercegovina je danas talac administracije u kojoj barem dvije trećine – a dodajmo tome i značajan dio treće – radi sve što je u njezinoj moći protiv razvoja te zemlje, a uredno uzima plaće, dodatke, benefite, odvojene i spojene živote, bijele hljebove i crne BMW-ove. I u tome niko ne vidi ništa sporno.

Za to vrijeme dijaspora – iz koje je objektivno narasla i ova reprezentacija BiH, u zemlju šalje nekoliko milijardi dolara, čime se omogućava da nas građane te zemlje, nesmetano dave krakovi kriminalnih hobotnica koji su svoje pipke pružili svugdje. Pogledajte samo naše klubove: oni su u evropskim takmičenjima redovne mušterije klubovima iz Andore, izlet do luke Koper je već ozbiljan poduhvat, a već se protiv moldavskih i luksemburških klubova osjećamo vrlo eventualno.

Uz blagu ogradu prema zaista velikoj posjeti Željezničara, liga se doima kao takmičenje koje se igra za desetak ljudi koji kroz lavirint menadžerskih i kvazikorporativnih odnosa sjede u stolicama za novokomponovanu elitu, odakle nas doslovno vrijeđaju.

Mi – šutimo. U ovom trenutku valja reći – uz sav odijum i prijezir prema neandertalskom ponašanju pojedinih primjeraka – da je dijaspora najbolji dio ovoga, u dobroj mjeri, raspadnutog društva.

Možda zato što su najpametniji i najbolji prvi shvatili šta će se dogoditi i za sebe potražili novo mjesto pod suncem. Oni danas putuju na utakmice, plaćajući sebi i karte i puteve i smještaj, i bez stida nose ljiljane, taj simbol pod kojim je Karlo I Anžuvinski vladao značajnijim dijelom kršćanske Evrope.

Teško je, dakle, razumjeti Bosnu i Hercegovinu. Još je teže navijati za nju.

federalna.ba