Afganistanke bez izbora: Medrese kao jedina opcija za obrazovanje žena i djevojčica

Kada su talibani vratili vlast u Afganistanu u augustu 2021. godine, 24-godišnja Nahid bila je na pola studija ekonomije i sanjala o tome da jednog dana predaje na univerzitetu. Umjesto toga, danas svako jutro provodi u podrumu džamije u Heratu, sjedeći na podu sa još pedesetak žena i djevojčica, od glave do pete odjevenih u crno, čitajući svete tekstove.

Nahid je svjesna da talibani pokušavaju “promijeniti način na koji žene razmišljaju”, ali kaže da pohađa časove jer je to “jedini način da napusti kuću i bori se protiv depresije”. Simbolična naknada od 1.000 afganija (oko 11 funti) koju dobija svaki mjesec pomaže u odluci  da nastavi dolaziti. Njena priča nije izuzetak. Istraživanje The Guardiana i Zan Timesa, provedeno u osam od 34 afganistanske provincije, pokazuje kako talibanski režim sistematski gradi mrežu vjerskih škola – medresa – kako bi vjerske studije postale jedina obrazovna opcija za žene i djevojčice.

Ekspanzija medresa: nova obrazovna realnost

Nakon što su prije više od četiri godine isključili žene i djevojke iz srednjeg i visokog obrazovanja, talibani ubrzano razvijaju paralelni sistem. Do kraja 2024. godine u Afganistanu je registrovano više od 21.000 vjerskih škola, a samo između septembra 2024. i februara 2025. izgrađeno je ili započeto skoro 50 novih medresa u 11 provincija.

Ove škole vode vrhovne kadije, često u džamijama ili vlastitim domovima, a za svoj rad primaju platu iz ministarstva obrazovanja. Da bi osigurali kadar, vlasti su izdale nastavničke certifikate za 21.300 bivših učenika medresa, omogućivši im da predaju čak i na univerzitetima.

Porodice pod pritiskom: “Pošaljite kćerke ili ne dobijate ništa”

Za većinu porodica, posebno u ruralnim područjima, alternativa više ne postoji. Pojedine mule koriste svoj položaj kao lideri zajednice i posrednici za pomoć kako bi prisilili roditelje da pošalju djecu na časove vjeronauke. Karima iz Nimroza priča kako je povukla svoje dvije kćerke iz škole na zahtjev lokalnog kadije, koji joj je obećao pomoć u hrani ako ih upiše na nastavu: “Rekao je da će nam pomoći pomoć, ali na kraju nismo dobili ništa.”

Sličnu priču ima i Nasreen, koja kaže da je dobijala otvorene prijetnje: “Pošaljite svoje kćerke u naše vjerske škole ili ne dobijate ništa.”

Za porodice koje odbiju, posljedice su ozbiljne: socijalna izolacija, uskraćivanje pomoći i rizik od stigmatizacije. Oni koji pristanu često svjedoče da njihove kćerke dolaze kući sa sve rigidnijim stavovima, a neke čak počinju roditelje nazivati “nevjernicima”.

Prazne učionice i pad kvaliteta obrazovanja

Posljedice ove politike vidljive su i u preostalim javnim školama. U Nimrozu, učiteljica kaže da je 57 učenica iz njenog razreda ove godine napustilo školu zbog prelaska u medrese: “Prije smo imali po četiri odjeljenja sa 40 učenika u svakom. Sada imamo tri sa po 20 do 25.”

Neke djevojčice pokušavaju pohađati oba sistema – medresu ujutro, a školu poslijepodne – ali većina na kraju potpuno napusti svjetovno obrazovanje. Dodatni problem je što je nastavnicama sa univerzitetskim diplomama zabranjeno da predaju, pa su ih zamijenili adolescenti bez formalne pedagoške obuke, ali sa “ideološkom podobnošću”. Direktor jedne škole u provinciji Farah kaže da je dobio naređenje da otpusti pet kvalifikovanih nastavnika i da zaposli bivše učenike medresa, uključujući jednu učiteljicu koja “nije znala tečno čitati”.

Kurikulum i jezičke barijere

Nastavni plan u medresama fokusiran je na učenje Kur’ana napamet, talibanska tumačenja islamskog prava, rodne uloge i pravila ponašanja. Predmeti poput matematike i nauke potpuno su izbačeni. Udžbenici se uvoze iz Pakistana i štampaju na paštu jeziku, čak i u područjima gdje je dominantan dari, što dodatno otežava razumijevanje gradiva i isključuje dio populacije.

Aktivisti navode da čak i međunarodna humanitarna pomoć završava u rukama mula. U jednom slučaju, školski pribor koji je UNICEF donirao javnoj školi preusmjeren je u vjerske učionice, a osoblje škole bilo je primorano da zalihe evidentira kao “izgubljene”.

Ova transformacija obrazovanja mijenja i strukturu tržišta rada. Žene sa univerzitetskim diplomama i decenijama iskustva smjenjuju se bez objašnjenja, a njihova mjesta preuzimaju maloljetnici sa sertifikatom iz medrese. Poruka je jasna: univerzitetske diplome više nisu od vrijednosti – ako želite posao, morate imati vjersku potvrdu.

Djevojčice koje su do prije nekoliko godina sanjale da postanu doktorice, inžinjerke ili profesorice sada sve češće kažu da im je cilj samo da završe medresu, jer je to jedina kvalifikacija koja “ne donosi probleme”.

Nahidina unutrašnja borba

Za Nahid, koja je nekad zamišljala život na univerzitetu, trenutna situacija je ironična i bolna. Vjerske škole su postale njen jedini izlaz iz izolacije, ali i mjesto gdje je izložena ideologiji koju ne podržava: “Ako ostanem kod kuće, izgubit ću razum. Ako idem negdje, barem viđam druge žene.”

Nahidina priča i priče hiljada drugih žena širom Afganistana svjedoče o dubokoj transformaciji društva pod talibanskom vlašću – transformaciji koja ne samo da mijenja obrazovni sistem, već i cijelu budućnost zemlje.

federalna.ba/The Guardian