76 godina od Cazinske bune - podsjećanje na borbu za prava zemljoradnika

Prošlo je 76 godina od ustanka Krajišnika, poznatog kao Cazinska buna, zbog prevelikih nametnutih obaveza prema tadašnjoj državi koje nisu mogli ispunjavati. Bio je to odgovor seljaka, zemljoradnika na nepravdu sistema. Pobuna je brzo ugušena, likvidacijama, suđenjima, protjerivanjem. Od tada u Cazinu svake godine organizuju manifestaciju kao podsjetnik na borbu za prava zemljoradnika.

Bijeda, suša i glad harali su te 1950. godine, prisjeća se Hazim Beganović iz Liskovca, koji je tada bio sedmogodišnji dječak. Dobro se, kaže, sjeća i aktera, ali i kako je provaljeno u malu seosku prodavnicu iz koje je on sa drugom djecom ukrao šećer.

„To je bila neimaština, bili smo željni svega, mi smo mislili da možemo pojesti ćasu onoga šećera, a ja ga nisam pojeo, vrlo malo, zasitio se od dragosti“.

Godinama su šutnja i strah prikrivali stvarnu istinu o Cazinskoj buni sve do devedesetih, kada je napokon skinut embargo sa Udbinog arhiva. Od 720 ustanika, njih 14 je ubijeno, 18 osuđeno na smrt, a 115 porodica je raseljeno.

„Više otkupa nije bilo jer je to bio razlog, tako da ovi što su izgubili živote u bitki, što su bili po zatvorima nisu džabe se pobunili“, govori nam još jedan svjedok Cazinske bune Fehim Ćoralić.

Pedesete su za Krajišnike bile izuzetne teške, ali će zauvijek buditi osjećaj ponosa zbog otpora koji su pružili.  

„Na neki način od 50-ih pa do proglašenja nezavisnosti BiH, Cazin je osjećao posljedice tog događaja, a u biti Cazinska buna je bila reakcija na glad, neimaštinu“, naglašava Nermin Ogrešević, gradonačelnik Cazina (NES).

Iako je Cazinska buna tada bila okarakterisana kao kontrarevolucionarno djelovanje, ustanici su, ustvari, napali nekoliko zemljoradničkih zadruga i razoružali nekoliko milicionera zbog čega su godinama ispaštali.

federalna.ba