24 godine od odlaska Darija Džamonje, kultnog  sarajevskog pisca

Na današnji dan 2001. godine preminuo je jedinstveni Dario Džamonja, pisac, kolumnista, urednik, najviše od scega  vrhunski majstor kratke priče.  

U hronici Sarajeva Daco i danas važi za najvećeg boema i ikonu olimpijskog grada.

Džamonja je u svoju prozu istančano, metaforično, surovo i realno unosio stvarne likove, među kojima je i sam bio i protagonista i antagonista – do srži iskren, često dvosmislen. Njegova proza odavala je nebrušenu autobiografsku crtu u kojoj su mnogi prepoznavali sopstvene retke i o njima naglas šutjeli.

"Zovem se Dario Džamonja. Rodio sam se 1955. godine u Sarajevu. U Sarajevu sam i umro 1993. kada sam ga napustio. Godine 1998. sam opet umro kada sam napuštao Ameriku i svoju djecu. Sada opet pokušavam živjeti u Sarajevu od pisanja“ - pisao je.

Teme njegovih priča bile su samoća, pijanstva i mahmurluci, „pseći“ prljavi stan, tužna sudbina koja ga je pratila, sjećanja na djeda i naizgled obične ljudske živote.

Dobitnik je nagrade „Veselin Masleša“ za knjigu „Zdravstvena knjižica“, kao najbolju knjigu proze za 1985. godinu. Pored toga najvažnija djela su mu: "Priče iz moje ulice", prva knjiga koju je objavio 1979. godine , "Priručnik" 1988. godine, "These days" 1989. godine...

Dažamonja je  radio i kao kolumnista u časopisima Slobodna Bosna i Oslobođenje. Bio je urednik časopisa Lica.

Kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu, ostao je u Sarajevu do 1993. godine i nakon ranjavanja, sa porodicom otišao u Ameriku. U Sarajevo se vratio 1998. godine. Tri godine kasnije je preminuo u 46. godini. Otac je dvije kćeri - Nevene i Vesne.

Dario Džamonja je za života objavio svega deset knjiga, ali njegov sarajevski izraz, kultnost i svjedočanstvo o vremenu koje je nagrizalo svaku poru nesreće, ostali su neumoljivo prisutni.

federalna.ba