106 godina od rođenja Maka Dizdara - "pjesnika stećaka"

,,Godinama me muči fenomen srednjovjekovnog čovjeka Bosne i njegove sudbine. Zato sam satima stajao pred stećcima  kao najinteresenatnijem simbolu tog vremena i tog čovjeka"- ovako je  govorio neprevaziđeni bosanskohercegovački lirik Mehmedalija Mak Dizdar od čijeg je rođenja  prošlo 106 godina.

I danas, kroz njegov stvaralački opus, građen na srednjovjekovnoj tradiciji i kulturi stećka, prepoznajemo Bosnu-samobitnu, autohtonu, onakvu kakvu nam je povijest ostavila.

Zapis o Zemlji, Slovo o čovjeku, Modra Rijeka…prepoznatljivi su naslovi iz autentičnog i jedinstvenog  pjesnikova stvaralaštva , ali su i naznake  književnosti koja je sinonim ove države i njenih naroda.

Govorio je pjesnik da je Bosna definirana stećcima  ali i stigmom o čijoj je biti zapisao ,,prkosna od sna ,, ...te da je ovoj zemlji bilo suđeno da sanja pravdu, radi za pravdu a  da je nikad ne dočeka.

Stihom ,,Ase leži vojnik Gorčin u zemlji svojoj, na baštini tuždi, žih a smrt dozivah noć i dan"-zaokružio je Mak Dizdar konačnu autorsku sintezu koja  počiva na krstjanskoj tradiciji hereze  i  u kanone se ne uklapa.

,,Mak Dizdar fokusira tu drugost Bosne, njenu drugačijost u odnosu na kontekst, njenu stvarnost i njenu izloženost brojnim napadačima, osvajačima, onima koji nastoje bosansku autohtonost na neki način poništiti”- rekao je u izjavi za Federalnu televiziju prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik BZK Preporod.

PRIPOVJEDAČ, ROMANSIJER I DRAMSKI PISAC

Bio je Mak Dizdar, kaže prof. Kodrić,  jedan  od rijetkih pjesnika čiji su stihovi nadrasli uske krugove ljubitelja poezije i oblikovali biće i identitet čitavih generacija Bosanaca i Hercegovaca svih nacionalnosti i političkih uvjerenja.

Makovo književno djelo kao pripovjedača, romansijera i dramskog pisca još u cjelini nije istraženo, već samo objavljeni dio njegovog književnog stvaranja.

“Mak je mnogo više od Kamenog spavača i od pisca, jer je bio predani istraživač bosanske pisane književne tradicije, pogotovo srednjeg vijeka. Objavio je 1969. stare bosanske tekstove koji su prva antologija srednjovjekovne bosanske književnosti”-kaže prof.dr. Sanjin Kodrić.

Veliki pjesnik je govorio kako je  prolaznost neupitna ali da postaje smislena tek kada je prepoznata. Najbolje od svih uspio je Mak Dizdar uspostaviti vezu sa tradicijom ne čineći nasilje nad njom, obnavljajući stari jezik Bosančicu, otkrivajući u njemu potpuno nova značenja.

,,Podsjetio nas je Mak na jedno vrlo važno pismo kao temelj identiteta. Nije sučajno da se i danas oni koji osporavaju državnost BiH prije svega bave pitanjem bosanskog jezika. Mak Dizdar podsjeća da ideja nacije nastaje relativno kasno ,da je kultura puno starija od te ideje ,da je Bosna kao država puno starija od te ideje”-kazao je teoretičar književnosti prof. dr. Almir Bašović.

Na pitanje-Zašto nam je toliko važan Mak Dizdar?,profesor Sanjin Kodrić kaže:

,,Mak Dizdar je pisac koji je kao niko prije i niko poslije njega u svom književnom djelu artikulirao ono što je jedna specifična slika Bosne, njena povijesna ali i univerzalana situacija”.

Zaodjenuvši ljepotom arhaičnog govora u svom Kamenom spavaču velika i složena pitanja zemlje Bosne i njene mnogostrukosti, uputio nas je Mak na razgovor s našim tišinama, na zajednički  identitet prožimanja nacionalnosti i političkih uvjerenja. Sloboda je drugo ime za poeziju kojoj treba otvoriti vrata svijeta i za budućih stotinu godina.

O MAKU DIZDARU, ŽIVOTOPIS - IZ ARHIVA BZK PREPOROD  

Mehmedalija Mak Dizdar, bošnjački i bosanskohercegovački pripovjedač, pjesnik i novinar, predstavnik socijalne literature, poratnog predmodernizma i poratnog modernizma novije bošnjačke književnosti, rođen je na današnji dan, 17. oktobra 1917. godine u historijskom gradiću Stocu, u „donjoj Hercegovini“, kako je to i sam zapisao u jednoj rukopisnoj autobiografskoj crtici. Njegov rodni kraj tad je bio u sastavu austrougarskog kondominija Bosne i Hercegovine, a 1918. godine postaje dio Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. U šestoj godini života ostao je bez oca Muharema, koji umire od posljedice ranjavanja u Prvom svjetskom ratu. Slijedeći starijeg brata Hamida, koji je već tada bio afirmirani pisac i novinar, 1930. godine dolazi u Sarajevo, gdje upisuje Državnu šerijatsku gimnaziju.

U književnost ulazi još kao gimnazijalac, a radove uskoro počinje potpisivati pod pseudonimom Mak, koji će, i privatno i službeno, koristiti do kraja života. Svoj prvi pjesnički tekst objavio je u listu Saveza trezvene omladine Trezvenost, gdje je 1933. godine dobio i prvu nagradu za najbolju pjesmu. S 19 godina, u tek pokrenutoj „Novoj biblioteci“ („No-Bi“), čiji je bio inicijator, objavljuje prvu zbirku pjesama Vidovopoljska noć (1936), koja je zbog njenih društvenokritičkih ideja značajnim dijelom bila cenzurirana; državni tužilac zabranio je 16 pjesama. Kao i brat Hamid, istovremeno se bavi i novinarstvom, a poeziju i druge tekstove objavljuje i u časopisima Gajret, Novi Behar, Jugoslavenski list, Pregled, kao i u almanahu Oblaci nad kolibama (1937), koji je također objavljen kao izdanje „Nove biblioteke“.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata izbjegava učešće u javnom i književnom životu pod fašističkom okupacijom. Radi kao poštanski službenik i, s bratom Hamidom, ilegalno djeluje kao član partizanskog pokreta otpora, zbog čega mu ustaške vlasti hapse majku Neziru i sestru Refiku i odvode ih u Jasenovac, na put smrti. Godine 1941. ženi se Bišćankom Senijom Dedić, s kojom će tokom narednih godina dobiti tri sina: Faruka (Murkela), Envera i Maju.

U poslijeratnoj, socijalističkoj Jugoslaviji najprije radi ponovo kao novinar, odnosno kao urednik u državnoj agenciji „TANJUG“ za Bosnu i Hercegovinu (1946–1948) te u sarajevskom dnevnom listu Oslobođenje (1948–1951). Jedan je od osnivača „Seljačke knjige“, koja kasnije prerasta u „Narodnu prosvjetu“, jednu od najznačajnijih izdavačkih kuća svog vremena u Jugoslaviji, gdje je bio urednik i glavni urednik (1951–1959). Nakon žestokih prigovora i afere prouzrokovane izborom romana Bihorci Ćamila Sijarića za najbolji jugoslavenski roman 1956. godine, pada u nemilost vlasti i gubi posao, a „Narodna prosvjeta“ ukida se.

U međuvremenu, vraća se književnom radu i objavljuje prije svega pjesme, ali i nekoliko pripovijetki u onovremenoj periodici. U časopisu Život 1954. godine objavljuje prekretno važnu poemu Plivačica, koju će potom, u nešto drugačijoj inačici, objaviti i kao zasebno izdanje, u vlastitoj nakladi (1954) i koja će, individualiziranim ljudskim ja, najaviti napuštanja dotad rigidne socrealističke poetike kolektivističkog usmjerenja. Iako materijalno nezbrinut nakon gubitka posla, od kraja pedesetih godina 20. stoljeća pa nadalje sve intenzivnije piše i objavljuje niz knjiga poezije: poemu Povratak (1958) te pjesničke zbirke Okrutnosti kruga (1960) i Koljena za Madonu (1963), Minijature (1965) i Ostrva(1966).

Kao rezultat više od jednog desetljeća dugog kreativnog i istraživačkog procesa, konačno objavljuje Kameni spavač (1966), koji se smatra krunom njegova sveukupnog književnog stvaralaštva i jednim od temeljnih ostvarenja književnosti Bosne i Hercegovine.

Stećci srednjovjekovne Bosne za Dizdara su bili povod, a njegova poezija nastojala je predstaviti ili čak riješiti mnoge probleme bosanskog čovjeka koje su pred njim stajale stoljećima unazad. Objavio je i knjigu Poezija (1968) kao autorski izbor iz svog dotadašnjeg pjesničkog rada, kao i drugo, prošiteno te izmijenjeno izdanje Kamenog spavača (1970), a neposredno pred smrt i zbirku Modra rijeka (1971).

Uz veći broj novinskih članaka, objavio je i više desetaka publicističkih i naučno-stručnih radova, od kojih su najznačajniji knjižica Stari bosanski epitafi (1961) i knjiga Stari bosanski tekstovi (1969), inače prva integralna antologija srednjovjekovne bosanske pismenosti i književnosti. Objavio je i nekoliko priređenih knjiga, među kojima je posebno važna Panorama savremene bosansko-hercegovačke proze (1961), jedna od prvih antologija modernog bosanskohercegovačkog književnog stvaranja.

Bio je član Uprave te potpredsjednik i predsjednik Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, a od 1964. godine do smrti i glavni urednik časopisa Život. U ovom časopisu, uz ostalo, pokrenuo je i raspravu o jezičkom pitanju u Bosni i Hercegovini te je u poznatom tematu Života posvećenom ovom problemu objavio glasoviti esej Marginalije o jeziku i oko njega (1970), u kojem se otvoreno zalaže za priznavanje treće, bosanske varijante nekadašnjeg srpskohrvatskog / hrvatskosrpskog jezika.

Dobitnik je više značajnih priznanja i nagrada, od kojih su najvažnije: Nagrada Udruženja književnika Bosne i Hercegovine (1961), Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (1964), Zmajeva nagrada Matice srpske (1967), Dvadesetsedmojulska nagrada Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (1967) te Zlatni vijenac Struških večeri poezije (1969).

Izložen žestokim kritikama i napadima te suočen s intenzivnim javnim i tajnim pritiscima, prijetnjama i uvredama, kao i političkim malverzacijama u vezi s njegovim privatnom životom, 14. jula 1971. umire u Sarajevu, u 54. godini života.

BOSNA DA PROSTIŠ JEDNA ZEMLJA IMADE 

Cjelina stvaralaštva Maka Dizdara zapravo se razmatra iz perspektive njegove najpoznatije zbirke “Kameni spavač”. 

Zbirka »Kameni spavač«, objavljena 1966. godine, vrhunac je stvaralaštva Maka Dizdara i jedan od najznačajnijih događaja u cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj umjetničkoj i duhovnoj povijesti.

Cijela knjiga-pisana arhaičnim jezikom, jezikom epitafa,  podijeljena je u četiri ciklusa: Slovo čovjeku , Slovo o nebu, Slovo o zemlji, Slovo o slovu. I kao takva predstavlja težnju da se progovori o tom autentičnom  srednjovjekovnom čovjeku Bosne , da se  probudi spavač pod stećkom.

Njavažnija Makova pjesnička zbirka, osim što je remek djelo u umjetničkom smislu, predstavlja kamen međaš za razumijevanje kompletne kulture, tradicije i duhovnosti BiH.

Također je riječ o djelu s dubokim i dalekosežnim političkim korijenima, jasnim i nedvosmislenim porukama velikog pjesnika  o opstojnosti i samobitnosti naše zemlje. Takvu  argumnetaciju je zaokružio objavljivanjem svog epohalnog djela »Starih bosanskih tekstova« – antologije srednjovjekovne bosanske pismenosti, opet sa snažnim  probosanskim kontekstom. 

Smetao je ondašnjim jugoslovenskim ideolozima taj bosanski kontekst. Ostavši bez ikakve zaštite i pomoći u odbrani svoga djela ali i golog  života, Mak Dizdar postaje žrtvom specijalnog rata što ga protiv njega vodila  politička i intelektualna velikosrpska mafija u Beogradu i Sarajevu, sve do njegovog doslovnog, precizno programiranog i znalački izdizajniranog fizičkog nestanka. Zato je njegova smrt i danas pod velom sumnje. I nakon više od trideset godina traju kontroverze o uzrocima njegove smrti. Članovi porodice jednostavno kažu : "Mak je ubijen, jer pojedincima kao takav nije odgovarao!"

Svaka nova generacija  čitatelja njegove poezije ima svoju omiljenu Makovu pjesmu i stihove .Izdvojimo tek "Zapis o zemlji" iz zbirke Kameni spavač-kao obilježje  prošlosti, sadašnjosti, ali i  budućnosti bosanskog čovjeka.

ZAPIS O ZEMLJI 

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A tko je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta

Bosna

Rekti.

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna
I bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od

Sna

MAKDAN

Danas , 17.oktobra 2023. godine, na 106. godišnjicu rođenja Mehmedalije Maka Dizdara, nesumnjivo najvećeg bosanskohercegovačkog pjesnika, koji je obilježio cijelu jednu kulturno-povijesnu eru naše države, u Zemaljskom muzeju BiH Fondacija Mak Dizdar organizira  poseban program. 

Riječ je o programu proslave MakDana, s fokusom na izvođenje  poetskog  performansa pod nazivom "San pedeset i prvi" , a u produkciji Mostarskog teatra mladih.

Stihove govore Sara Kljajić, Sarah Sarič,Eman Tabaković, Miran Bečević, Teo Saandžaktar-Bijedić i Aljoša Golo, navodi se u saopćenju Mostarskog teatra mladih.

Performans je režirao Sead Đulić.

Ovim događajem se na dostojan način se odaje počast Maku Dizdaru, jednom od rijetkih pjesnika čiji su stihovi nadrasli uske krugove ljubitelja poezije i oblikovali biće i identitet čitavih generacija Bosanaca i Hercegovaca svih nacionalnosti i političkih uvjerenja-naglašavaju u Fondaciji Mka Dizdar.

Namjera je da “MakDan”, po uzoru na škotski “Burns Day”, postane praznik bosanskohercegovačke kulture.

Obilježavanje MakDana odvijaće se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture is porta KS a partneri projekta je Grad Sarajevo i Zemaljski muzej BiH.  

federalna.ba