Zimske olimpijske igre godinama se predstavljaju kao prostor zajedništva – pozornica na kojoj države ostavljaju po strani sukobe, sportisti hrle ka medaljama, a svijet se okuplja u slavlju ljudskog potencijala. Međutim, ovogodišnje Igre zasjenjene su nizom kontroverzi koje su Međunarodni olimpijski komitet dovele u središte rasprave o granicama političke neutralnosti i slobode izražavanja u sportu. U samo jednom danu, dvije odluke o simbolima na kacigama sportista – te ranija odluka o izmjeni nacionalnih uniformi – otvorile su pitanja o tome gdje završava neutralnost, a gdje počinje brisanje identiteta i sjećanja, analizira The Guardian.
“Kaciga sjećanja” i diskvalifikacija ukrajinskog sportiste
Ukrajinski skeleton takmičar Vladyslav Heraskevych diskvalificiran je nakon što je odbio ukloniti posebnu kacigu koju je nazvao “kacigom sjećanja”. Na njoj su ispisana imena i likovi 24 ukrajinska sportista koji su poginuli tokom ruske agresije na Ukrajinu. Prema njegovim riječima, obavijest o zabrani stigla je samo 21 minutu prije starta utrke. Odluku mu je prenijela predsjednica MOK-a Kirsty Coventry, koja se, prema navodima medija, obratila javnosti vidno potresena i u suzama, nakon što nije uspjela uvjeriti sportistu da promijeni kacigu.
Za Heraskevicha, međutim, simbol nije imao političku dimenziju.
“Neki od njih bili su moji prijatelji”, rekao je, govoreći o imenima na kacigi, među kojima su bili tinejdžerka i dizačica tegova Alina Perehudova, bokser Pavlo Ishchenko, hokejaš Oleksiy Loginov, glumac i sportista Ivan Kononenko, skakač u vodu i trener Mykyta Kozubenko, strijelac Oleksiy Khabarov i plesačica Daria Kurdel.
Umjetnički prikaz izradila je ukrajinska umjetnica Iryna Prots, koja je poručila da svako lice predstavlja “prekinutu mogućnost” – potencijal koji je mogao stajati na olimpijskom postolju. “Svaki par očiju mogao je danas gledati ovaj svijet, boriti se za medalje, stajati na pobjedničkom postolju”, izjavila je.
Oštre reakcije iz Kijeva
Diskvalifikacija je izazvala snažne reakcije u Ukrajini. Prvi potpredsjednik vlade Denys Shmyhal ocijenio je odluku kao “moralnu kapitulaciju maskiranu neutralnošću”.
Predsjednik Volodymyr Zelenskyy dodatno je zaoštrio ton, poručivši da je odluka u suprotnosti s olimpijskim duhom i da bi “olimpijski pokret trebao pomagati u zaustavljanju ratova, a ne igrati na ruku agresorima”. Heraskevych je naknadno odlikovan državnim priznanjem.
Podrška je stigla i iz privatnog sektora – suosnivač Monobanke najavio je novčanu nagradu od milion grivni (oko 17.000 funti) kao priznanje za sportistov stav.
Novi slučaj: poezija kao “ratna propaganda”
Kontroverza nije ostala izolirana. Ukrajinski klizač na kratke staze Oleh Handei otkrio je da mu je naređeno da prelijepi dio kacige na kojem je bio citat ukrajinske pjesnikinje Lina Kostenko: “Tamo gdje postoji herojstvo, ne može biti konačnog poraza.”
Olimpijski zvaničnici ocijenili su da je citat povezan s ratom te da krši pravila o političkoj neutralnosti.
“Vidjeli su rečenicu i rekli mi: ‘Žao nam je, ali to je ratna propaganda’”, ispričao je Handei, dodajući da će poštovati odluku kako bi mogao nastupiti.
Haiti i brisanje revolucionarnog simbola
Slučaj Ukrajinaca nije jedini. Ranije tokom Igara, MOK je intervenirao i u vezi s uniformama dvostruke delegacije Haitija. Uniforme, koje je dizajnirala poznata kreatorica Stella Jean, prvobitno su sadržavale lik revolucionarnog vođe Toussaint Louverture na konju. Louverture, bivši rob i lider Haitijske revolucije, predvodio je pokret koji je 1804. doveo do stvaranja prve crnačke republike na svijetu. MOK je procijenio da prikaz krši zabranu političke simbolike, pa je lik prebojen, ostavljajući samo crvenog konja u tropskom pejzažu.
Haitijski ambasador Gandy Thomas izjavio je da je i samo prisustvo Haitija na Zimskim igrama simbolično. “Možda nismo zimska zemlja, ali smo nacija koja odbija biti ograničena očekivanjima. Odsustvo je najopasniji oblik brisanja”, rekao je.
Dizajnerica Stella Jean prihvatila je odluku, ali je naglasila važnost očuvanja simbolike. “Pravila su pravila i moraju se poštovati. Ali za nas je važno da taj konj – generalov konj – ostane.”
Neutralnost ili iluzija?
Ove odluke stavile su Međunarodni olimpijski komitet u nezavidan položaj između principa i stvarnosti. Olimpijska povelja zahtijeva političku neutralnost, ali sportisti dolaze predstavljajući države, narode, historije, ratove i kolektivna sjećanja. U svijetu obilježenom sukobima, sankcijama i političkim tenzijama, granica između ličnog sjećanja i političke poruke postaje sve tanja. Za jedne, neutralnost je temelj olimpijskog pokreta. Za druge, ona se sve češće doživljava kao forma institucionalne šutnje pred stvarnošću.
Zimske olimpijske igre tako ostaju simbol zajedništva – ali i ogledalo globalnih podjela koje ni sport više ne može u potpunosti zaobići.
federalna.ba