"Zašto su nas zaboravili?": Sudanci svjesni da svijet okreće glavu

Erupcija nasilja u glavnom gradu Sudana 15. aprila nije bila potpuno iznenađenje za Mohameda Eisa, gastroenterologa koji živi u Pittsburghu koji se vratio u Sudan da sahrani svog oca. Vidio je kamione pune naoružanih ljudi kako kruže ulicama Kartuma i bio je svjestan rivalstva između vojske i paravojne grupe Snaga za brzu podršku (RSF).

Kako je te subote izbio otvoreni rat, Eisa je očekivao da će borba biti kratka. Treća po veličini država u Africi leži na strateškom Crvenom moru i dijeli granice s brojnim državama važnim za zapadne sile poput Sjedinjenih Država i njihovih saveznika u Zaljevu i Evropi – svih igrača za koje je očekivao da će okončati sukob između oružanih grupa. "Zato sam mislio da će to biti obuzdano vrlo brzo, na neki način diplomatski, od strane sudanskih saveznika ili velikih igrača u regionu ili velikih igrača na međunarodnom nivou, Sjedinjenih Država ili Evropske unije", prisjeća se Eisa. Umjesto toga, dogodilo se suprotno. Sukob između RSF-a i Sudanskih oružanih snaga (SAF) bjesni već osam mjeseci i ne nazire mu se kraj, hiljade ljudi je ubijeno, a prema navodima UN-a stvorena je najveća svjetska kriza raseljenja ljudi. Osim stradanja civila i uništavanja infrastrukture u zemlji koja se već bori sa visokim stopama siromaštva, međunarodni posmatrači optužuju obje strane za ratne zločine. Pojavljuju se i dokazi da su RSF i njihovi saveznici masakrirali pripadnike jedne afričke etničke grupe u zapadnom Darfuru, potencijalno ponovljajući elemente genocida koji se tamo dogodio prije dvije decenije.

Za sudansku dijasporu, sukob između dvije vojne frakcije je najnoviji depresivni preokret za zemlju koja je prije samo nekoliko godina izgledala na putu da se otarasi višedecenijske diktature. 2019. godine despotskog predsjednika Omara al-Bashira svrgnule su snage sigurnosti nakon višemjesečnih uličnih protesta, ali su te iste snage izvele državni udar 2021. godine koji je okončao tranziciju na demokratsku, civilnu vladu, i intenzivirao probleme koji su doveli  RSF i SAF u rat u aprilu ove godine. Sjedinjene Države imaju jednu od najvećih populacija Sudanaca na zapadu, koja broji oko 51.000 ljudi, prema Institutu za migracijsku politiku. Britanski ured za nacionalnu statistiku procjenjuje da 35.000 ljudi rođenih u Sudanu živi u Britaniji. “Niko ovo nije očekivao. Niko nije bio spreman za to”, rekao je Ibrahim Babiker, aktivista sa sjedištem u Virginiji i član prodemokratske grupe čiji su se volonteri prebacili na nabavku hrane i medicinskih potrepština u odsječenim područjima Kartuma i drugdje u zemlji.

Sedam miliona ljudi napustilo je svoje domove zbog borbi koje su počele u aprilu, prema Ujedinjenim nacijama, dok grupa za mapiranje kriza sa sjedištem u Wisconsinu, procjenjuje da je 12.190 ljudi ubijeno. Čak je i ovo vjerovatno manji broj od stvarnog jer su mnoga područja u kojima se vode borbe nedostupna nezavisnim posmatračima. Ranije ovog mjeseca Svjetski program za hranu upozorio je da bi se ratom zahvaćena područja mogla se suočiti sa "katastrofalnom glađu" do sljedećeg maja ako ne dobiju više pomoći u hrani.

Sudan je suočen s građanskim ratovima praktično od sticanja nezavisnosti 1956. godine, što je dovelo do toga da se njegova južna polovina odvojila i formirala Južni Sudan. Ali ovaj rat je jedinstven po tome što je jedno od njegovih glavnih bojišta Kartum, glavni grad i srce države u kojoj živi oko 9,4 miliona ljudi. Višemjesečne borbe ostavile su tijela razbacana po ulicama, uništile gusto naseljene četvrti, oštetile ključni most preko rijeke Nil kao i ostale građevine, uključujući sjedište istaknute naftne kompanije i ministarstvo pravde.

“Mislim da to ljudi nisu shvatili, da ovo nije kao i prije, da neće imati pomoć kao što su prije, ili da je, u suštini, zemlja razbijena”, rekao je Bashair Ahmed, Izvršni direktor Shabaka, istraživačke organizacije sa sjedištem u Velikoj Britaniji koja je nakon početka sukoba osnovala Sudansku kriznu koordinacijsku jedinicu da djeluje kao centar za razmjenu informacija o situaciji na terenu.

Mnogi od raseljenih iz Kartuma otišli su u drugi sudanski grad Wad Madani, a sada ponovo bježe nakon što je RSF upao u njega prije nekoliko dana. Sukobi su također nastavljeni u El Fasheru, posljednjem većem gradu u Darfuru koji je još uvijek pod kontrolom vojske.

Nakon što je pobjegao iz Kartuma cestom, a zatim se čamcem uputio u Saudijsku Arabiju, Eisa se vratio u SAD, gdje je generalni sekretar Sudanskog udruženja američkih liječnika. S obzirom da se sudanski zdravstveni sistem jedva može nositi s posljedicama rata, udruženje je sada fokusirano na obezbjeđivanje zaliha i novca klinikama i bolnicama koje su zahvaćene ratom ili preplavljene raseljenim ljudima.

Šest mjeseci nakon početka borbi u Sudanu, Izrael i Hamas su krenuli u rat u Pojasu Gaze. Eisa tvrdi da je ovaj događaj „preko noći“ izazvao " odustajanje od odgovora na sukob u njegovoj zemlji od strane donatora i nevladinih organizacija.

I dijaspora i međunarodne humanitarne grupe priznaju da se Sudanske potrebe nadmeću s krizama u Gazi i Ukrajini, gdje će ruska invazija uskoro ući u treću godinu.

Ujedinjene nacije su saopćile da su od donatora dobile samo 39 posto od 2,6 milijardi dolara koliko im je potrebno za odgovor na sudansku krizu, pri čemu je otprilike polovina tog novca došla iz SAD-a. Među zapadnim zemljama, smatra se da Washington preuzima vodeću ulogu u pokušajima posredovanja između zaraćenih strana, iako su pregovori navodno u ćorsokaku.

U augustu je britanski ministar za Afriku, Andrew Mitchell, rekao da dokazi ukazuju na to da se "ozbiljna zvjerstva" vrše nad civilima u zemlji, posebno u Darfuru, a ovog mjeseca je američki državni sekretar Antony Blinken rekao da su obje zaraćene strane počinile “ratne zločine”, dok su RSF i njeni saveznici “počinili zločine protiv čovječnosti i etničko čišćenje”.

Vašington je sankcionisao komandante RSF-a i bivše zvaničnike Bashira zbog njihove uloge u sukobu, a američka potpredsednica Kamala Harris nedavno je razgovarala o ratu sa predsednikom Ujedinjenih Arapskih Emirata Mohammedom bin Zayedom al-Nahyanom. Novinske kuće su izvijestile da UAE šalje oružje RSF-a i liječi svoje borce u zračnoj bazi u Čadu, blizu granice sa Sudanom.

Bijela kuća je u dugotrajnim pregovorima s Kongresom o odobravanju vojne pomoći za Izrael i Ukrajinu, ali uprkos događajima u Sudanu u posljednjih osam mjeseci, Joe Biden nije imenovao specijalnog izaslanika u zemlji, kao što su to učinili njegovi prethodnici. Cameron Hudson, koji je služio kao šef osoblja nekoliko bivših izaslanika, a sada je viši saradnik u Centru za strateške i međunarodne studije, rekao je da bi takvo imenovanje moglo artikulirati odgovor administracije na krizu, okupiti saveznike SAD i popuniti prazninu stvorenu kada američka ambasada u Kartumu evakuisana nakon početka borbi.

Takođe je rekao da je Blinken propustio priliku koristeći saopštenje za javnost, a ne lično obraćanje kako bi tvrdio da se brše razna zvjerstva. Hudson je to poredio pojavlji bivšeg državnog sekretara Colina Powella 2004. pred komitetom američkog Senata kako bi objavio "da je u Darfuru počinjen genocid ", što je bilo ključno za naglašavanje ozbiljnosti tog sukoba.

„Nekome ko i sam prati ova dešavanja 20 godina, svaki korak izgleda kao neka vrsta koraka niže“, rekao je Hudson. “Odbacujem ideju da su Gaza ili Ukrajina i previše za ovu administraciju jer su prethodne administracije bile u stanju podnijeti velike geopolitičke promjene, pa čak i ratove u koje je Amerika bila uključena i imaju dovoljno mjesta da brinu i o tome što se događa u ovoj zemlji. Dakle, ne razumijem u potpunosti zašto se današnji dan posebno razlikuje od prije 15 ili 20 godina“. Prošle sedmice, najviši demokratski i republikanski zastupnici u odborima Predstavničkog doma i Senata koji se bave vanjskim poslovima predložili su rezolucije kojima se poziva Bidenovu administraciju da imenuje specijalnog izaslanika za Sudan, sankcioniše zaraćene strane i istraži zločine.

"Uprkos globalnom fokusu na krize u Evropi i na Bliskom istoku, strašna situacija u Sudanu – koju karakteriziraju ekstremna patnja, široko rasprostranjena razaranja i užasni zločini – ne smije se zanemariti,” rekao je Jim Risch, najviši republikanac u senatskom komitetu za vanjske poslove .

U svjedočenju pred odborom za vanjske poslove Predstavničkog doma ranije u decembru, Molly Phee, najviši diplomata State departmenta za Afriku, rekla je da je imenovanje specijalnog izaslanika "pod aktivnim i ozbiljnim razmatranjem administracije", ali nije rekla kada bi se to moglo dogoditi.

Ahmed kaže da su Sudanci zarobljeni u toj zemlji svjesni opadanja međunarodne pažnje, prisjećajući se razgovora s raseljenom osobom koja je pobjegla iz Kartuma. “Sin joj je govorio, zašto se svi fokusiraju na Ukrajinu ili druge? Zašto zaboravljaju na nas?” priča. “I niko ne želi da nam pomogne, iako smo pod granatiranjem. Sve što smo posjedovali, sve što smo imali, to je u suštini izgubljeno. I svi moraju početi od nule.”

federalna.ba/The Guardian