Zašto i dalje volimo Mumijeve – 80 godina kasnije?

Prva knjiga o Mumijevima objavljena je prije 80 godina, ali likovi i njihove avanture i danas su omiljeni širom svijeta. U serijalu je objavljeno devet knjiga, četiri slikovnice i strip.

Do sada je prodano oko 30 miliona primjeraka širom svijeta, a Mumijevi su oživjeli i u TV animacijama, filmovima, operama i lutkarskim predstavama. Čak postoje i tematski parkovi posvećeni Mumijevima u Finskoj i Japanu.

Prva priča o Mumijevima

Autorica mumijeva s nećakom Sophi 1969. godine.

Prvom pričom Tove Jansson, „Mumijevi i velika poplava“, autorica nije bila naročito ponosna. Sama ju je opisala kao „banalnu“, rekavši da nije bila naročito originalna.
Srećom, kolege su je ohrabrile da je objavi i 1945. godine knjiga je izašla kao mala ilustrovana knjižica.

„To je bila priča koju je Tove napisala tokom rata, kao način bijega od tragedije koja se dešavala oko nje“, objašnjava Sophia, nećaka Tove Jansson.

U priči se događa strašna poplava i mnoga su bića izgubila svoje domove: „Bježe i putuju, pokušavajući pronaći mjesto za život,“ kaže Sophia. U jednom trenutku Mumi mama vidi mačku sa svim svojim mačićima usred poplave i insistira na tome da pomogne drugoj mami.

To je jedna od tema koje se provlače kroz sve priče o Mumijevima. Tove je, kaže Sophia, „svojim likovima dala sposobnosti da se zajednički suoče s katastrofama… umjesto da se s njima nose sami.“

Uprkos početnim sumnjama, Tove je bila ohrabrena toplim prijemom svoje prve priče o Mumijevima i odlučila je napisati avanturistički roman „Komet u zemlji Mumija“. Sophia kaže da je to knjiga koju je njena tetka zapravo smatrala pravim početkom zbirke.

Mumiverzum (The Moominverse)

U svim pričama glavni junaci su Mumi mama, Mumi papa i njihov sin Mumi. U svakoj priči njima se pridružuje “čitav niz drugih likova”, kaže Sofija. Ti likovi čine dio Mumi porodice – “Snorkmaiden, Mala Mju, Hemuleni, Filifjonke i mnogi drugi”.

Sofija objašnjava da Tove nije nasumično stvarala ove likove: “Svi oni imaju svoju ulogu u ovom univerzumu i zajedno čine vrlo skladan svijet fantastičnih bića.”

Dodaje i da je njena tetka svakom liku dala izrazitu ličnost i osobine koje su vrlo ljudske. “Mislim da je to jedan od razloga zašto ljudi toliko vole ove priče – jer u tim likovima pronalaze dijelove sebe.”

Utemeljeni u prirodi

Kuća koju je Tove sagradila. Na malom ostrvu Bredskar u Finskom zaljevu, 1961. godine.

Tove Jansson je odrasla u Helsinkiju, na južnoj obali Finske, koja je tada bila mali grad. Ovdje je bila okružena vodom, a isto tako je bilo i tokom svakog ljeta koje je provodila na finskom arhipelagu.

„Voljela je vjetar, more i oluje jer… kada elementi bjesne, postoji energija i snaga u tome“, kaže Sophia.

„Finci su toliko navikli biti okruženi prirodom, toliko su joj bliski da to gotovo uzimaju zdravo za gotovo. Mislim da priroda igra ogromnu ulogu u njenom umjetničkom izrazu.“

Lično i univerzalno

Tove sa Mumijem 1956. godine

Sophia kaže da je njena tetka Tove pisala o stvarima poput prijateljstva, usamljenosti, pripadnosti, avanture i porodice, koristeći „svoj pogled na ono što je važno u životu.“

Taj pogled se bazirao na jednakost i toleranciju: „Poštovanje prirode i prihvatanje svakoga, bez obzira na vjeru, boju kože, veličinu, oblik ili nacionalnost,“ kaže Sophia.

To daje Mumi knjigama dvostruku privlačnost, a Sophia kaže da, kada ih ljudi čitaju, „imaju značenje i na ličnom nivou, ali i na univerzalnom nivou, što ih čini aktuelnim i danas.“

Tove je tvrdila da su samo dva njena lika zasnovana na stvarnim ljudima. Sophia potvrđuje da je jedan od njih Mumitata, koji je „vrlo sličan njenoj majci, Hum“. Drugi je Too-ticky.

Too-ticky se pojavljuje u kasnijoj knjizi „Muminsko zimsko vrijeme“, a Sophia kaže da je ovaj lik „zaista vrlo sličan Toveinoj životnoj partnerici, umjetnici Tuulikki Pietilä“.

Zašto ljudi i danas uživaju u pričama o Mumijevima?

Prema Sophi, naslijeđe njene tetke Tove je u tome što je stvorila nešto što čitaoci žele zadržati i što i dalje ima značenje.

U svim svojim likovima i pričama, Sophia kaže da je Tove ostala vjerna vlastitim idealima. Tove je željela da svi “budemo ljubazniji jedni prema drugima i da tražimo mirnija rješenja problema”, kaže Sophia.

Sve što se događa u Dolini Mumija i danas je aktuelno za Sophiu, jer smo svi ljudi i “većina nas se ponekad osjeća usamljeno ili drugačije”.

Kroz Mumije, Tove nam pruža još jedan način kako se nositi sa lošim stvarima koje nam se mogu dogoditi, ma kakve one bile. Sophia kaže da njena tetka “na neki način nudi rješenja čitaocima kako se zapravo suočiti s tim stvarima. I mislim da nam je i danas potrebna pomoć, možda čak i više nego prije”.

federalna.ba/BBC