Primjeri zapošljavanja osoba s invaliditetom su endemska pojava

Diskriminacije u bh. društvu nisu rijetkost. Znaju to najbolje najranjivije kategorije stanovništva. Najbolji primjer je zapošljavanje osoba s invaliditetom. Godinama na biroima za zapošljavanje uzalud čekaju posao. Iako je ova oblast zakonski uređena, njihov položaj je sve lošiji. Posebno na tržištu rada. Zato su primjeri zapošljavanja osoba s invaliditetom endemska pojava.

Mlade osobe s invaliditetom u Kaknju su dobile priliku koju su im mnogi ranije uskraćivali - zaposlenje.

“Odlično je kad možeš svojim rukama nešto zaraditi”, priča šanker Edmin Kobilica.

Kolika je sreća doći do zaposlenja nakon godina skupljanja odbijenica na različitim konkursima za posao, uvjerila se porodica Brkić.

“Ovo mi je prvo radno iskustvo, radim s odličnom ekipom i tu sam oko mjesec”, kaže konobar Malik Brkić.

“Kako je dobio posao - on je veseo, pjeva. Osjećamo na njemu neku pozitivnu promjenu”, priča Malikov otac Edin Brkić.

Što je više posla više je osmjeha. Za mjesec dana ovaj kafić mnogima je postao omiljeno mjesto okupljanja.

“Naš cilj je da radimo s osobama s invaliditetom - da ih uključimo u sve sfere i pokažemo da smo svi jednaki, da srušimo sve predrasude koje imamo”, navodi Sanda Hasagić Terzić, izvršna menadžerica Kluba prijatelja Fondacije Muharem Berbić.

Ovakvi primjeri su rijetkost jer umjesto zabrane diskriminacije pri zapošljavanju, zagarantovane Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, koju smo ratifikovali, njihov položaj sve je nezavidniji.

“Države potpisnice priznaju pravo na rad osobama s invaliditetom, na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, što uključuje i pravo na mogućnost zarađivanja za život od slobodno izabranog ili prihvaćenog rada na tržištu”, navodi se u Konvenciji.

Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba s invaliditetom svaki poslodavac dužan je na 16 zaposlenih primiti jednu osobu s invaliditetom. U suprotnom, obavezan je uplaćivati četvrtinu prosječne plate za njihovo zapošljavanje.

“Tim novcem trebale bi se subvencionirati invalidne osobe, ali ne kroz zapošljavanje kroz projekte u zaštitnim radionicama nego da mogu raditi kod bilo kojeg poslodavca u privatnom ili javnom sektoru, administraciji, i da se to subvencionira u određenom iznosu”, pojašnjava Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH.

Pomoćnik ministra rada i socijalne politike FBiH Dobrica Jonjić navodi kako je namjera zakona koji pripremaju da se oni mogu zaposliti pod općim uvjetima, a ne posebnim: “Ne u određenim preduzećima koja oni formiraju nego tamo gdje i mi tražimo posao da ga traže osobe s invaliditetom.”

Apsurdno, novca u Fondu za zapošljavanje osoba s invaliditetom ima, ali nema dovoljno zainteresovanih za programe koje nude. Ni poslodavaca, ni korisnika.

“Javni poziv koji je raspisan, vrijedan 6,4 miliona KM za zapošljavanje osoba s invaliditetom - već sada možemo vidjeti da možda i nećemo imati dovoljno osoba s invaliditetom. Poticaji koji se dodjeljuju mogu iznositi od 6,5 hiljada KM do 18 hiljada KM i u tom slučaju poslodavac dobiva neka bespovratna sredstva kao poticaj da zaposli osobu s invaliditetom”, izjavila je Sabina Zubčević, rukovodilac Službe u Fondu za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Za razliku od većine proizvodnih kompanija, izvozno orijentisana za izradu namještaja prepoznala je prednost ovakvih programa. Širenjem poslovanja povećali su i broj zaposlenih osoba sa invaliditetom.

“U kompaniji imamo 22 osobe s invaliditetom, od čega je 17 osoba s oštećenjem sluha”, kaže Indira Sipović, rukovodilac odjela u fabrici namještaja.

Anđa Puljić poslovođa je šivaone: “Ne zaostaju za ostalim radnicama, sve isto rade kao što svi rade – prebacuju čak normu”.

Osim što se zajedno uče o toleranciji, nije im stran ni znakovni jezik. Kažu da jedine razlike koje postoje su one na osnovu spola.

“Dobro se sporazumijevamo i nema problema, ovdje sam jako zadovoljna”, kaže Irma Čičko, radnica u fabrici namještaja.

Sve dok ne budemo imali registar koliko poslodavaca izbjegava plaćati zakonsku obavezu Fondu za profesionalnu rehabilitaciju, a prava invalidnih osoba ne budu unaprijeđena u svim oblastima, diskriminacija će biti prisutna, a socijalni temelji bh. društva poljuljani.

federalna.ba