Zagonetna simbolika Van Goghovih "Suncokreta"

Kada pomislimo na Vincenta van Gogha, većini ljudi odmah na pamet padnu njegovi kultni, smjelo naslikani i citrusno topli suncokreti. To je svojevrsno "prepoznavanje brenda" što je umjetnik i sam priželjkivao. „Suncokret je moj“, jednom je napisao, otkrivajući svoju želju da bude javno povezan s ovom drskom, čovjeku sličnom biljkom i njenom plamenočupavom krunom latica. Suncokreti su za njega očito imali duboko značenje. Pa šta je, ako išta, Vincent namjeravao simbolizirati sa svojim voljenim helianthus annuus?

Uz „Zvjezdanu noć“, djelo „Suncokreti"- koje se čuva u Nacionalnoj galeriji u Londonu, vjerovatno je Van Goghovo najprepoznatljivije umjetničko djelo. No umjetnik je naslikao još 10 slika koje su se fokusirale na ove cvjetove. Nastale su u tri kratka naleta inspiracije. Prva serija od četiri slike nastala je u Parizu 1887. godine. Druga serija od četiri platna nastala je za manje od sedmicu dana nakon što se preselio u južnofrancuski grad Arles 1888. godine. Treća faza (početkom 1889.) uključivala je kopiranje tri kompozicije iz prethodne godine. Najpoznatije verzije iz 1888. naslikane su u naletu samopouzdanja i čulnog užitka, „sa žarom jednog Marseljca koji jede bouillabaisse“, kako je sam rekao. Ipak, kada je pisao o suncokretima u svojim pismima, Van Gogh nikada nije dao jasno objašnjenje šta su mu oni zaista značili.

Uz „Zvjezdanu noć“, „Suncokreti“ su Van Goghovo najprepoznatljivije umjetničko djelo (Izvor: Nacionalna galerija, London) The National Gallery, London

S jedne strane, čini se da su suncokreti služili kao sredstvo za eksperimentisanje s kombinacijama boja – posebno s nijansama žute. Ali su također bili namijenjeni da ukrase kuću u kojoj je trebao živjeti i drugi umjetnik, Paul Gauguin. Gauguin je ranije izrazio divljenje Van Goghovim slikama suncokreta, pa su možda ti radovi predstavljali umjetnikove neutažive nade za zajedništvom i prijateljstvom – želje koje su na kraju ostale neostvarene, zajedno s Vincentovom čežnjom za umjetničkim priznanjem za života. Gauguin je napustio Van Gogha nakon samo dva mjeseca, a Vincent je umro u dobi od 37 godina, ne uspjevši prodati mnogo svojih umjetničkih djela.

Ali Van Goghove slike suncokreta brzo su stekle kultni status početkom 20. stoljeća. To se prvo desilo među umjetničkom avangardom Evrope. Godine 1920, spisateljica Katherine Mansfield je primijetila da su je "žuti cvjetovi, prepuni sunca, u saksiji" inspirisali na kreativno buđenje. Godine 1923. kritičar Roger Fry opisao je Van Goghove Suncokrete kao "jedan od trijumfalnih uspjeha ove godine", koji su otkrili umjetnikovu "vrhunsku raskoš, vitalnost i žestinu izraza". Kasnije su dobili i šire priznanje, te pomogli da Van Gogh postane jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih slikara u historiji umjetnosti.

Van Gogh je naslikao 11 platana posvećenih suncokretima, eksperimentišući s različitim kombinacijama boja (Izvor: Vincent Van Gogh Foundation)

Utjecaj Van Gogha u 21. stoljeću tema je najnovije izložbe Kraljevske akademije umjetnosti u Londonu pod nazivom Kiefer / Van Gogh, koja istražuje njegov uticaj na jednog od najvećih savremenih umjetnika, njemačkog slikara i skulptora Anselma Kiefera. A suncokreti igraju ključnu ulogu.

U središtu izložbe nalazi se „Danaë“, nova Kieferova skulptura koja prikazuje suncokret kako izranja iz gomile knjiga. Na drugom mjestu nalazi se drvorez koji prikazuje helianthus annuus (suncokret) kako niče iz tijela polegnutog čovjeka. Ova djela skreću pažnju na Kieferovo trajno zanimanje za ovaj motiv i pružaju nam priliku da otključamo zagonetnu simboliku ove biljke u umjetnosti kako Kiefera, tako i Van Gogha.

„Za Van Gogha suncokret utjelovljuje njegovu ideju Juga“, kaže kustos izložbe Julien Domercq za BBC, govoreći o Van Goghovom preseljenju iz Pariza u Provansu. No Van Gogh je ranije radio kao trgovac umjetninama i bio je veoma obrazovan u historiji umjetnosti. Njegovo kulturno znanje vidi se u načinu na koji je prikazivao cvijeće. „On ga prikazuje u velikoj holandskoj tradiciji: to su cvjetovi koji venu i umiru… cvjetovi koji još uvijek gledaju prema nebu, a zatim oni koji polako blijede, postaju smeđi, i to je zapravo meditacija o prolaznosti vremena.“

„Mislim da je kod Kiefera to veoma slično“, kaže Domercq. „Ta ideja životnog ciklusa, ovog izuzetno vitalnog cvijeta, južnog cvijeta, cvijeta koji gleda prema nebeskom svodu.“

Simbolika suncokreta kroz historiju

Sva umjetnička simbolika može se objasniti kroz evoluciju ideja i asocijacija. Značenje suncokreta ima korijene u prošlosti i potaknulo je široke rasprave u naučnim, posebno u humanističkoj nauci. Van Gogh nije bio prvi, niti jedini kreativni um u historiji koji je bio opsjednut suncokretima. Oni su raspalili maštu velikog broja  umjetnika i pisaca u prošlosti, uključujući, između ostalih, Sir Anthonyja van Dycka, Mariu van Oosterwyck, Williama Blakea, Oscara Wildea, Dorotheu Tanning, Paula Nasha i Allena Ginsberga.

Za razliku od mnogih drugih simbola u historiji umjetnosti, suncokret je relativno nov. Potječe iz Amerike, a u „Stari svijet“ je uveden tek nakon Kolumbovih istraživanja i evropske kolonizacije u 16. stoljeću. Kada su suncokreti uspješno uzgojeni i rašireni po Evropi, njihova osobina da u mladosti okreću lice prema suncu (fenomen poznat kao heliotropizam) postala je njihova najfascinantnija karakteristika, koja je uveliko oblikovala njihova simbolička značenja.

1568. godine botaničar Giacomo Antonio Cortuso povezao je ovaj cvijet s drevnim mitološkim likom po imenu Klytie. Prema priči, Klytie se zaljubila u Apolona, boga sunca, i opsjednuto je pratila njegovo kretanje nebom sve dok njene noge nisu pustile korijenje u zemlju, i ona se pretvorila u heliotropni cvijet.

Suncokret je ubrzo postao direktno povezan s Klytie u umjetnosti, pretvarajući ga u ikonu predane ljubavi. To se može vidjeti na slikama poput „Cvijeće u ukrasnoj vazi“ (1670–75) Marije van Oosterwyck, gdje se karanfil i suncokret zaljubljeno gledaju iznad skulpture koja podsjeća na Veneru koja se kupa, ali snažno evocira nepomičnu Klytie. U djelu Bartholomeusa Van der Helsta „Mlada žena drži suncokret“ (1670), ovaj cvijet gotovo sigurno simbolizira vjenčanje te žene, pokazujući kako je suncokret evoluirao u simbol romantične ljubavi i privrženosti.

U djelu „Mlada žena drži suncokret“ Marije van Oosterwyck, cvijet gotovo sigurno simbolizira vjenčanje te žene (Izvor: Leiden kolekcije)

U ovu priču se uklapa i tema pobožnosti povezan s religijom u umjetničkim djelima. Na slici Anthonyja van Dycka „Omdor Svete obitelji tokom bijega i Egipat“ (1632), Djevica Marija uz sebe ima suncokret koji simbolizira njenu ulogu zagovornice između zemaljskog i nebeskog. Cvijet je od tada dobija i vjersku konotaciju.

1654.godine holandski pjesnik i drmaatičar Joost van den Vondel predložio je da suncokret bude simbol same umjetnosti. Baš kao što mladi suncokret prati smjer sunca, napisao je, „tako i slikarstvo, iz urođene sklonosti i potaknuto svetim žarom, slijedi ljepotu prirode.“ Ovo može biti ključ za razumijevanje još jedne slike Anthonyja van Dycka, „Autoportret sa suncokretom“ (1633), na kojoj umjetnik znakovito pokazuje na sebe i na suncokret, kao da sebe uspoređuje s ovom prirodno pažljivom heliotropnom biljkom.

Ali historičari umjetnosti tvrde da suncokret zapravo aludira na odanost umjetnika njegovom pokrovitelju, kralju Charlesu I Engleskom, kod kojeg je Van Dyck bio zaposlen kao „glavni slikar“. Ova politička simbolika suncokreta odjekuje čak i u savremenim umjetničkim djelima. Na primjer, u Ai Weiweijevom djelu „Sjemenke suncokreta“ iz 2010. godine, 100 miliona ručno oslikanih porculanskih sjemenki inspirisano je umjetnikovim sjećanjem na plakate s prikazom predsjednika Maoa. Ti plakati su ga prikazivali kao sunce iznad polja odanih suncokreta, simbolizirajući njegovu svemoć nad kineskim narodom.

U djelu „Sjemenke suncokreta“ Ai Weiweija iz 2010. godine, 100 miliona ručno oslikanih porculanskih sjemenki inspirisano je plakatima predsjednika Maoa (Izvor: Alamy)

Kako suncokreti odražavaju ljudske brige

Dosljedno značenje kroz raznoliku simboliku suncokreta je odanost. Moguće je da je Van Gogh bio svjestan nekih od ovih koncepata. Kada je pisao sestri da su njegove slike „gotovo jauk bola dok simboliziraju zahvalnost u rustičnom suncokretu“, možda je mislio na svoju vlastitu zahvalnost prema kolegama umjetnicima poput Gauguina. Ali mogao je također razmišljati o svojoj nekadašnjoj religioznosti, romantičnoj ljubavi, pa čak i o svojoj obavezi prema umjetnosti slikarstva.

Kako je Van Gogh utjecao na Anselma Kiefera, i da li se njih dvojica slažu u svojim pogledima na suncokrete, još je jedna fascinantna tema.

Umjetnik Kiefer je ranije izjavio da „je suncokret povezan sa zvijezdama, jer okreće glavu prema suncu. A noću je zatvoren. U trenutku kad eksplodira, žut je i fantastičan: to je već tačka opadanja. Dakle, suncokreti su simbol našeg stanja bića [condition d’être].“

U svom drvorezu „Hortus Conclusus“ (2007–14), Kieferovi suncokreti snažnije prizivaju propadanje nego Van Goghovi, ali i mogućnost obnove. Oni su pocrnjeli i osušeni. Ali često prikazuju i kako im sjemenke padaju na zemlju, što je obećanje novog života koji dolazi.

Kieferovi suncokreti snažnije prizivaju propadanje nego Van Goghovi, ali i mogućnost obnove (Izvor: Umjetnici i galerija „White Cube“)

Kiefer kao svoju inspiraciju navodi još jednu ličnost iz 17. stoljeća – doktora i okultnog filozofa i kosmologa Roberta Fludda. Jedno od Fluddovih uvjerenja bilo je postojanje veze između živih biljaka na Zemlji i zvijezda, kao i mistična veza između najnižih oblika života i jedne jedinstvene nebeske istine. U svojim prikazima suncokreta, Kiefer ih obično prikazuje u okviru neba kako bi nas podsjetio na heliotropnu povezanost suncokreta sa suncem. Kada su prikazani kako rastu iz ljudskih tijela, to kao da simbolizuje Fluddovo uvjerenje o povezanosti naših duša s nebom.

To zapravo jača ideju da simbolika suncokreta potječe još iz vremena kasne renesanse. Van Goghovi suncokreti također odražavaju aspekte tih historijskih asocijacija i aludiraju na njegovu čežnju za dubljom ljubavlju – bilo prema prirodi, umjetnosti, religiji ili njegovoj želji za kreativnim bratstvom s Gauguinom.

Ali u rukama i Van Gogha i Kiefera, helianthus annuus također prenose univerzalne brige – našu želju da razmišljamo o prolaznosti života i da tražimo više i vječne principe. Suncokreti simboliziraju lojalnost konceptima koji postoje izvan našeg razumijevanja, vodeći nas da mislimo izvan naše svakodnevne stvarnosti, pružajući nam nadu prema toplini, svjetlu i ljubavi neba.

Izložba „Kiefer / Van Gogh“ postavljena Galeriji Kraljevske akademije u Londonu publici je dostupna do 28. oktobra.

federalna.ba/BBC