Za FR Kovačević Bajtal: Razjedinjeni smo i u lobiranju

U Sarajevu je promovisana knjiga „Uloga lobiranja u suvremenoj politici i ekonomiji“ autorice Elme Kovačević Bajtal. Ova monografija predstavlja sintezu teorijskih razmatranja problematike lobiranja, izabranih primjera iz prakse lobiranja u svijetu i empirijske analize na primjeru Bosne i Hercegovine.

Gdje je Bosna i Hercegovina što se tiče političkog i ekonomskog lobiranja kako u zemljama Europske unije, tako i u svijetu?

„Bosna i Hercegovina, nažalost, nema jedinstveni politički cilj, odnosno, političari ne lobiraju za istu stvar. Što se tiče Bosne i Hercegovine i njenog euroatlantskog puta, vidimo da se usporeno krećemo ka eurointegracijama. Što znači da nedovoljno lobiramo, dok drugi taj put blokiraju. Samim tim, vidimo da nismo ni dokle došli na način na koji sada obavljamo svoje lobističke aktivnosti. Dakle, nedovoljno lobiramo i to što lobiramo za Bosnu i Hercegovinu ne daje očekivane rezultate zato što lobiranje nije sistematski, a ni na pravi način strateški orijentisano.“ 

Često ističete da država ne koristi lobiste koje imamo u 51 zemlji svijeta - građane BiH?

„Prema mom mišljenju, naši političari nedovoljno komuniciraju sa svojim građanima koji su ih izabrali, a samim tim i sa građanima Bosne i Hercegovine koji ne žive u našoj zemlji. Lako je izlobirati neku stvar bitnu za Bosnu i Hercegovinu, ili neki problem ili odluku, ukoliko imamo jasno definirane ciljeve. Naši građani, slušajući sami sebe i svoju savjest, poredeći ono što se dešava u Bosni i Hercegovini sa sistemom u kojem žive, vide koliko naš sistem nije dobar i koliko ima prostora za poboljšanje. Sama činjenica da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine u oba doma ove godine usvojila tri zakona, prošle godine devet, a pretprošle samo jedan, govori nam i o nedovoljnom lobiranju, to jeste, nedovoljnom istrajavnju u rješavanju određenih problema. Jer problemi se u Bosni i Hercegovini gomilaju. Ne riješimo problem, a odmah nam se plasira drugi, spinuje treći, tako da naši ljudi nisu fokusirani i oni koji bi trebali da lobiraju – ne mogu da stignu prezentirati stavove naših građana. Mi to vidimo i po nedavnim protestima rudara. Dakle, ni naši rudari nisu bili u mogućnosti da dobiju sve ono što su tražili. Zašto? Zato što uvijek donosioci odluka imaju neku vrstu prednosti u odnosu na one koji lobiraju. Lobisti trebaju da budu produžena ruka onima koji su slabi, oni čije mišljenje i interese treba da zastupaju i da predstavljaju. Lobisti su ti koji tjeraju politiku na promjenu, jer politika sama neće da se mijenja. Samim ukazivanjem putem medija na određene probleme, masovnim protestima, na to ne mislim samo na izlazak na ulicu, nego masovnom pobunom protiv određenog stanja koje nije dobro za Bosnu i Hercegovinu, pisanjem pisama, učešćem u nekim debatama. Pisanjem članaka pomaže se da se neki problem dovede do kraja, odnosno riješi. Vidite kako mi u Bosni i Hercegovini imamo jako puno nagomilanih problema upravo zato što nismo dovoljno uključeni ili ne lobiramo dovoljno.“

Postoji kadrovska nepopunjenost bh. ambasada i često se to ističe kao veliki problem kod lobiranja, što u konačnici i jeste?

„Postoji ta nepopunjenost ambasada, ali one diplomate koje rade trebale bi dobiti jasnu instrukciju za što da lobiraju. Jednim koordiniranim djelovanjem možemo dosta toga izlobirati za Bosnu i Hercegovinu.“

Koliko je bitno otvoriti bh. lobističke urede u centrima odlučivanja, u Washingtonu i Briselu? Bosna i Hercegovina nema lobiste ni u jednoj ključnoj instituciji u Evropskoj uniji kao ni u SAD-u?

„Jako je važno otvoriti predstavničke urede ne samo u Washingtonu i Briselu nego i Njemačkoj i drugim državama koje imaju utjecaj na donošenje ključnih odluka u evropskim institucijama. Svakako, taj lobista bi trebao da zna šta će predstavljati, na koji način, koje prioritete je Bosna i Hercegovina postavila ispred sebe da riješi. Potrebno je i političko lobiranje, ali i ekonomsko kako bi ti europski projekti finansirali one projekte koji su bitni za razvoj privrede Bosne i Hercegovine. Upravo u kontaktu s našim političarima, evropski političari kreiraju svoje politike. I ukoliko se ne prezentuju pravi prioriteti Bosne i Hercegovine, takve projekte neće ni finansirati europske institucije.“

Nedavno je objavljeno da je Republika Srpska potrošila 40 miliona KM na lobiranje u SAD-u. Objavljeni dokument je rezultat istraživanja i analize svih dostupnih ugovora koje je Vlada RS-a potpisivala s različitim lobističkim kompanijama u SAD-u, posebno od 2006. godine kada je Milorad Dodik preuzeo vlast. Tu je i takozvani Ured RS-a koji de facto služi kao alternativa Ambasadi Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Državama. Navodno, svojim lobističkim aktivnostima, osim susreta s utjecajnim zvaničnicima te povezivanja sa dijasporom iz Srbije i Izraela, Dodik, odnosno RS, dobio je i ukidanje stranih sudija iz Suda Bosne i Hercegovine, ali i mehanizam koordinacije kojim su entiteti, pa čak i kantoni, dobili značajne uloge u vanjskopolitičkom odlučivanju u procesu pristupanja Evropskoj uniji.

„Da, onaj ko ne lobira, sam sebe isključuje iz igre. To su podaci koji su dostupni, ali ko zna koliko je RS uložila u lobističke procese, jer neke lobističke aktivnosti se mogu direktno, a neke indirektno finansirati. Te lobističke aktivnosti koje su finansirane iz budžeta Republike Srpske, mislim da je potrebno iznaći način kako onemogućiti da se ta sredstva koriste za te svrhe koje su protiv Bosne i Hercegovine. Istovremeno, predstavnici RS-a u institucijama Bosne i Hercegovine ne dozvoljavaju da Bosna i Hercegovina lobira za svoj put u EU i NATO. Mi smo zajedničkim aktivnostima, bez blokada, mogli biti članica Evropske unije – a zbog svega ovoga, nismo. I moramo više raditi na tome. Moramo više govoriti i raditi kako bismo postali što prije članica Evropske unije i NATO saveza. Bosna i Hercegovina ima dovoljno snage i dovoljno ljudi koji mogu dati svoj doprinos, ali čini mi se da se ti ljudi ne žele angažirati na pravi način. Jednostavno, prelazi se preko važnosti uloge lobiranja. Ta uloga se u pojedinim institucijama ignoriše. A vidimo da bez lobiranja koje je instrument u svakoj savremenoj politici i ekonomiji, također je i alat utjecaja i koristi se u najrazvijenijim zemljama – nema rezultata. Svaka zemlja lobira za svoje projekte, bilo da je riječ o ekonomskim ili političkim projektima.“