Vozuća: Obilježavanje stradanja i obilježavanje oslobađanja
Vozuća – mjesto progona Bošnjaka, linija razdvajanja, velika ratna djelovanja, a potom progon Srba. Zbog ratovanja na ovoj teritoriji postoje i sudske presude. Iako je ovo mjesto kod Zavidovića pretrpjelo ogromna razaranja, nakon rata postalo je mjesto suživota i dobrih komšijskih odnosa. Danas, nakon 28 godina, u Vozući dvije odvojene manifestacije. S jedne strane obilježavanje mjesta stradanja, a s druge strane mjesta oslobađanja.
U dvorištu Crkve svetog Georgija u mjestu Stog kod Vozuće danas je obilježeno stradanje vojnika Vojske RS-a i progon stanovništva srpske nacionalnosti iz Vozuće. Okupljanju je prethodio marš „Stazama egzodusa“ sa oko 600 učesnika. Mira Mikić iz Srpca na ratištu izgubila je sina jedinca u toku ratnih djelovanja koja su se dogodila 1995. godine: „Sin mi je ovdje stradao u 22. godini. Kad mi spomene neko septembar, to mi je strahota“.
„Mi smo danas pješačili više od 23 km. Ono što me oduševilo jeste broj učesnika, koji se povećava svake godine. Na takav način čuvamo i evociramo uspomene na ovo što su ljudi preživjeli, njihovu žrtvu“, kazao je Radan Ostojić, predsjednik Boračke organizacije RS-a.
Nenad Dubočanin brat je poginulog borca Vojske RS-a: „Moj brat blizanac poginuo je u Laktaškoj brigadi na Vozući. Dolazim na današnji dan i dolazit ću uvijek“.
Prošle godine Sud BiH drugostepeno je presudio generala Sakiba Mahmuljina na 8 godina zatvora, jer, u svojstvu komadanta Trećeg korpusa, dok je trajala vojna operacija na širem području Zavidovića i Vozuće, nije spriječio zločin nad ratnim zarobljenicima i civilima srpske nacionalnosti koji su počinili pripadnici odreda „El Mudžahidin“. Mahmuljin se nalazi van granica BiH. Haški tribunal je 2008. godine Rasima Delića osudio na tri godine zatvora zbog zločina koje su počinili pripadnici odreda “El Mudžahidin” od 1992. do 1995. godine.
Kolona vozila iz Zavidovića krenula je na program obilježavanja oslobođenja Vozuće. Krajem juna 1992. bošnjačka sela oko Vozuće su spaljena, a oko 3.000 stanovnika bošnjačke nacionalnosti napustili su svoja ognjišta. Vozuća je postala etnički čista. Mnogi civili su ubijeni i odvođeni u logore na Ozrenu.
„Ovdje je bilo spaljivanja starijih, nemoćnih, bolesnih u njihovim kućama. 10. septembra 1995. u Vozuću je došla sloboda, odavde nije niko protjeran osim vojnika koji su bezglavo bježali poslije onoga što su radili 3 godine“, govori Idriz Alihodžić, pomoćnik gradonačelnika za boračka pitanja u Zavidovićima.
Amir Đerzić, dijete šehida, kao 15-godišnjak napustio je rodnu Vozuću. Prisjeća se ubijenih civila za koje niko nije odgovarao: „Niko od njih nije odgovaro ni za čovjeka koji je spaljen, ni za čovjeka koji je ubijen, ni za mentalno bolesnu osobu, ni za njenu majku“.
Oslobađanjem Vozuće spojena su dvije regije, odnosno dva kantona – Zeničko-dobojski i Tuzlanski.
„Naravno da su tu emocije podijeljene - bez obzira na to šta se tu dešavalo i ko bio kriv, nažalost, tu imamo nesretne sudbine svih tih ljudi na svim stranama. S druge strane, mogu biti ponosan što je Vozuća postala primjer dobrog suživota, gdje nije zabilježen niti jedan incident na međunacionalnoj osnovi“, ističe gradonačelnik Zavidovića Hašim Mujanović (Snaga naroda).
Ostaju tugu i bol zbog izgubljenih života. Duboki ožiljci i besmisao rata prisutni su bez obzira na to o kojoj strani se radi.
federalna.ba