Ušutkana djeca Gaze
Brazilski fotograf Felipe Dana stigao je u Gazu kako bi fotografisao posljedice rata u maju. Ostao je zatečen psihičkim stanjem u kojem se nalaze djeca.
Youssef al-Madhoun, (11), u svojoj kući u Beit Lahia, sjeverni pojas Gaze.
Prije rata Youssef je briljirao u školi i pričao kako želi postati liječnik. Sada se, rekao je njegov otac Ahmed Awad Selim al-Madhoun, boji da spava noću, boji se da sam izađe napolje. Ostavlja vrata otvorena kad je u kupaonici.
Suzy Ishkontana, 7, u kući člana porodice u kojoj živi nakon što joj je kuća uništena u zračnom napadu tokom 11-dnevnog rata u Gazi.
Suzyina majka, njena dva brata i dvije sestre - u dobi od dvije do devet godina - poginuli su u izraelskom napadu 16. maja na gusto naseljenu ulicu al-Wahda. Izraelske vlasti kažu da su meta bili Hamasovi tuneli. U napadu su poginule 42 osobe, uključujući 16 žena i 10 djece. „Moja djeca koja su poginula i moja supruga sada su na sigurnom mjestu i nema brige za njih, ali moj je veći strah za Suzy', kaže njezin otac Riad Ishkontana
Qasim al-Masri, šestogodišnjak, u svojoj kući u Beit Hanounu, sjevernom pojasu Gaze.
Eksplozija 10. maja na polju u blizini njihove kuće usmrtila je njegovog najboljeg prijatelja i rođaka sedmogodišnjeg Marwana. Bili su nerazdvojni, kaže njegov otac. Ubijen je i Marwanov jedini brat, Ibrahim (11). Napad je potpuno promijenio Qasima, kaže njegov otac. Dječak razgovara sam sa sobom. Noću ga paralizira strah i ne ustaje iz kreveta da koristi kupaonicu
Lama Sihweil, 14, u svojoj kući u Beit Hanounu, sjeverni pojas Gaze
Kad je izbio rat 2014. godine, Lama i njena porodica pobjegli su iz svog doma u Beit Hanounu kada je izraelska vojska napala, pridruživši se tako 3.300 Palestinaca uguranih u UN-ovu školu Abu Hussein u izbjegličkom kampu Jabaliya. Dok su spavali, izraelske su granate padale po školi i ulici. Trojica Laminih rođaka - u dobi od 14, 16 i 26 godina - bila su među 16 ubijenih u tom napadu. Rat 2014. godine odnio je više od 2.100 palestinskih života u Gazi
Oday Abu Muawad, šestogodišnjak, u školi koju vode UN, gdje se njegpva porodica sklonila nakon što im je kuća uništena, u sjevernom pojasu Gaze
Njegova majka i četvero djece, u dobi od tri do 11 godina, na vrijeme su pobjegli iz kuće. Prije rata, Oday se uvijek smiješio i volio šaliti s ljudima. Više je volio igrati se sa starijom djecom i sjediti s odraslima, kaže njegov otac. ‘Sad gleda djecu kako se igraju na televiziji i pita:„ Zašto se ne bismo mogli igrati poput njih? “, kaže Abu Muawad. ‘Ne znam kako da odgovorim, što da mu kažem.’ A noću se često budi vrišteći
Maya Abu Muawad, osmogodišnjakinja, u školi koju vode UN, u koju se s porodicom skolnila nakon što je njihov dom uništen tokom 11-dnevnog rata u sjevernom pojasu Gaze
Nakon izraelskih zračnih napada na njen dom, Maya je odvojena od majke. Sama i u strahu odvezla se kolima Hitne pomoći na sigurnije mjesto. Na 15 minuta bila je zaključana u vozilu, plačući pored osobe na samrti i ranjenog dječaka, svog susjeda
Petogodišnjak Thaim Abu Oda, na kraju terapije u programskom centru za mentalno zdravlje u zajednici Gaza
Jedanaest dana u maju dječakov život uništavao je rat – zastrašujuće eksplozije borbenih aviona iznad glave i bombi koje su potresale njegovo susjedstvo. Prestao je jesti. Izgubio je više od 5 kg. Lice mu je postalo mršavo, a rebra su mu stršila. I on je izgubio san, pogotovo nakon što je čuo kako je njegov djed preživio zračni napad na zgradu u kojoj je živio i da je bio hospitaliziran
Elien al-Madhoun, šest godina, u djedovoj kući, u kojoj živi nakon što joj je njen dom uništen tokom 11-dnevnog rata, u Beit Lahiji, sjevernom pojasu Gaze
Elien još nije bila rođena kad je njezin otac izgubio dom u ratu u Gazi 2014. godine. Počela je d avrišti kada je u maju čula zvukove zračnih napada i granatiranja u mjestu Bait Lahia na sjeveru Gaze, kaže njezin otac Ahmed Rabah al-Madhoun. 'Kad u jednom momentu vidi da je devet domova potpuno uništeno, jedan do drugog, ona ne može shvatiti što se dogodilo', kaže on.
Abdullah Srour, 16, u svojoj kući u Beit Lahiji, sjevernom pojasu Gaze.
Abdullah je godinama živio u stanju stalnog straha. Preživio je četiri rata u Gazi i sa svakim ratom postaje sve više uplašen, povučeniji. ‘Nakon ovog rata’, kaže njegova majka, ‘postao je kao dijete od pet godina'.
Batool al-Masri, 14, u svojoj kući u Beit Hanounu, sjevernom pojasu Gaze
10. maja, na polju u blizini njihove kuće, Batool je nosila svog rođaka Yazana, mališana, starog dvije godine. 'Dvadeset i četiri sata dnevno ona ga je razmazila', kaže Batoolov otac Mohammed Atallah al-Masri. Zatim, eksplozija. Nije jasno da li je raketu ispalio Izrael ili Hamas. Ali u trenu je poginulo osmero ljudi, uključujući šestero djece. Yazan je poginuo pred njenim očima. Pokušala ga je spasiti, zanemarujući sopstvene povrede noge i zdjelice.
federalna.ba/The Guardian