U BiH je od 1992. do 1995. srušeno više od hiljadu islamskih vjerskih objekata

U znak sjećanja na 7. maj 1993. godine, kada je u Banjoj Luci minirana Ferhadija, jedna od najznačajnijih džamija u BiH, ovaj dan Islamska zajednica naše zemlje obilježava kao Dan džamija. Tokom agresije na BiH, od 1992. do 1995. godine, srušeno je više od hiljadu islamskih vjerskih objekata izuzetne arhitektonske i umjetničke vrijednosti.

Barbarski čin rušenja čuvene banjalučke Ferhadije postao je simbolom stradanja brojnih vjerskih objekata koje su muslimani u ime Boga, a za potrebe ljudi, gradili od 15. stoljeća. Monumentalnu zadužbinu Ferhad-paše, koju je u Banjoj Luci srušila mržnja, obnovila je, baš kao i mnoge druge, vjera u Boga, ljude, komšije i bolje sutra - što je i ključna poruka Dana džamija.

“Oni su za nas važni kao kulturno-historijski i umjetnički izraz našeg naroda i njegove kreativnosti, ali isto tako mi smo radili i radimo uporedo na izgradnji džemata. Dakle, u islamskoj umjetnosti džamija jeste centar zbivanja i dešavanja, ali njezin najveći ukras jesu ljudi – džematlije”, kaže Bahrudin Čolo, stručni saradnik u Upravi za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH.

Od 1992. do 1995. u BiH srušeno je više od 6 stotina džamija i skoro toliko ostalih islamskih objekata - vjerskih škola, tekija, vakufskih građevina. Izgrađeno ih je nešto manje od 800, a s velikom radošću se iščekuje i završetak obnove drugog banjalučkog dragulja - Arnaudija džamije.

“Mi očekujemo da ćemo ove godine imati završene sve radove na Arnaudiji i da ćemo onda prići njenom unutrašnjem uređenju”, kaže Nusret ef. Abdibegović, muftija banjalučki.

Više od pet stoljeća islamska umjernost neizostavan je dio kulturnog identiteta ovih prostora. Džamije, vjerske škole, gradski muzeji i privatne zbirke čuvaju djela neprocjenjive vrijednosti. Islamsko ahitektonsko, umjetničko, kulturno naslijeđe BiH osnova su za naučna istraživanja dosega orijentalnog civilizacijskog utjecaja na prostoru Balkana.

“Uzmemo li za primjer Gazi Husrev-begovu džamiju u Sarajevu - ne znamo razlog, iako se najčešće tumači da je Gazi husrev-beg svojom dobrom namjerom, svojim vakufom želio ukrasiti Sarajevo - ali u to vrijeme nemate na Balkanu, čak možda ni u Istanbulu, značajnijeg objekta i ljepšeg objekta, tako da grandioznost Gazi Husrev-begove džamije dolazi u prvi plan”, navodi Haris Dervišević, historičar umjetnosti.

I bez obzira na to da li je riječ o potkupolnim građevinama izuzetne vrijednosti ili malim mahalskim džamijama drvenih munara, nukleusa vjerničkog jedinstva i zajedništva, sve su to remek djela. Ljepotom ornamenike i skladom proporcija ona svjedoče o opstojnosti jednog naroda, ali i kulturno-historijskog konteksta naše domovine i njenih temelja koji se potvrđuju poštovanjem različitosti.

federalna.ba