Tri mjeseca nakon trostrukog ubistva u Gradačcu – Pokrenuta inicijativa za otvaranje još sigurnih kuća

Prilog Indire Šehić

Tri mjeseca nakon okrutnog trostrukog ubistva u Gradačcu, koje je počinio Nermin Sulejmanović iz ovog grada, javnost vrši pritisak da se unaprijede zakoni koji štite, prije svega ženu, ali i svaki drugi oblik nasilja nad građanima u BiH. To je bio i jedan od razloga zbog kojeg je u ovom gradu boravio ministar za ljudska prava i izbjeglice Sevlid Hurtić. Jedna od poruka bila je da je femicid neophodno uvrstiti u Krivični zakon Federacije BiH.

Iako su žene ranjive kategorije, nedovoljno se priča o maltretiranju djece u porodicama, starijih osoba, te roditelja. Da bi se ta pitanja rješavala, prije svega, neophodan je akcioni plan u koji bi bile uključene sve strukture. Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine:

„Naravno, šira zajednica, političari, humanitarne organizacije, svi se moramo oko toga uključiti da bi zajedno djelovali.“

Ministar Hurtić pozvao je sve majke, supruge, žene, da podvuku crtu, da kažu stop nasilju u porodici, te da krenu iz te kuće i da se ne vraćaju nasilniku. Edis Dervišagić, gradonačelnik Gradačca naveo je da je na sastanku razgovarano o problemima sa kojima se suočavaju sigurne kuće, koje su jedino mjesto u koje žene, žrtve nasilja, mogu da se sklone i da im bude ponuđena pomoć:

„To su osobe koje komuniciraju konkretno sa žrtvama nasilja u porodicama. I iz prve ruke imali smo priliku da uočimo, te eventualno da iniciramo određene promjene kako bi se stanje unaprijedilo.“

Cilj je da Gradačac ne bude prepoznat u javnosti samo kao mjesto stravičnog zločina, nego i mjesto u kojem je, nakon toga pokrenuta inicijativa za pozitivne promjene kako se takav događaj ne bi ponovio. Pokrenuta je i inicijativa za pokretanje novih sigurnih kuća u Federaciji. Gordana Vidović, direktorica Udruženja građana „Budućnost“ iz Modriče koje realizuje sigurnu kuću smatra da je ključ svih problema uspostavljanje efikasne saradnje u lokalnoj zajednici:

„Nema tog zakona koji vi možete primijeniti ili neprimijeniti ukoliko nema te saradnje i nema te empatije koju trebaju i jedna i druga, odnosno sve institucije koje djeluju na tom području uspostave i da svaki slučaj ponaosob realizuju na način kako to zavisi od situacije u kojoj se nađu.“

Sigurne kuće imaju izuzetno dobru međusobnu saradnju. Saradnja postoji i sa Agencijom za ravnopravnost polova. Danijela Huremović, Udruženje građana „Vive žene“ iz Tuzle:

„Nasilje u porodici nije samo problem te porodice u kojoj se dešava. Jer, prije svega, svi smo nekako odgovorni, jer se radi o našim građanima i građankama. I prije svega onaj ko donosi zakone, ko donosi propise, onaj ko treba direktno da postupa kada se prijavi nasilje u porodici ima veću odgovornost, jer je onaj koji treba da ispuni prava žrtava nasilja.“

Samra Filipović Hadžiabdić, Agencija za ravnopravnost polova BiH kaže da je u posljednje vrijeme pokrenuto nekoliko projekata:

„Dosta je projekata, ali nije sistematski riješeno, ekonomsko osnaživanja žena koje su žrtve nasilja u porodici.“

Svi smo kao građani BiH odgovorni da, kada primjetimo da se nasilje dešava, to prijavimo. Jer, nikada ne znamo kada možemo spasiti nečiji život. Postoje i besplatni SOS telefoni koji su dostupni 24 sata. U Federaciji je 1265, dok je za Republiku Srpsku 1264.