Tokom rata u BiH silovano više od 20 hiljada žena – u ratu žrtve torture, u miru žrtve stigme
Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja nad ženama u ratu, Udruženje žrtava rata Foča 92-95. obilježit će u nedjelju, ispred dvorane Partizan, bivšeg logora za žene u Foči i u ponedjeljak u Brčkom. Tokom agresije i genocida, u Bosni i Hercegovini silovano je i seksualno zlostavljano više od 20 hiljada žena, djevojaka i djevojčica. Ovom obliku torture bio je izložen i veliki broj muškaraca. U ratu žrtve torture i poniženja, u miru su žrtve stigme, neuređenog sistema, nebrige države, nerazumijevanja društva, često i porodice. Bosna i Hercegovina nema zakon koji bi riješio pitanje njihovog statusa, potreba i ostvarivanja prava, koja nalažu međunarodne konvencije i dokumenti, čiji je potpisnik i naša zemlja.
Ratna silovanja i seksualno nasilje ostavili su na žene-žrtve velike psihološke, fizičke, ekonomske i društvene posljedice. Bosna i Hercegovina do danas nije uspostavila sistem reparacija, koji bi predstavljao adekvatan odgovor na njihove potrebe, koje protok vremena nije umanjio, već naprotiv, usložnio. Pravni okviri u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu, kojim se reguliraju njihov status i prava, nisu usklađeni.
UN-ov Komitet protiv torture 2019. godine od Bosne i Hercegovine zatražio je da preživjelima ratnih silovanja i seksualnog nasilja omogući pravo na naknadu štete, adekvatnu psihološku i zdravstvenu podršku, te javno, službeno izvinjenje. Do danas nijedna od tih preporuka nije realizirana. Godinama se čeka i na usvajanje zakona o žrtvama torture, kojim bi, također, bila obuhvaćena i ova najranjivija kategorija žrtava. Masovna silovanja žena, djevojaka i djevojčica u BiH od 1992-1995. godine bila su instrument etničkog čišćenja i genocida. U ratu žrtve torture i najvećeg poniženja, koje ih je obilježilo za cijeli život, u miru postaju žrtve stigme, neuređenog sistema, nebrige države, nerazumijevanja društva, pa i najbližih članova svojih porodica. Njihova borba sa vlastitim traumama, koja traje više od tri decenije je tiha i teška. Sjećanja još teža. Poruke važne za čuti.
Mnoge žene nikada u sebi nisu našle dovoljno snage i hrabrosti da progovore o onome što su preživjele. Zbog toga je važno istaći da su upravo svjedočenja žena-žrtava ratnih silovanja i seksualnog zlostavljanja, koje su odlučile progovoriti i svjedočiti, prvo pred Haškim tribunalom, a onda i pred domaćim pravosuđem, doprinijele djelimičnom zadovoljenju pravde. Više od trećine osoba osuđenih u Tribunalu, osuđeni su za silovanja i seksualno nasilje u ratu u Bosni i Hercegovini. Ove zločine Tribunal je okarakterizirao kao zločine protiv čovječnosti.
U Bosni i Hercegovini ne postoji baza podataka o tačnom broju djece rođene zbog rata. Kao i prema ženama, koje su taj zločin preživjele, tako i prema njihovoj djeci, odnos države, često i društva, bio je maćehinski. Na jednoj strani neadekvatna ili nepostojeća zakonska rješenja, na drugoj stigma, nerazumijevanje i transgeneracijska trauma.