Jedan čovjek i telefonski pozivi spasili su na desetine života

Poziv Mahmoudu Shaheenu stigao je u zoru. Bio je četvrtak, 19. oktobar oko 06:30, a Izrael je bombardovao Gazu 12. dan zaredom. Mahmoud je bio u svom trosobnom stanu na trećem spratu u al-Zahri, oblasti srednje klase na sjeveru pojasa Gaze. Do tada je taj dio grada uglavnom bio netaknut zračnim udarima.

Čuo je sve veću galamu napolju. Ljudi su vrištali. "Treba pobjeći", vikao je neko na ulici, "bombardovat će tornjeve". Dok je izlazio iz svoje zgrade i prelazio cestu, tražeći sigurno mjesto, telefon mu je zasvijetlio.

Bio je to poziv sa privatnog broja. "Zovem vas iz izraelske obavještajne službe", rekao je je čovjek na vezi. Taj poziv trajao je više od sat vremena - i bio je to najstrašniji poziv u njegovom životu. Glas se obratio Mahmoudu rekavši njegovo puno ime i govorio na besprijekornom arapskom. „Rekao mi je da želi da bombarduje tri tornja... i naredio mi je da evakuišem okolinu.“

Mahmoudov toranj nije bio direktno ugrožen - ali je on iznenada bio odgovoran za evakuaciju stotina ljudi. „Imao sam živote ljudi u svojim rukama“, kaže on. Sabrao je misli i rekao čovjeku, koji se predstavio kao Abu Khaled, da ne spušta slušalicu.

Kao 40-godišnji stomatolog, Mahmoud kaže da nema pojma zašto je upravo on izabran za ovaj zadatak. Ali tog dana je učinio sve što je mogao da zaštiti svoju zajednicu. Vođen glasovima stranaca, koji su uvijek znali kako doći do njega čak i kada mu se baterija ispraznila, molio je da bombardovanje prestane i urlao na ljude da bježe sve dok ga grlo nije zaboljelo. Predvodio je masovnu evakuaciju svojih komšija - a zatim je gledao kako mu komšiluk eksplodira pred očima. Tokom ovog sukoba, izraelska vojska je ponekad telefonirala stanovnicima Gaze kako bi ih upozorila prije zračnih napada - Mahmoudov izvještaj daje uvid u jedan takav telefonski poziv sa neviđenim nivoom detalja.

BBC je kontaktirao Mahmouda nakon što ga je više stanovnika al-Zahre identificiralo kao čovjeka koji je primio poziv upozorenja. Nije bilo moguće nezavisno provjeriti sadržaj poziva, koji je ispričao otprilike tri sedmice nakon događaja. Detalji se, međutim, poklapaju s onima na društvenoj Facebook grupi od tog dana, kao i satelitskim snimcima prije i poslije bombardovanja.

Znamo da je tog dana stotine ljudi ostalo bez krova nad glavom dok je izraelska vojska bombardovala najmanje 25 stambenih blokova u kojima su se nalazile stotine stanova, uništavajući čitav kvart. Ovi ljudi su bili prisiljeni pobjeći sa ono malo stvari koje su mogli uzeti. IDF tvrdi da gađa vojne ciljeve i da su te akcije podložne "relevantnim odredbama međunarodnog prava".

Mahmoud nije mogao vjerovati kada je čovjek počeo govoriti, prisjeća se. Ljudi oko njega upozoravali su da je poziv možda lažan. Otkako je počeo rat, poruke su kružile na Facebook grupi upozoravajući na lažne pozive i nudeći savjete za identifikaciju stvarnih izraelskih naredbi za evakuaciju. Mahmoud je zamolio glas na telefonu da ispali hitac upozorenja kako bi dokazao da je ovo stvarno. Ako oni koji još spavaju ne čuju vrisak sa ulice onda bi čuli pucanj, pomislio je. Pucanj upozorenja naizgled niotkuda, ali možda iz drona, pogodio je jedan od stambenih blokova kojem se prijetilo, tvrdi on.

Zamolio sam ga da 'ispuca još jedan hitac upozorenja prije nego što bombarduju', kaže Mahmoud. Uslijedio je još jedan. Sada kada je Mahmoud znao da je to stvarno, pokušao je odugovlačiti, tražeći od čovjeka da bude strpljiv. "Rekao sam mu: 'Nemoj nas izdati i bombardovati dok se ljudi još evakuišu'." Čovjek je rekao da će mu dati vremena - rekao je da ne želi da iko umre, prisjeća se. Mahmoud je odgovorio da ne želi da iko bude povrijeđen.

Nastavljao je razgovor istovremeno jureći po komšiluku, pozivajući ljude da se evakuišu. Jedan komšija se sjeća da je zubar "samo vikao", a onda su se pridružili i drugi. "Nisam želio da saznam da postoji neko koga sam mogao spasiti, a nisam", kaže Mahmoud.

Stotine ljudi izašlo je na ulice tog jutra. Stanovnici ovog obično mirnog grada vrištali su i trčali, a neki od njih su bili u pidžamama ili molitvenoj odjeći.

Područje - sjeverno od rijeke Wadi Gaze, tačke od koje Izrael naređuje civilima da se kreću južno od ranih dana rata - sastojalo se od modernih stambenih blokova, kao i prodavnica, kafića, univerziteta, škola, i parkova. Ljudi su se počeli okupljati u tim parkovima. Mahmoud nije mogao razumjeti zašto je njegovo susjedstvo postalo meta. "Dao sam sve od sebe da ga zaustavim. Pitao sam: 'Zašto nas želiš bombardovati?" "Odgovorio je: 'Postoje neke stvari koje mi vidimo, a vi ne vidite'."

Pri tom nije objasnio na šta je mislio. "To je naređenje od ljudi većih od mene i tebe, a mi imamo naređenje da bombardujemo", dodao je glas, kaže Mahmoud.

Kada su područja oko zgrada bila čista, čovjek je obavijestio Mahmouda da će bombardovanje početi.

Mahmoud se uspaničio - šta ako greškom bombarduju pogrešnu zgradu? "Čekaj malo", rekao mu je čovjek, kaže. Izraelski avion je kružio iznad njih.

Mahmoud je zurio u tri tornja koja su se nalazila u susjedstvu njegovog stambenog bloka. Tada je jedan od njih bombardovan. "Ovo je toranj koji želimo, klonite se", rekao je čovjek na telefonu dok je zgrada pala, prema Mahmoudu.

Druga dva bloka su potom uništena. Slike snimljene u al-Zahri tog jutra pokazuju ruševine na mjestu ta tri stambena bloka, dok se na snimku vidi kako stanovnici u šoku i zbunjenosti lutaju okolo neposredno nakon udara. U objavi na Facebook grupi zajednice u 08:28 po lokalnom vremenu kaže se da su tri tornja "potpuno zbrisana".

Kada je bombardovanje prestalo, Mahmoud se sjeća glasa koji mu je rekao: "Završili smo... možete se vratiti."

Mahmoud nije razumio čemu je upravo svjedočio. Živio je u ovoj četvrti Gaze 15 godina, vodio je stomatološku ordinaciju i tu odgajao svoju djecu. "Rekao sam mu da je al-Zahra civilno područje. Da ovdje niko nije stranac... Pokušao sam da ga razumijem. To nije granično područje, nismo imali prethodnih sukoba. To je uvijek bilo područje izvan nevolje", kaže.

Objava tog jutra na društvenoj Facebook grupi pozvala je komšije da ponude mjesto za spavanje, hranu i vodu onima koji su ostali bez krova nad glavom. Ljudi su tražili sklonište ili mjesta kamo bi pobjegli. Lokalne vlasti počele su raščišćavanje ruševina sa puteva i gašenje požara.

Vratili su se oni čiji su domovi ostali netaknuti. Neki ljudi su osjećali sigurnost. „Vratili smo se kući, misleći da više neće bombardovati“, rekao je jedan od njih.

Kasnije tog dana, Mahmoud je upravo završio svoju išu, ili noćnu molitvu, u svom stanu kada je na svom telefonu vidio propušten poziv sa privatnog broja. Srce mu je zastalo. "Odmah sam shvatio da će opet doći do evakuacije i bombardovanja, ali nisam znao šta će biti meta. Mislio sam da je to možda moj dom, možda kuća pored mene", kaže on.

Njegov telefon je ubrzo ponovo zazvonio. Drugi čovjek je bio na liniji. Glas je rekao da su shvatili da je Mahmoud "mudar čovjek" nakon događaja od tog jutra, zbog čega su odlučili da ga ponovo zovu. Čovjek se predstavio kao Daoud.

Mahmoud je bio uznemiren nivoom detalja koje je čovjek imao o svom životu - poznatim načinom na koji mu se čovjek obraćao i spominjao ime njegovog sina. Prema Mahmudovom izvještaju, ovaj čovjek je tada pokušao objasniti šta se dešavalo u Gazi. „Počeo je da mi govori: 'Jesi li vidio kako je Hamas klao tu djecu noževima?'…"Rekao sam mu da je to prema našoj islamskoj vjeri zabranjeno", prisjeća se Mahmoud. Pozvao je glas da ne idu u "masovno kažnjavanje", ali Mahmoud je znao da je to beznadežno.

Mahmoud kaže da mu je čovjek rekao da će te noći biti uništeno još zgrada i da će zubar morati još jednom narediti komšijama da se evakuišu. Najprije mu je rečeno da su mete dvije zgrade pored tri koje su uništene tog jutra, kao i drugi blok tornjeva.

"Rekao mi je: 'Želimo da obavijestite ljude da evakuišu područje', a ja sam rekao: 'Morate mi dati vremena'." Krenuo je na posao. "Evakuisali smo sve ljude, pa čak i treći blok jer je bio tako blizu drugog", kaže Mahmoud. Al-Zahra je već tada bila uglavnom u mraku. Stanovnici kažu da je nestalo struje i da su koristili telefone i baklje za svjetlo dok su punili ulice. Neki su imali vremena da zgrabe prethodno spakovane torbe dok su napuštali svoje domove, sa stvarima poput rezervne odjeće, vode, telefona i pribora za prvu pomoć. Drugi nisu.

"Bio je to apsolutni užas", kaže jedan stanovnik, Abdullah al-Khatib. "Nismo znali kuda da idemo. Bukvalno smo jednostavno istrčali, ne uzimajući ništa." "Ne vidim jasno. Samo se evakuišite", kaže drugi putem WhatsApp poruke, prisjećajući se događaja te noći. "Samo sam bio fokusiran na to da budem siguran sa porodicom."

Mahmoud je nastavio pokušavati da kupi što je više vremena mogao, razgovarajući sa čovjekom sve dok se svi nisu otišli iz tog područja i ući u svoja kola ako su htjeli da se odvezu.

Tri zgrade su uništene. Dok je Mahmoud posmatrao razaranje, čovjek na telefonskoj linije je rekao da će još tri zgrade biti bombardovane, a potom će stanovnicima biti dozvoljeno da se vrate.

Ali promjena naredbi je došla iznenada. Bombardirali bi čitav niz stambenih blokova na istočnoj strani ulice, prisjeća se Mahmoud da im je rečeno.

To je bilo više od 20 tornjeva i stotine kuća. "Bilo je ljudi koje još nismo evakuisali jer nije bilo upozorenja o tim zgradama. Rekao sam mu 'Daj nam bar do jutra, uveče, kuda će ljudi?' "Odgovor je uslijedio: 'Dobili smo naređenje i mi ćemo bombardovati sve kule u roku od dva sata'."

Mahmoud je vrištao na ljude da napuste to područje, trčeći od bloka do bloka. Stanovnici su opisali haotične scene odraslih koji viču i djece koja plaču. Neki roditelji i djeca izgubili su jedni druge u tom metežu. Uprkos panici, Mahmoud je cijelo vrijeme ostao na telefonu, dajući sve od sebe da odgodi bombaški napad.

Glas s druge strane telefona nastavio je, bez emocija. „Čak mi je rekao: 'Ne žuri. Neću bombardovati dok mi ne daš dozvolu.' "Rekao sam 'Ne, nije moja dozvola. Ne želim da bombardujete ništa. Ako želite da evakuišem, evakuisaću zbog sigurnosti ljudi, ali ako želite da bombardujete, nemojte mi reći da vam treba moja dozvola.

"Nije Mahmoud Shaheen taj koji će bombardovati al-Zahru'." U posljednjem bloku stambenih zgrada živjela je starija žena sa invaliditetom. Mahmoud i oni oko njega rekli su mještanima da "voze kao ludi" kako bi došli do nje i izvukli je. On i drugi su takođe bili zabrinuti za lokalni dom za stare. Ali čovjek na telefonu je rekao da će "samo uništiti stambene zgrade", kaže Mahmoud.

Mahmoud kaže da ono čemu su on i njegove komšije svjedočili te noći "nije bilo malo bombardovanje" već "potpuno uništenje zgrada", pošto su stambeni blokovi sravnjeni jedan po jedan. "Bila je to veoma teška noć za sve ljude Al-Zahre." Fotografije i video snimci koje su objavili stanovnici zajednice pokazuju posljedice večernjeg bombardovanja. Objava na Facebook grupi u 21:11 po lokalnom vremenu kaže: "Al-Zahra kule se bombarduju upravo sada. Bože smiluj se."

Jedan stanovnik u razgovaru za BBC putem WhatsApp poruke prisjetio se konfuzije na ulicama. "Nismo znali kuda bismo trebali ići - neki su rekli da moramo ići u škole, neki su rekli da bismo trebali ići u Al Nuseirat (izbjeglički kamp južno od susjedstva). Za to vrijeme stigle su okrutne bombe." Mahmud je telefonom pitao čovjeka gdje da odvede svoje komšije.

„Rekao je: 'Ili ih vodite na istok ili na zapad'. Ja sam rekao: 'Biće teško odvesti ih na istok, jer istočno od al-Zahre je Al Mughraqa - već nesigurno područje. Ljudi su se već bojali ići tamo.' "Rekao mi je: 'Odvedi ih na zapad do Palestinske ulice'. Predložio sam Univerzitet Palestine i on je pristao."

Mahmoud je predvodio gomilu, koja nije uključivala samo stanovnike stambenih zgrada, već i druge raseljene ljude koji su potražili sklonište u al-Zahri nakon što su pobjegli iz vlastitih domova na drugim mjestima u sjevernoj Gazi. Drugi stanovnici su potvrdili da su išli ka univerzitetu, a na snimku objavljenom na Facebook grupi vidi se kako ljudi hodaju i voze se u tom pravcu, dok se osoba iza kamere moli.

Mahmoud kaže da su ljudi čekali na univerzitetu u strahu, slušajući bubnjanje eksplozija napolju. Uplašeni psi na ulici pokušavali su da pronađu mjesto gdje će leći između žena i djece. U jednom trenutku, Mahmoud kaže da ga je glas na telefonu pitao koliko mu je baterije ostalo. Imao je 15%. Rekli su mu da spusti slušalicu da štedi bateriju jer će se ponovo javiti. Uslijedili su česti pozivi.

„Zvali bi da mi kažu: 'Sad ćemo bombardovati drugu zgradu', 'Sada ćemo bombardovati još jednu'. Rekli su: 'Nastavit ćemo zvati dok ne završimo', kaže Mahmoud. U jednom trenutku je zazvonio telefon komšije, a glas je tražio Mahmouda Shaheena. Mahmoud se cijeli dan držao na distanci od svoje žene i petero djece - i zato što je bio zauzet evakuacijom ljudi i zato što se bojao da će ga njegov kontakt s izraelskom obavještajnom službom učiniti metom.

Na fakultetu je provjerio jesu li u redu, a onda ih je ponovo napustio. Stanovnici al-Zahre izdržali su neprospavanu noć. Masa je tražila novosti i odgovore od Mahmouda. „Govorili su 'Hej doktore, jesu li vas zvali da možemo da se vratimo? Jesu li vam rekli gdje će napasti?"

Svanulo je. U objavi na Facebook grupi zajednice u 08:53 po lokalnom vremenu piše: "Bombardovanje još traje do ovog trenutka." Video snimci koji su dijeljeni preko noći zabilježili su narandžaste bljeske na noćnom nebu. Drugi snimljeni ujutru pokazuju oblake sivog dima koji se sa suncem dižu nad gradom.

Mahmoud i čovjek koji se zvao Daud nastavili su pričati sve dok ulice nisu utihnule. Tada su pozivi naglo prestali bez ikakvih daljnjih uputa za narod al-Zahre. "Nisu nam rekli da se vratimo svojim kućama, da se evakuišemo ili napustimo područje. Ljudi su čekali do podneva, a onda su počeli da se kreću", kaže Mahmoud.

U satima i danima koji su uslijedili, zajednica al-Zahra, poput mnogih u Gazi, se raspala. "Čak i za ljude čiji su domovi ostali, nema više usluga... kanalizacija je oštećena, nema pekare, nema supermarketa, nema vode, nema struje", kaže Mahmoud.

Mahmoudov blok nije uništen, iako je teško oštećen. Komšiluk u kojem je gradio svoju stomatološku ordinaciju preko 15 godina i postao oslonac zajednice, sada više nema. Ništa mu nije ostalo u al-Zahri. On je svoju porodicu odveo u drugu regiju Gaze, gdje je odsjeo u kući prijatelja koja je prepuna ljudi. "Ne razmišljam o svojoj klinici ili kući, samo se molim da preživim i ostanem živ", kaže on.

"Materijalne stvari su ništa, možete umrijeti svakog trenutka. Ne razmišljamo ni o čemu drugom." Poznato je da je Izrael upozoravao građane Gaze tako što bi ih  zvao, slao im poruke i bacao letke prije bombardovanja. Ali u nekim slučajevima, civili kažu da nisu bili na vrijeme upozoreni.

IDF je za BBC rekao da je kao dio svoje "misije razbijanja terorističke organizacije Hamas gađaju vojne ciljeve širom Pojasa Gaze". Udari na vojne ciljeve podliježu, kako se navodi, "relevantnim odredbama međunarodnog prava, uključujući poduzimanje izvodljivih mjera opreza za ublažavanje civilnih žrtava".

“Hamas nastavlja napadati Izrael iz cijelog Pojasa Gaze. Hamas se ugradio u civilnu infrastrukturu i djeluje širom cijelog Pojasa Gaze. IDF je odlučan da okonča njihove napade i kao takve ćemo napasti Hamas gdje god bude potrebno."

Ministarstvo zdravlja u Gazi koje vodi Hamas kaže da je Izrael od početka rata ubio više od 10.000 ljudi - više od trećine njih su djeca. Izraelski uzvratni zračni napadi u Gazi uslijedili su nakon napada Hamasovih naoružanih napadača na Izrael 7. oktobra, ubivši 1.400 ljudi, uključujući mnoge žene i djecu, i uzevši stotine drugih za taoce.

Zahvaljujući Mahmoudovim naporima, vjeruje se da niko od njegovih komšija nije poginuo tog dana. Ali njegov izvještaj otkriva paniku i tjeskobu palestinske zajednice dok su gledali kako se oko njih uništavaju njihovi domovi i sve što vole.

federalna.ba/BBC