Tajne mreže života: Doznake iz Seoula u Pjongjang

Kada Park Seung-hwan (pseudonim radi zaštite privatnosti) ima slobodnog vremena za sebe, otvara Google Earth i traži svoju porodičnu kuću. Ovaj tridesetogodišnjak uspio je da provjeri da je krov popravljen i da usjevi rastu – opipljiv dokaz da su novčana sredstva koja je poslao kući sigurno stigla njegovoj porodici, objavljuje the Guardian.

„Slanje novca bilo je najjednostavniji način da se osjećam povezan sa svojom porodicom“, kaže Park, dodajući da se brine da bi njegov brat mogao biti mobilisan i poslan da se bori u Rusiji jer porodica neće imati dovoljno novca da plati mito za izuzimanje.

Park je pobjegao iz Sjeverne Koreje 2012. godine, a sada živi u Seulu. Novac koji je slao kući putovao je jednim od najopasnijih finansijskih ruta na svijetu, oslanjajući se na tajnu mrežu koja je gotovo uništena tokom zatvaranja granica zbog Covida. Međutim, zbog neviđenog pojačanog nadzora u Južnoj Koreji i prijetnje prevarama, Park dvije godine nije mogao poslati novac porodici.

Isplata doznaka odvija se kroz više faza: bjegunci iz Sjeverne Koreje u Južnoj Koreji predaju novac posrednicima, često bivšim disidentima, koji pretvaraju južnokorejske wone u kinesku valutu. Sredstva zatim prolaze kroz kineske posrednike prije nego što budu krijumčarena preko granice u Sjevernu Koreju, gdje lokalni posrednici organizuju dostavu.

Komunikacija se odvija putem kineskih telefona koji rade blizu granice, a porodice ponekad šalju video snimke na kojima broje novac kako bi potvrdile prijem.

Samo 60% novca stiže do porodica

„Kako je sve više Sjevernokorejaca bježalo iz Kine u Južnu Koreju, povećao se i broj onih koji su željeli slati novac porodicama“, kaže Ju Su-yeon, koja sa svojim suprugom tvrdi da je pomogla bijeg više od 2.500 Sjevernokorejaca, a kasnije organizovala doznake za mnoge porodice. Istraživanje 362 disidenta koje je sproveden Centar za ljudska prava u Sjevernoj Koreji (NKDB) pokazalo je da je 40% njih poslalo novac u Sjevernu Koreju u posljednjih pet godina. Ju procjenjuje da samo oko 60% novca stiže do porodica nakon odbijanja provizija i mita“.

Nakon godina zanemarivanja, južnokorejska policija je 2023. godine počela istraživati ove mreže.

Mnoge istrage započele su kada su policijski službenici zaduženi za zaštitu disidenata primijetili da oni šalju novac. Ono što je počelo kao istraga nacionalne sigurnosti, preraslo je u procesuiranje finansijskih prekršaja kada nije pronađen dokaz o špijunaži.

Prema zakonima Južne Koreje, mjenjačnice moraju biti registrovane kod vlade, što je nemoguće za doznake prema Sjevernoj Koreji, jer ne postoje legalni kanali između dviju zemalja koje su tehnički još u ratu.

Prepreke i prevare

Najmanje deset osoba optuženo je za olakšavanje ovih transfera, a barem tri su trenutno na sudu zbog kršenja zakona o deviznom poslovanju. Iako policija navodno više ne pokreće nove istrage, sudovi i dalje izriču presude za postojeće slučajeve.

Prevare su česte, a Park dvije godine nije mogao poslati novac jer njegovi pouzdani posrednici više nisu radili. „Brinem da ako koristim neku novu mrežu, da će me prevariti“, kaže.

Svjesni krize, neki političari zagovaraju zakonske promjene. Ihn Yo-han, zakonodavac iz opozicione stranke Narodne moći, navodno priprema zakon koji bi legalizovao male doznake u humanitarne svrhe.

Zvaničnik Ministarstva za ujedinjenje priznao je pravne prepreke, naglasivši da se pitanje „mora pristupiti uz pažljivo razmatranje usklađenosti sa Zakonom o deviznim transakcijama, kao i humanitarnog aspekta podrške egzistenciji porodica“.

Širi aspekti zabrinjavaju one koji su posvetili svoj život ovom poslu. Sa odnosima između dviju Koreja na najnižem nivou u posljednjih nekoliko godina, neformalne mreže doznaka predstavljaju jedan od rijetkih preostalih prozora u svakodnevni život u Sjevernoj Koreji, a južnokorejska obavještajna služba dugo se oslanja na informacije koje prirodno prolaze kroz ove veze.

„Svaki put kada se mijenja vlast u Južnoj Koreji, oni nas koriste“, kaže Ju. „Samo zato što zovemo Sjevernu Koreju domom, ne znači da nas smiju tretirati kao špijune kad god to odgovara njihovim političkim interesima.“

Za Parka su ulozi veoma lični. Nedavno se oženio, ali porodica to ne zna. On i dalje nada da će pronaći način da pošalje novac i dobre vijesti za predstojeći praznik.

„Slanje novca moj je način da ublažim tu krivicu, dok se istovremeno brinem o njima, čak i iz daljine.“

federalna.ba