Svjetski dan voda

Svjetski je dan voda. U svjetlu toga, Ujedinjene nacije upozoravaju na nadolazeću globalnu krizu vode i neposredan rizik od nestašice zbog prekomjerne potrošnje i klimatskih promjena. Poruka UN-a glasi: Svijet slijepo putuje opasnim putem vampirske prekomjerne potrošnje i pretjeranog razvoja.

Slična upozorenja upućuju i stručnjaci iz naše zemlje.

Naše vode ugrožene su sa svih strana. Počevši od nekontrolisane sječe šuma, raznih zagađenja, kao što su ispuštanje kanalizacija, divlje deponije i industrijska zagađenja. Ukratko, naše vode nisu zaštićene onako kako bi trebalo. Robert Oroz, Koalicija za zaštitu rijeka:
„Mi smo veoma bogati vodama. Još nemamo nekih velikih problema, pa zato ne znamo to ni cijeniti, što ne znači da će uvijek biti tako. Počev od naših rijeka, koje su u proteklom periodu, od rata do danas, podosta uništene i uništavaju se iz dana u dan, zbog neadekvatnog planiranja, zbog nepostojanja nekih jasnih vizija kako bi se te rijeke zaštitile – ne samo rijeke, nego i sva naša izvorišta.“

Naše vode skoro da su u kritičnom stanju. To se nije desilo zbog toga što su građani nesavjesni. Problem je u tome što naše vlasti ne rade svoj posao.
Za svako izvorište pitke vode potrebno je propisati vodozaštitnu zonu – pojas zemljišta kojim će se značajno ograničiti ili zabraniti sve ljudske aktivnosti koje bi mogle dovesti do zagađenja vode, navodi Anes Podić iz Eko akcije:
„Međutim, vodozaštitne zone su napadnute na razne načine. I tu je opet glavni problem famozna gradnja. Najgori primjer područja vodozaštitne zone je izvorište u Sarajevskom polju gdje se, u području vodozaštitne zone, na planinama Igman i Bjelašnica, prvo desila nelegalna sječa šume, a zatim nelegalna gradnja turističkih naselja, zbog čega se može desiti da Sarajevo ostane bez pitke vode.“

Iskorištavane su naše vode i u političke svrhe. Robert Oroz:
„Čak imamo situaciju da u nekim manjim sredinama opštine i ministarstva finansiraju kojekakve predizborne projekte gdje se rade kanalizacije za ta naselja. I onda se te kanalizacije jednostavno, bez ikakvih prečišćivača, ispuštaju u rijeke, što je isto tako nedopustivo.“

Dakle, vodozaštitne zone se ne poštuju. Umjesto da one zone, iz dana u dan, budu jače i sve više zaštićene – mi dolazimo u situaciju da se te vodozaštitne zone smanjuju na uštrb gradnje. Robert Oroz:
„Imamo situaciju da su, zbog neplanskih gradnji apartmanskih naselja i hotela, ugrožena izvorišta u dolini Sarajeva. Imamo situaciju da se naše rijeke sve više betoniraju, da se betoniraju korita, tako da divlje rijeke, planinske rijeke, pretvaramo u nekakve kanale, što je nedopustivo.“

Pored svih navedenih problema širom zemlje, brojni industrijski zagađivači i dalje nekažnjeno zagađuju naše rijeke. Anes Podić:
„Imamo zakone na papiru, brojne pravilnike i uredbe. Međutim, sve to ostane zaista papir. Tamo gdje bi se to moglo primijeniti, inspekcije praktično ne postoje. Nedavno smo bili svjedoci da je rijeka Bosna imala crvenu boju. Jablaničko jezero je redovno zagađeno industrijom iz Konjica. Međutim, kazni nema, jer je zakon omogućio zagađivačima da nekažnjeno ispuštaju bilo šta u naše rijeke do kraja ove godine.“

Taj rok prolongira se svakih nekoliko godina i to unazad 15 godina. Dodatni problem za naše i zdravlje naših rijeka predstavlja turizam. Gotovo više da ne postoji slap na našoj ljepotici Uni na kojem nisu izgrađeni hotel, kafana ili vikendica, čije kanalizacije, skoro pa redovno, završavaju u rijeci. Anes Podić poručuje:
„Kad odete piti kafu negdje na prelijepoj Uni – nemojte to činiti, molim vas. Jer, sve što tamo potrošite, suđe koje koristite, kanalizacija od toga, završava u prelijepoj Uni i čini, zaista, grdnu štetu.“

Bilo je pokušaja, u nekoliko navrata, da se naše vode zaštite Ustavom. To jest, da se izvorišta i pitka voda ne mogu ni na koji način prodavati i privatizovati, nego da ta voda pripadne građanima. Međutim, nisu naišli na razumijevanje. Obećavaju da neće odustati.