Svaku pjesmu sviramo kao da je posljednja: Srđan Jevđević o 30 godina Kultur Shocka

Srđan Jevđević je čovjek koji već godinama ruši granice između žanrova i bez zadrške govori o onom što mnogi samo misle. Frontman grupe Kultur Shock govorio je u programu Federalne TV uoči sarajevskog koncerta o muzici, životu, buntu, promjenama kroz godine i svemu onom što stane između bine i stvarnosti.

Ideja Kultur Shocka

Da vam kažem, nekad davno, da ste me to pitali, kad sam počinjao u životu, rekao bih da – naravno da sam vjerovao. U ovom momentu mogu da kažem da sve što se desilo u životu je neki splet okolnosti. Ljudi se zadese u pravo vrijeme na pravom mjestu ili u krivo vrijeme na krivo mjesto, kao mi u ratu. I onda to, poslije tog nekog uspjeha, to pripišu sloju genijalnosti. Ja sam mislio da sam te 1996. godine počeo da se bavim pozorištem i da sam sa svojom muzikom završio - na taj neki punk-rock način ili metal ili na bilo koji. Ali to je tek počelo tada. Nije ništa onako kako planirate i ako ništa, a ovaj naš projekat je ono što nikad nismo planirali. To je počelo sve kao jedna velika šala, a završilo je jako ozbiljno.

Evolucija benda

Počelo je kao šala, jedan akustični projekat koji smo svirali sa John Baez poslije rata. Nešto malo po Americi, nešto malo po Evropi i onda poslije toga je to krenulo. Mi smo se uključili i napravili taj neki prvi album uživo, pompezni. I onda je to krenulo, onda smo počeli turneje da pravimo i lagano se okrenuli na najtvrđi mogući zvuk. Nema plana tu, nikad nije bio plan. Ja sam, ustvari, ratni profiter. Ja sam osoba koja je u ratu shvatila da je život kratak da bi se trošio na stvari koje nisu bitne i da svaku pjesmu treba svirati kao da je zadnja. To sam iz kose povukao. I od tada sviramo svaku pjesmu kao da je zadnja i to je Kultur Shock. I to su ljudi sa kojima radim 30 godina. Njima sam najviše zahvalan zato što još radim ono što volim. Još sam tu, još sam na stageu. Do kad - ne znam, vidjet ćemo. Ko zna? Možda je ovo zadnji put, možda i nije.

Publika na Balkanu

Jako smo ponosni na to da je naša publika mlada. To je nevjerojatno sad. Naše godište u principu vrlo malo izlazi. Ja sam onaj koji izlazi. Ja sam se zarekao davno da neću biti osoba koja ide samo na svoje svirke, da ću ići na svirke drugih ljudi. Čast mi je da imamo mladu publiku. Ja uvijek, pogotovo na Balkanu, mislim da su mladi ljudi mnogo pametniji od starih ljudi. Ja se pouzdano nadam da mladi neće praviti greške koje smo mi pravili. Ja nemam poruku nikada. Ako postoji poruka koju bih htio da prenesem - ne slušajte starije. Mladi ljudi su strašno pametni i strašno rasterećeni i vrlo ih zanima ljubav jednih prema drugima. Mi smo bili isti takvi dok se nismo pokvarili

Povratak u Sarajevo

Uvijek imam anksioznost prije koncert. A pogotovo u Sarajevu. Naravno, ta anksioznost prestaje u momentu kad stajem na stage. Ali nije lako u svom selu nikad, a pogotovo kada se radi nešto što se radi pred čitavim selom. Sarajevo je meni sve, svaku noć ga sanjam. Nikad nisam iz njega izašao i nikad nisam definitivno nigdje preselio. Međutim, svaki put kad sviram u Sarajevu, to je drugi osjećaj.

18. aprila

Moj drug Feđa Štukan će biti s nama. Pridružit će nam i moj mlađi drug Damir Imamović, koji će sa nama odsvirati pjesmu Snijeg pade na behar, na voće. A mi ćemo svirati svaku pjesmu kao da nam je zadnja. Publika zna šta treba da očekuje od nas, a mi sami ne znamo šta treba da očekujemo.

Pjesme jakih društvenih i političkih poruka

Ne mislim da iko ima obavezu da bude glas naroda. Meni je vrlo prirodno da budem glas naroda, ne zbog naroda, nego zbog samog sebe, jer ne živimo mi u vremenu cvijeća, ljubavi i savršenstva - mi živimo u vrijeme povampirenja najgorih ljudskih pobuda, fašizma svuda po svijetu. Mi živimo u vrijeme kada se djeca ubijaju. Mi živimo u vrijeme kada se genocidi nazivaju borbom protiv terorizma.

Poruka publici

Šta god ja htio da ljudi osjete u momentu dok sam ja na stageu, mislim da je to neostvarivo. Umjetnost je energija. Ne može se ni iz čega dobiti, ne može se uništiti, može samo prelaziti iz jednog stanja u drugo. Ono što sam ja, to su raja koja mene slušaju. Ono što su raja koja mene slušaju, to sam ja. To je jedna uzročno-posljedična energija. Mi ćemo njima dati sve što imamo, oni će nama dati svoju ljubav. I obrnuto - mi ćemo dati njima svoju ljubav, oni nama sve što imaju. Ja sam ubijeđen da ti ljudi koji nas slušaju i ta uzajamna ljubav – za koju ja ne znam šta sam učinio u svojom životu da je zavrijedim, našao sam se u pravo vrijeme, na pravom mjestu - samo neka ostane tako. O svega za ovih 30 godina, ta neka iskrenost i ta neka ljubav je jedina konstanta koja je od početka tu.

federalna.ba