Rus koji je posvetio život potrazi za posmrtnim ostacima sovjetskih vojnika: Moja zemlja nije naučila lekciju

Konstantin Dobrovolski je bio u šumi kao i većinu dana u ranu jesen pred neizbježno nastupanje arktičke zime.

„Naoružan“ mapom, lopatom i starim detektorom metala, Dobrovolski je pretražio neprijateljski krajolik dalekog sjevera Rusije u posljednje 33 godine u potrazi za davno zaboravljenim ostacima sovjetskih vojnika iz Drugog svjetskog rata.

„Baš danas smo pronašli ostatke pet vojnika, nekoliko kostiju i stare medalje“, rekao je on, govoreći za Guardian tokom istraživačkog putovanja izvan arktičkog grada Murmansk. “Moramo požuriti prije nego što se tlo ponovo smrzne.”

Zajedno sa malim timom predanih dobrovoljaca, 70-godišnji Dobrovolski posvetio je svoj život pronalaženju, identifikaciji i ponovnom ukopu posmrtnih ostataka više od 100.000 sovjetskih vojnika za koje se vjeruje da su poginuli na samom sjevernom dijelu sovjetske odbrambene linije. „Kada smo počeli sa radom ranih 80-ih, bilo je više tijela nego gljiva. Pronašli smo posmrtne ostatke 20.000 vojnika”, rekao je Dobrovolski.

Ali ovih dana, smrt mu je na umu više nego ikad.

“Svaki dan se suočavam sa strašnim posljedicama rata. Ali čini se da naša nacija nije naučila pravu lekciju iz istorije”, rekao je dok se razgovor brzo okrenuo ratu u Ukrajini.

Sovjetska pobjeda nad nacističkom Njemačkom postepeno je postala središnji dio koncepta ruskog identiteta predsjednika Putina tokom njegove dvije decenije na vlasti. Gotovo svaka porodica imala je neke veze s ratom, u kojem je sovjetska žrtva bila nezamislivo velika. Kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, Putin je iskoristio sjećanje, jezik i slike prošlog rata kako bi opravdao napad, govoreći svojoj naciji da se ljudi „bore za istu stvar kao i njihovi očevi i djedovi“ i postavljajući Ukrajinu kao nasljednicu nacističke Njemačke .

“Apsolutna glupost”, rekao je Dobrovolski na pitanje o paraleli između dva sukoba. “Ova dva rata su potpuno različita. Naši očevi i djedovi su herojski branili našu zemlju, a ne osvajali drugu.”

„Naše granice su iscrtane 1991. Šta dođavola radimo u Ukrajini? To je ludilo i treba prestati.” Ubrzo nakon što je invazija počela prošle godine, na ulicama Moskve pojavio se slogan kako bi se pojačala podrška ratu u Ukrajini: „Ne ostavljamo svoje iza sebe“.

“Ogledam se okolo i vidim sva ova tijela i onda vidim ove pseudopatriote kako vrište da niko nije ostavljen. Treba da provedu jedan dan sa mnom ovdje na terenu i pogledaju ove zaboravljene vojnike”, rekao je Dobrovolski. „Kako mogu da pričaju o patriotizmu kada mi svoje branioce nismo ni sahranili kako treba?“

Dobrovolski je rekao da je šokiran, ali ne i potpuno iznenađen očiglednom podrškom koju je invazija uživala među njegovim sunarodnicima. “Neko vrijeme smo se hranili da su rat i smrt plemenita, lijepa stvar. U društvu postoji mnogo mržnje”, kaže on. Godinama je nevoljko gledao kako Kremlj transformiše proslavu Dana pobjede 9. maja u bombastičnu predstavu moderne vojne moći. Ukazujući na zlokobni slogan "možemo to ponovo", koji je posljednjih godina postao popularan na Dan pobjede, on kaže da je njegova zemlja "izgleda zaboravila da je rat tragedija, bol i patnja". Za Dobrovolskog je i rat u Ukrajini bio lični. Nakon što je pronašao posmrtne ostatke hiljada sovjetskih vojnika, prošlog proljeća morao je sahraniti vlastitog sina koji je poginuo boreći se kod Bakhmuta kao dio ozloglašene Wagnerove grupe.

Sergej je potpisao ugovor s Wagnerom iz zatvora, gdje mu je obećana sloboda u zamjenu za šestomjesečni boravak u Ukrajini sa grupom. “Pokušao sam učiniti sve da ga spriječim da ode, rekao sam mu 'šta radiš sine, to je karta u jednom smjeru'. Ali nisam uspio.”

Nije imao priliku da se oprosti od Sergeja, ali je rekao da je prepoznao svog sina na snimcima koje je ukrajinska vojska objavila na društvenim mrežama nekoliko dana prije njegove prijavljene smrti.

“Ne znam da li je ubijao Ukrajince ili ne. Kao otac, bila mi je dužnost da ga sahranim, ali ja osuđujem njegovu odluku”, rekao je emotivno. “Kada se borbe završe, ja ću lično otputovati u Bakhmut, kleknuti i izviniti se ukrajinskom narodu.”

U zemlji u kojoj je i najmanje neslaganje kriminalizirano, Dobrovolski je rijedak glas koji se suprotstavlja državnom narativu koji povezuje dva rata.

On se ne stidi svojih stavova, jer je svoju priču ranije ispričao u opsjedajućem dokumentarcu u produkciji lista Novaya Gazeta.

„Nisam uplašen, ne“, rekao je prkosno. “Moja savjest je čista i to mi je najvažnije.” Za sada planira da nastavi sa radom. U oktobru će njegov tim dobrovoljaca pokopati posmrtne ostatke vojnika koje su ove godine iskopali u Valley Glory, vojnom groblju u blizini Murmanska, među vojnicima poznatom i kao "Dolina smrti".

“Nećemo moći sve sahraniti, prošlo je previše vremena, a neki ostaci su zauvijek uništeni”, rekao je. “Nažalost, za generacije koje dolaze bit će još mnogo toga da se uradi.”

federalna.ba/The Guardian