Ratni veterani s mladima razgovarali o ratu i pomirenju
Malo je onih koji su preživjeli rat i odlučili da svoje svjedočenje o ubijanju i uništenju pretvore u časnu misiju za dobrobit mlađih generacija te im ukažu da rat nikome ništa nije dobro donio. Umjesto da liječimo rane i radimo na pomirenju bh. građani su žrtve opasnih retorika pojedinih političara koji svakodnevno, smjelo, bezobzirno i bezobrazno potpiruju nacionalnu i vjersku mržnju, a ni sami ne znaju zbog čega, poručuju veterani iz Dervente.
Prvobitno zamišljena kao asocijacija podrške ratnim stradalnicima, Udruženje građana „Pravi požar“ iz Dervente je uz podršku Delegacije EU s 30 ratnih veterana iz svih zaraćenih strana u Bosni i Hercegovini realiziralo 140 radionica na kojima mladima prenose iskustva s ciljem da ukažu na pogubnost rata i potrebu da se njeguje tolerancija i razumijevanje prema drugačijem.
„Kako se vratiti iz rata i živjeti s posljedicama učešća? Mi smo učestvovali u ratu kao najekstremnijem obliku nasilja, a da oni vide kako se žiivi s posljedicama učešća u nasilju“, navodi Spasoje Kulaga, predsjednik UG „Pravi požar“ iz Dervente.
„Cilj je da im prikažemo šta znači rat, da bi oni u sebi stvorili drugačiju sliku i da mogu to da prenesu i svojim drugarima da im kažu da rat nikome ne može donijeti ništa dobro“, istakao je Miro Šikarac, ratni veteran VRS-a.
„Uopće ne želim da izjednačim zločine s jedne, druge, treće ili pete strane. Prije svega, želim da skrenem mladima pažnju na to da zlo ne treba raditi nikome i da pokušamo živjeti u miru ako možemo“, poručio je Mirko Zečević Tadić, ratni veteran HVO-a.
Zanimljivo je da ovi ljudi koji su se nekada gledali preko nišana pronalaze put do pomirenja. Zabrinjava, međutim, da to mnogo teže ide među mladima koji nisu zapamtili rat. Veterani vjeruju da mladi mogu graditi društvo bez nasilja i isključivosti.
„Ima stvari gdje omladina može lako sve da prevaziđe. Mi samo hoćemo da se radi, da prenesemo neka naša viđenja i lična iskustva“, ističe Jasim Mahmutović, ratni veteran Armije RBiH.
Mnogi razloge kontaminacije mladih vide u prenošenju ratnih trauma na članove porodice i potomke, tzv. transgeneracijskoj traumi.
„Traume koje imaju naši roditelji i stariji ljudi prenose se s generacije na generaciju. Samim tim dolazi do velikih problema gdje mladi počinju da mrze druge ljude, a da uopšte ne znaju išta o njima i da su uopšte proživjeli taj period rata“, kaže Aleksa Lazić, koordinator lokalnog tima asocijacije srednjoškolaca BiH Doboj.
Mladi smatraju kako je dijalog jedini način za prevazilaženje trenutnog stanja.
„Kod nas se gotovo i ne priča o tome, to su tabu teme. Jako je bitno da mi mladi neđusobno komuniciramo i da jedni s drugima razgovaramo malo više o tome“, zaključuje Amina Bilalović, učesnica radionice iz Žepča.
Uz neophodno povjerenje i razumijevanje, proces suočavanja s prošlošću je i jedan od 14 prioriteta koje je EU postavila pred Bosnu i Hercegovinu na njenom putu pridruživanja porodici demokratski uredjenih evropskih zemalja.
federalna.ba