Ramazanske arabeske: Hikaja o slijepom dječaku i plemenitom neznancu

“Ramazanske arabeske”  oslikala Aida Hadžiabdić

Jedan slijepi dječak sjedio je na stepenicama svoga doma sa šeširom među nogama, držeći komad papira sa natpisom: 
''Slijep sam, molim vas pomozite...''
U šeširu je bilo samo nekoliko novčića. Tada naiđe jedan čovjek koji izvadi nekoliko novčića iz džepa i spusti u dječakov šešir. Zatim uze natpis od dječaka, okrenu ga i napisa nešto. Potom vrati natpis dječaku i ode dalje. Uskoro se šešir počeo puniti novcem jer je sve više ljudi davalo novac dječaku. Popodne je onaj čovjek ponovo navratio do dječaka da vidi kakva je situacija. Dječak ga prepozna po njegovom hodu i upita: 
''Jeste li vi promijenili moj natpis jutros? Šta ste napisali?!'' 
Čovjek mu odgovori: 
''Napisao sam samo istinu. Rekao sam isto što i ti, samo na drugi način.'' I produži dalje. 
Na papiru je bilo napisano: ''Danas je lijep dan, a ja ga ne mogu vidjeti...'' 
Naravno, oba natpisa su govorila da je dječak slijep. Ali, prvi natpis je samo iznio činjenicu da je on slijep, dok je drugi govorio da su ljudi sretni zbog toga što nisu slijepi.