Radio - esej - Horhe Luis Borhes: Zid i knjige

Horhe Fransisko Isidoro Luis Borhes Asevedo - Horhe Luis Borhes /Buenos Ajres, avg.1899. – Ženeva, 14.jun 1986./

Horhe Luis Borhes argentinski pisac i značajno je obilježio hispanoameričku književnost. Izuzetan utjecaj imao je i na književne tokove u cijelom svijetu. Osim što je pisao kratke prile, Borhes je pisao i poeziju, te književne kritike. Članovi Borhesove porodice su bili su španskog, engleskog i portugalskog porijekla i imali su značajnu ulogu u istoriji Argentine. Osnovno obrazovanje H.L.Borhes je najvećim dijelom stekao od roditelja. Njegovo formiranje kao intelektualca i umjetnika počinje već u djetinjstvu u velikoj porodičnoj biblioteci u kojoj su bila djela na engleskom jeziku, koji je znao zahvaljujući baki Engleskinji. U dobi od devet godina H.L.Borhes je preveo „Srećnog princa“ Oscara Vajlda na španski jezik i to je njegovo prvo objavljeno djelo. Porodica se seli u Pariz 1914.godine, gdje Borhes uči jezik i pokazuje poseban interes za filozofiju i velike pisce XIX stoljeća. Za vrijeme Prvog svjet.rata sa porodicom se preselio u Švcarsku, a 1919. godine odlaze u Španiju gdje Borhes počinje svoj aktivniji spisateljski rad. Tokom boravka na Majorki, Borhes je napisao svoje prve stihove „Crveni ritmovi“, posvećene Oktobarskoj revoluciji, ali ti stihovi nikada nisu objavljeni. Po povratku u Argentinu, H.L.Borhes sa nekoliko mladih pisaca koji su se okupljali oko M.Fernandeza, pokrenuo je časopise „Prizma” i „Proa”. Bio je suosnivač tzv. „latinoameričke fantastike“ i jedan od vodećih autora časopisa „Jug“ / „Sur“. Već 1923. godine Borhes se vraća na tlo Evrope. Zvaničnim početkom Borhesove spisateljske karijere označena je ta 1923.godina. Do tema koje su mu bile bliske i o kojima je mogao pisati došao je kroz nekoliko knjiga eseja i priča, kao što su „Sveopšta istorija beščašća“, „Istorija vječnosti“, „Maštarije“ i „Alef“.

Borhes je najpoznatiji po svojim kratkim pričama, ali je takođe pisao i poeziju, eseje, scenarije, književne kritike, a bio je urednik i mnogobrojnim antologijama. Na Borhesa je dosta uticao modernistički način pisanja, posebno simbolizam. U njegovim kasnijim djelima vidljiv je i utjecaj naturalizma. Veliko zanimanje H.L.Borhes je imao za mitologiju, matematiku i teologiju i to je uočljivo u njegovim djelima. Prva zbirka pjesama  „Vrućina Buenos Ajresa“ objavljena je 1923.godine. Te godine Borhes je postao urednik literalnog dodatka novinama „Kritika“, u kojim su objavljivani i dijelovi priča kasnije objedinjeni u knjizi „Sveopšta istorija beščašća“. Kao književni kritičar Borhes je pisao za argentinski magazin „El Ogar“. Poslije teške nesreće 1939.godine, objavljena je prva zbirka kratkih priča „Vrt razgranatih staza“. Kratka priča „Čekanje“ objavljena je 1950.godine.

Horhe Luis Borhes oduvijek se zanimao za politiku što je naslijeedio od svojih predaka, Dvadesete godine XX stoljeća za njega su bile veoma važne u političkom smislu. U početku je bio pristalica bivšeg argentinskog predsjednika Ipolita Irigojena. On je pobijedio na izborima, ali kada je vojna hunta svrgnula Ipolita sa vlasti, Borhes biva zgrožen politikom i jedno izvjesno vrijeem potpuno gubi interes za politička zbivanja. Godinama kasnije piše tekstove u argentinskom magazinu „El Ogar“ u kome ne podržava nijedan politički režim, ali naročito kritikuje nacizam, antisemitizam i fašizam. Kao autor ovih tekstova, Borhes je imao veća priznanja nego za svoje književno djelo. Međutim, ovo mu je stvorilo probleme kada su fašisti došli na vlast početkom četrdesetih godina.

H.D.Peron 1946.godine dolazi na vlast u Argentini, a Borhes je, zbog svojih dobro poznatih političkih uverenja, dobio poziciju sanitarnog inspektora za kontrolu mesa u Buenos Ajresu. Međutim, vrlo brzo podnosi ostavku i iskazuje neslaganje sa totalitarnim režimima. Isticao je da je jedna od dužnosti pisaca boriti se protiv autoritarnosti. Režim H.D.Perona je otežavao život Borhesovoj porodici i prijateljima. Njegova majka i sestra Nora su uhapšene nakon jednog protesta. Majka je bila u kućnom pritvoru, a sestra u zatvoru prvobitno namijenjenom prostitutkama. Nori je data mogućnost oslobađanja ukoliko napiše pismo izvinjenja Evi Peron, što je ona odbila i tako ostala u zatvoru, a H.L.Borhes nije mogao održati niti jedno predavanje bez nadzora policije.

Za predsjednika Društva argenstinskih pisaca Borhes je izabran 1950.godine i predvodio je intelektualce u borbi protiv peronističkog režima. Nakon smrti Eve Peron, od Borhesa je zatraženo da u prostorijama Društva argentinskih pisaca postavi portret Eve i Huana Perona, što je on odbio. Kasnije, Društvo je ukinuto, a u vrijeme kada je obnovljena njegova aktivnost, Borhes je bio direktor Nacionalne biblioteke. No, kako je 1973.godine Huan Peron ponovo izabran za predsjednika, Borhes je podnio ostavku na tu poziciju. Nakon smjene Isabel Peron, Borhes se počinje ponovo zanimati za politiku. Prihvatio je novu vladu, međutim, kada je dokazano da nova vlada i vojna hunta zloupotrebljavaju svoju moć, Borhes oštro kritikuje njihovu politiku. U vrijeme rata na Folklandskim otocima, Borhes se razočaran povlači iz svijeta politike.

H.L.Borhes je vjerovao je u etičku humanost i intelekt pojedinca, a za političare je smatrao da im je posao lagati. Svoja uvjerenja i opažanja o politici izražavao je u esejima. Napisao ih je mnogo, a najpoznatiji je „Ja, Jevrejin“ , koji se odnosio na njegov prethodni članak „Ja, Argentinac“ i koga je napisao kao odgovor na optužbu od strane simpatizera Hitlera i nacista da je Jevrejin i da nije pravi Argentinac. U svojoj knjizi „Pješčana knjiga“ Borhes kaže da se ne trebaju vrednovati politički sistemi, nego ljudi kao individue i njihove osobine, što je svojevrsna težnja idealizmu. To je posebno uočljivo u njegovom eseju „Novo pobijanje vremena“, u pričama „Preciznost nauke“ i „Kružne ruševine“. Objavio je i „Knjigu izmišljenih stvorenja“ /1967./, „Pješčane sjenke“, /1969./,„Brodijev izvještaj“ /1970./, već pomenutu „Pješčanu knjigu“ /1975./, „ Historija noći“ /1977./, „Lozinka“ /1981./, „Atlas“ /1984./ Po obimu najduže Borhesovo djelo je priča „Kongres“ /1971./

H.L.Borhes je bio značajan i kao prevodilac. Prevodio je djela sa engleskog, francuskog i njemačkog jezika na španski jezik /Viliama Foknera, Hermana Hesea, Franca Kafke, Volt Vitmena, Virdžinije Vulf .../

Dobitnik je Nagrade za književnost „Servantes“, 1978.godine.

Od 1927.godine Borhesu je počeo slabiti vid, da bi krajem 50-ih godina XX stoljeća potpuno oslijepio.

Prva izdanja djela H.L.Borhesa na području bivše Jugoslavije pojavila su se 1963.godine. Bila je to knjiga „Maštarije“. No, tek 70-ih godina pojavio se pravi interes za njegova djela i djela drugih latinoameričkih pisaca - Markesa, Kortasara, Ljose, Fuentesa i drugih.

Horhe Luis Borhes umro je 14. juna 1986.godine. u 86. godini. Jedna od njegovih posljednjih želja bila je da bude sahranjen na groblju u Ženevi.. Njegov nadgrobni spomenik djelo je argentinskog vajara Eduarda Longata.

Esej „Zid i knjige „ interpretirali – Miodrag Miki Trifunov i Tarik Helić

Za radio adaptirao – Mirsad Mulabegović

Ton-majstor – Mirsad Tukić

Produkcija – Dokumentarno-dramski program Radija Federacije BiH

Foto - biografija.org