Predsjednici stranaka uglavnom se ne mijenjaju decenijama

Pluralizam i demokratija u strankama? Da, ali ne u BIH. Predsjednici stranaka uglavnom se ne mijenjaju decenijama. I to bi mogao bit ključni razlog nezadovoljstva među članovima, dvjema ili više struja unutar stranaka koje uglavnom kulminira odlivom vrlo često dugogodišnjih, javnosti poznatih kadrova koji bi upravo mogli biti ozbiljni protivkandidati predsjedniku.

Dragan Čović (HDZ BiH): Treba nam nova energija, nova snaga. Nova vizija, jedno osvježenje.

Bakir Izetbegović (SDA): Ne mijenja se struktura onih koji pobjeđuju, ne mijenja se ni trener.

Milorad Dodik (SNSD): Hvala na jedinstvenoj odluci i jedinstvenom izglasavanju.

Osvježenje, ali akteri stari. I baš nista unutar ovih stranaka nije jedinstveno, niti jednoglasno. A očito i ne demokratski. Uglavnom je to silom stvoreni privid u odanost i podršku članstva. Jer oni koji bi i mogli pretendirati da budu protivkandidati – najčešće su u korijenu presijecani, jer predsjednik je nedodirljiv. A to je, očito, zajednički imenitelj svih stranaka u BiH.

Analitičarka Svetlana Cenić smatra kako ćemo gledati i dalje predsjednike bez konkurencije: „SDA je u svojoj prošlosti bila čak kao jedina stranka koja je imala 2 pa i 3 kandidata, što druge stranke nisu imale. Vidite i tendenciju u SNSD-u. I tu se već pominje sin kao nasljednik ukoliko stranka tako odluči, a stranka bi, naravno, tako odlučila jer, zaboga, sve sto kaže voljeni vođa - to se tako provodi. I ostale stranke su slične tome pa se produžavaju mandati mimo statuta, mimo svega - i to treba da ovdje pravi državu“.

„Ako gledate najnovije partijske izbore, onda je jasno da Milorad Dodik nije imao protivkandidata. Bakiru Izetbegoviću je prijetilo da dobije protivkandidata, ali je zato unutarpartijska mašinerija učinila sve kako bi pravo na suprotstavljenje njemu eliminirala iz partijske prakse. Pravo na drugost je praksa koja je svakodnevno u HDZ-u. Dragan Čović je biran po tom istom principu. Ako imate taj princip u izboru prvog čovjeka partije, onda je logično da ćete taj princip imati i u životu“, objašnjava akademik Slavo Kukić.

Višeminutni aplauzi i podrška. Jednom i jedinom 26-godišnjem predsjedniku. Ni u ovoj stranci ne vlada potpuno jedinstvo, ali SNSD čini se veoma dobro kamuflira i filtrira ono što iz stranačkih prostorija izlazi van. Drugi više ne mogu ni sakriti. Sve su učestaliji odlasci vrlo poznatih kadrova - i to u grupama, a grupa najčešće postane druga stranka. Na njihovom čelu su oni koji u prethodnim strankama nisu mogli na vrh.

„Kad postoji više struja u strankama, onda se očekuje da će se u tom sukobu mišljenja i pogleda možda izroditi nešto pametno. Međutim, kod nas je to borba za vlast i ništa drugo. Kažu - nama je pripalo to, njima je pripalo to, kao da je tata u ament ostavio“, dodaje Cenić.

Kukić još ističe kako je tu riječ autoritarnoj logici kojom su vođe opterećeni kao hipotekom: „Ako imate to, onda je sasvim logično da ljudi okreću leđa, kao što okreću u ZDK-u Draganu Čoviću“.

Po mantri - princip isti, sve ostalo su nijanse - uglavnom tako funkcionišu sve ostale stranke. Ili je kandidat samo jedan ili je pluralizam zabranjen. Ili se stranački statuti mijenjaju po potrebi samo jednoj - da predsjednik ostane. DF isti predsjednik 11 godina. Na čelu PDP-a sada je Branislav Borenović, ali prethodnik Mladen Ivanić vodio je stranku 16 godina. Isto toliko vladao je SBiH-om i Haris Silajdžić. I tako dalje. Po principu - moje je i ne dam. Demokratija i pluralizam, ali na bh. način.

federalna.ba