Povratak nakon 665 dana izraelskog zatvora: Gaza bez doktora i medicinske pomoći

Jedina stvar koja je održala dr. Ahmeda Muhannu tokom 22 mjeseca provedenih u izraelskim zatvorima i pritvorskim centrima bila je nada da će se vratiti porodici i Gazi. Kada je konačno pušten na slobodu nakon 665 dana zatočeništva, vratio se kući i zatekao da je svako mjesto kojem se u mislima vraćao – izbrisano.

Tokom boravka u zatvoru, on i ostali zatvorenici bili su, kako kaže, „potpuno odsječeni od vanjskog svijeta“. Po oslobađanju, prevezen je preko granice i kroz Gazu do svoje bolnice – al-Awda. Razmjere razaranja koje je vidio „natjerale su mi kožu da se ježi… prsa su mi se stegla i suze su počele teći“.

Kada je Muhanna, jedan od najiskusnijih anesteziologa i specijalista urgentne medicine u Gazi, pritvoren od izraelskih snaga u decembru 2023. godine, bolnica al-Awda bila je pod opsadom.

Novi udar na zdravstveni sistem

Sada, jedva tri mjeseca nakon oslobađanja, iako je prekid vatre zvanično još na snazi, kaže da se on i njegove kolege suočavaju s novim valom napada, dok razoreni zdravstveni sistem pokušava odgovoriti na talas bolesti i smrti koje su se mogle spriječiti.

Muhanna kaže da se vratio u bolnicu koja je ostala bez osoblja, medicinske opreme i lijekova. Tokom njegovog pritvora, 75 njegovih kolega iz al-Awde je ubijeno. Prema podacima organizacije Healthcare Workers Watch, od 7. oktobra 2023. godine ubijeno je 1.200 palestinskih zdravstvenih radnika, a 384 ih je pritvorila izraelska vojska.

„Osjećam toliku bol i tugu zbog onoga s čim se suočavamo“, kaže Muhanna.

Glad, bolest i djeca bez osnovne njege

Uprkos prekidu vatre, 77 posto stanovništva, uključujući 100.000 djece, i dalje se suočava s „visokim nivoima akutne nesigurnosti hrane“, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO). Muhanna i njegovo osoblje nastavljaju liječiti teško pothranjenu djecu kod koje se razvijaju složeni medicinski problemi.

Međunarodne organizacije za ljudska prava, uključujući i komisiju UN-a, zaključile su da je Izrael počinio genocid u Gazi, često navodeći blokadu humanitarne pomoći i sistematsko uništavanje zdravstvenog sistema.

„Namjerno vojno gađanje zdravstvenog sistema bilo je uspješno ne samo u uništavanju infrastrukture, već i u uskraćivanju medicinske njege ljudima i povećanju stope smrtnosti“, kaže Muhanna.

Uništene bolnice i blokada pomoći

Prema Uredu UN-a za ljudska prava (OHCHR), 94 posto bolnica u Gazi je oštećeno ili uništeno, ostavljajući pacijente, uključujući novorođenčad, bez osnovne njege. Izvještaj potvrđuje da je Izrael, uprkos prekidu vatre, spriječio ulazak medicinskih potrepština i hranjivih sredstava „neophodnih za opstanak civila“.

Muhanna kaže da to dovodi do smrti koje su se mogle spriječiti.

Situacija se dodatno pogoršala nakon što je Izrael najavio da će povući dozvole za rad 37 međunarodnih nevladinih organizacija u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, uključujući i medicinske organizacije poput Ljekara bez granica (MSF).

Medicina bez osnovne opreme

„Danas u Gazi ne postoji nijedan funkcionalan MRI aparat. Postoji samo jedan CT skener“, kaže Muhanna, naglašavajući koliko je teško donijeti ispravne odluke u životno ugrožavajućim situacijama.

On navodi da onkološki pacijenti pate dok se tumori šire jer su terapije blokirane, te da bilježi porast zatajenja bubrega zbog nedostatka aparata za dijalizu.

„Ja sam ljekar, ali sam bespomoćan i ne mogu učiniti ništa da pomognem ljudima“, kaže Muhanna, dodajući da ga to istovremeno motivira da nastavi raditi.

Tortura i smrt u pritvoru

Muhanna je počeo raditi odmah po oslobađanju i nije imao vremena da se odmori niti da obradi traumu iz izraelskih pritvorskih centara. Kaže da je bio mučen, ponižavan i lišen hrane i medicinske njege.

Nedavni izvještaj UN-a zaključio je da Izrael ima „de facto državnu politiku“ organizovane torture. Prvo je odveden u zloglasni pritvorski centar Sde Teiman, gdje je 24 dana proveo s povezom na očima i vezanim rukama. Tokom premještaja u pritvor u al-Naqabu, izraelske snage su ga pretukle toliko da mu je slomljeno rebro. Za lijekove protiv bolova, kaže, nije dobio ništa.

„Nije bilo nikakvih medicinskih usluga.“

Vidjevši dvojicu muškaraca kako umiru zbog nedostatka medicinske njege, uvjeren je da su njihove smrti bile potpuno sprječive, uključujući i smrt 37-godišnjaka s crijevnom opstrukcijom.

Muhanna kaže da je „stalno bio gladan“ jer su dobijali minimalne količine hrane. U jednom trenutku, bio je zatvoren s još 40 pritvorenika u malom šatoru ograđenom ogradom, bez pristupa toaletu od 16 sati do 5 ujutro.

„To nije bilo ništa manje od tragedije“, kaže. Nikada nije optužen.

Povratak porodici i gubitak nade

Po povratku u Gazu, prva osoba koju je potražio bila je njegova majka. „Čvrsto sam je zagrlio. Toliko sam brinuo za nju… Ostali smo u tom zagrljaju pet minuta prije nego što nas je iko mogao razdvojiti.“

Susret sa suprugom i djecom, kaže, „bio je kao da mi se život vratio“. Njegova srednja kćerka Salma, koja je bila mala djevojčica kada je uhapšen, sada je gotovo visoka kao on.

Dok se oporavlja od traume i suočava s ogromnom medicinskom krizom u Gazi, kaže da ne vidi mnogo nade za budućnost.

„Ovdje nema budućnosti za moju djecu. Želim da budu sigurni, da imaju budućnost, da studiraju na dobrim univerzitetima i rade dobre poslove“, kaže. „Kada nisam u bolnici, pokušavam razmišljati gdje ih mogu odvesti, ali nema gdje. Nema zelenih površina. Gaza je nekada imala život – restorane, plaže. Sada nema ničega.“

federalna.ba/The Guardian