Pehlivanović Deumić o knjizi 'Zavidna mrtvima': Pisanje jeste i može biti proces iscjeljenja

Knjiga memoara “Zavidna mrtvima – Tajne preživjele imigrantice” Aldiane Pehlivanović Deumić nakon uspjeha na Amazonu objavljena je i na bosanskom jeziku u izdanju TDP Sarajevo. Ova knjiga više je od ličnog putovanja, pripovijest je koja pruža ljudsku perspektivu o ratu, imigraciji i potrazi za identitetom.

U prvoj sedmici nakon objavljivanja na Amazonu, "Zavidna mrtvima“ postala je broj jedan među novim izdanjima u kategorijama Biografije kulturnog naslijeđa za tinejdžere i mlade odrasle, kao i Biografije imigranata i emigranata, što potvrđuje njen snažan uticaj i relevantnost među čitateljima.

Govoreći za Fenu o ulozi pisanja u suočavanju s traumom, Pehlivanović Deumić kaže da je za nju još od djetinjstva pisanje bilo način preživljivanja i oslobađanja.

- Kroz pisanje sam usporavala misli, pokušavala shvatiti i razumjeti sve što se oko mene dešavalo i svojoj duši dati barem malo olakšanja. To je bio način da pronađem mir u ratnom i poslijeratnom periodu - kazala je Pehlivanović Deumić.

Ovu priču je, kaže, pokušala napisati prvi put prije trinaest godina, sa 28 godina, tad pod nazivom "Through Darkness: A Story of Bosnian Diaspora“.

- U tom periodu prolazila sam kroz tešku depresiju i anksioznost. Bio je to moj prvi pokušaj da se oslobodim, olakšam dušu i pronađem mir. Uzimala sam antidepresive koji mi nisu odgovarali, a uz to pila po dvije do tri čaše vina. Nisam bila spremna napisati bestseller kao što jesam sada ovaj put – ali nešto me je ipak gurkalo. Osjećala sam da ulazak u tridesete mora biti moj prelomni trenutak jer do tada nisam imala stabilan posao, adresu ni osjećaj profesionalnog uspjeha. Bila sam kod kuće s djecom, prošla nekoliko operacija kičme i dvaput preživjela smrtne situacije u Chicagu kao odrasla osoba - istakla je Pehlivanović Deumić.

Ona ističe da je to za nju bio težak period, kad nije bila zadovoljna sobom.

- Ići na psihoterapiju u našoj kulturi je tabu – i samo 'ludi' idu na terapije. Bojala sam se šta će drugi reći, pa sam skrivala svoje nevidljive bolesti i patila od hroničnih migrena koje su znale trajati ne danima nego mjesecima. Iskreno, mislila sam da neću dočekati tridesetu. Ipak, tadašnja knjiga dobila je priznanje i zahvalnicu od Illinois Holocaust muzeja, iako je imala mnogo gramatičkih grešaka, konfuzije, nije imala pravu strukturu - navela je.

Konačno nakon svega ipak se odlučila potražiti profesionalnu pomoć i krenula na terapije. Međutim, to je i period kad se bori s COVID-om, napadima panike kod kuće i na poslu, te pogrešnom dijagnozom bipolarnog poremećaja.

Nakon duge borbe i pogrešnih terapija, opet se suočava sa depresijom, migrenama, daje otkaz na poslu... A tada počinje pisati i "Zavidna Mrtvima – Tajne preživjele imigrantice“.

- Pisanje jeste, i može biti, proces iscjeljenja, ali bilo je trenutaka kada bi se nakon što bih pisala o svojim traumama, PTSP-u, depresiji, anksioznosti i hiperaktivnosti, impulsivnost i nemiri samo pojačali. Prije 13 godina, pisanje je otvorilo pandorinu kutiju. Nije pomoglo. Tada je počelo da boli zaista duboko i tada je nastao moj unutarnji rat sa nevidljivim neprijateljima, kaže, dodavši da su joj trebale godine da se osjeti spremnom podijeliti cijelu priču.

- Depresija, PTSP, anksioznost i neprepoznata neurodivergentnost držali su me zaključanu unutar same sebe. Ozdravljenje nije linearno - poručila je.

Aldiana Pehlivanović Deumić smatra da su priče poput njene i slične potrebne više nego ikad.

 - U posljednjem poglavlju dajem savjete za sve koji se suočavaju s izazovima, traumama ili teškoćama odrastanja u teškim okolnostima i izbjeglištvu. Ova knjiga nije samo priča – ona je alat za razgovor, refleksiju i razumijevanje - naglasila je autorica.

Nakon svega što je preživjela, Pehlivanović Deumić radi s različitim profilima ljudi, različitih generacija te kaže da uživa u poslu.

- Nije uvijek lako, ali volim izazove jer svaki put kada se susretnem s nekim trudim se pomoći, učiti od njih i dijeliti svoje iskustvo. Jedna stvar koju primjećujem kod svih uzrasta i pozadina je potreba da nas neko zaista sasluša, vidi, poštuje i prihvati i voli, bez osuđivanja onakve kakvi jesmo. Mentalno zdravlje je danas veliki izazov. Ljudi se bore s depresijom, anksioznošću, neurodivergencijom, kriminalom, bullyingom, ovisnostima, samoubistvima, razvodima i ličnim poremećajima. Često se osjećaju nedovoljno, nesigurno i izgubljeno. Naše društvo treba više kontakta s prirodom, rada i discipline, vjere, knjige, meditacije, psihoterapije, art terapije, šetnje na otvorenom, kretanja i stvarnih interakcija, te manje ekrana - poručila je u razgovori za Fenu.

Govoreći o knjigama koje pišu autori koji dolaze iz Bosne i Hercegovine, većinom zbog ratnih zbivanja izbjegli u druge zemlje, Aldiana Pehlivanović Deumić kaže da su to za nju lične priče te da je vjerovatno pročitala sve knjige za koje zna da su napisane od strane bosanskih preživjelih i njihove djece.

- To je tema koja, iako zna biti bolna za čitanje i otvara stare rane, mene privlači jer volim znati da nisam jedina. Imam osjećaj da takve knjige i priče do sada nisu dobile dovoljnu podršku ali se nadam da sada, s obzirom na sve trenutne krize, genocid i ratove u svijetu, te zahvaljujući društvenim mrežama i činjenici da PTSP sustiže mnoge nakon toliko godina, napokon počinjemo podizati svijest i da ljudi počinju slušati - zaključila je.

Aldiana Pehlivanović Deumić je bosansko-američka autorica, profesorica engleskog jezika i edukatorica s višegodišnjim iskustvom u radu s djecom i mladima. Rođena 1984. godine u Zenici. Sa porodicom je izbjegla u Sjedinjene Američke Države.

"Zavidna mrtvima – Tajne preživjele imigrantice“, predstavlja proširenu i revidiranu verziju njenog ranijeg rukopisa "Kroz tamu: Priča bosanske dijaspore“, koji je prepoznat i podržan od Memorijalnog muzeja Holokausta u Illinoisu zbog doprinosa očuvanju kolektivnog sjećanja i razumijevanju ljudskih posljedica rata.

Fena/federalna.ba