Novinari u Tuzli odali počast novinarskim žrtvama u Gazi

Da bismo danas imali snimke iz Gaze, neko tamo s kamerom rizikuje svoj život ne znajući hoće li preživjeti svoj radni zadatak. To su snimatelji. Da bismo danas imali izjave Palestinaca, neko tamo ide od skloništa do skloništa dok padaju granate kako bi glas ljudi pustili cijelom svijetu. To su novinari. Da bismo svaki dan plasirali vijesti iz države, svijeta, zajedno su u svim uslovima radili novinari, snimatelji, montažeri, voditelji i brojni drugi medijski radnici. Novinarski put je trnovit i težak. Na tom putu su mnogi ubijeni. Mnoge ubijaju i danas, pred očima cijelog svijeta. A dok svijet šuti, novinari pričaju. I saosjećaju.

Ratno novinarstvo nije samo obavljanje svoje profesionalne dužnosti. To je ljudska priča o hrabrosti, odanosti i posvećenosti novinara koji na kocku stavljaju svoj, da bi prenošenjem istine, doprinijeli u očuvanju drugih života. U proteklih nekoliko mjeseci opet svjedočimo važnosti i ulozi novinara koji 24 sata dnevno izvještavaju iz Gaze pokušavajući utjecati na globalnu svijest. Svjedočimo i njihovim ubistvima, ubistvima njihovih porodica i činjenici da ih niko ne štiti.

“Više od 90 kolegica i kolega i drugih medijskih radnika je izgubilo život. Izgubili su život u želji, u namjeri, izvršavajući svoj profesionalni zadatak da svijetu prenesu istinu, šta se zapravo tamo događa“, istakao je Marko Divković, predsjednik Udruženja BH novinari.

Upravo oni su u mislima svojih kolega novinara svakoga dana, a posebno danas. U Tuzli su ih se prisjetili učenjem Fatihe, minutom šutnje i paljenjem svijeća. Slike iz Gaze ih svakodnevno podsjećaju na ratna dešavanja na ovim prostorima kada su i sami radili u po život opasnim uslovima.

„Jako je teško biti novinar u ratu, ali i jako važno. Mene je rat zatekao na Radio Tuzli i bilo je važno da svojim slušaocima, sugrađanima prenesmo informaciju o tome šta se dešava u svakom dijelu grada, u svakom dijelu Bosne i Hercegovine“, kaže Jasna Kapetanović, direktorica RTV7 Tuzla.

Novinari, pričaju nam, ne osjećaju strah u trenutku izvještavanja. Strah dolazi poslije. U tom trenutku je najvažnije uraditi  svoj dio posla. Rada tokom rata se prisjetio i snimatelj Sejfudin Koprić. Tada je radio na Radio-televiziji Tuzlanskog kantona, a najteži zadatak mu je bilo snimati masakr na tuzlanskoj Kapiji.

„Pratio sam sve, od skupljanja tijela do bolnice na gradini, bilo je dosta takvih trenutaka, ali smo radili svoj zadatak i smatram da smo ga odradili kako treba u tom ratnom periodu“, govori on.

Rat je ispit profesionalnosti za novinare, kazali su, između ostalog, danas okupljeni novinari. Tada se najbolje vidi ko je objektivan, slobodan i neovisan. Danas se, kažu, može vidjeti i ko to nije. 

„U Gazi su na ispitu pale mnoge svjetske TV kuće, oni koji su, npr., iz Bosne prenosili istinu u Gazi su ušutjeli“, istakla je novinarka Almasa Hadžić.

Okupljeni novinari, u organizaciji Udruženja BH novinari, podsjetili su i na to da medijski radnici ni u miru nisu zaštićeni. Već sedam godina, bh. novinari se pokušavaju izboriti za jednu izmjenu i usvajanje dva nova zakona u parlamentarnoj proceduri, no na njihove zahtjeve su svi nijemi.

„Zakon o medijskom oglašavanju, Zakon o medijskom vlasništvu i izmjene krivičnog zakona u kojim će trebati promijeniti samo jednu rečenicu: da se napad na novinara smatra krivičnim djelom koje se goni po službenoj dužnosti. Ništa od toga nije učinjeno“, naglasio je Divković.

Novinarska žrtva, hrabrost i predanost istini  trebali bi biti temelji za uspostavljanje zaštite novinarske slobode širom svijeta. No, umjesto slobode, brojevi koji pokazuju koliko su novinari nezaštićeni. U Bosni i Hercegovini je tokom rata ubijeno više od 80 novinara i medijskih radnika. U Gazi više od 90 za samo nekoliko mjeseci. Sve pred očima svijeta.

federalna.ba