Novim pravilnikom o registraciji vozila se zahtijeva da se vozilo registruje na vlasnika - djecu sa poteškoćama

Novim Pravilnikom o registraciji vozila onemogućena je registracija vozila na staratelje djece sa poteškoćama, najčešće roditelje, već se od njih zahtijeva da se vozilo registruje na vlasnika - njihovu djecu sa poteškoćama. Postavlja se pitanje kada će Pravilnik biti izmjenjen s obzirom da postoji niz razloga za hitnost?

Donošenjem novog pravilnika koji se odnosi na registraciju automobila, Ministarstvo za saobraćaj i komunikacije na državnom nivou nije vodilo računa šta to znači za porodice koje imaju dijete ili osobu sa poteškoćama u razvoju. Naime, stari pravilnik glasio je: Da je vlasnik automobila bila osoba sa invaliditetom, a da je korisnik bio staratelj. To su najčešće roditelji koji, u stvari, vode brigu o osobama sa invaliditetom. Novim pravilnikom vlasnik ostaje osoba sa invaliditetom, ali korisnik može, jedino i isključivo, da bude takođe osoba sa invaliditetom, što predstavlja svojevrstan apsurd, navodi Ines Kavalec direktorica Udruženja „Dajte nam šansu“:

 „To, u praksi, znači sljedeće: Da osoba koja ima invaliditet, osoba koja je nepokretna, koja je teško pokretna ili osoba koja potpuno ima umanjene mentalne potencijale, mora doći da registruje auto. Da su to osobe koje, zapravo, voze automobil. Da su to osobe koje moraju izvršavati sve druge obaveze koje se tiču – od registracije i svega drugoga samog automobila.“

BiH je zemlja paradoksa što upravo pokazuje i nedavna izmjena jednog od podzakonskih akata koji reguliše registraciju vozila u kome, za razliku od dosadašnje opcije gdje roditelj djeteta sa poteškoćama u razvoju može registrovati auto na sebe, iako je dijete vlasnik što omogućava neke povlastice. Sada je to promijenjeno na način da dijete sa poteškoćama u razvoju treba biti i vlasnik i osoba na koju će automobil biti registrovan, navodi Saša Magazinović, poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine i dodaje:

 „To podrazumijeva da to dijete izvrši registraciju vozila samostalno, da kazne dolaze na dijete i da to isto dijete mora dati izjavu da nije upravljalo vozilom i silne druge neugodnosti za porodicu. Jedna potpuno, potpuno nelogična situacija koju pokušavamo izmijeniti na inicijativu direktorice Udruženja „Dajte nam šansu“ Ines Kavalec.“

Kavalec smatra da ovo samo govori o ljudima koji su radili na izmjenama starog Pravilnika, o njihovoj potpunoj nemarnosti, o jednom potpuno površnom radu te da su, u stvari, članovi komisije ljudi koji apsolutno nisu razmišljali šta to u praksi znači. Da li je to u praksi izvodivo.

 „Ponovno potvrđujemo ono što negdje mi, koji predstavljamo marginaliziranu skupinu društva, da ljudi koji donose odluke u ime nas i koji bi trebali da ih sprovode, da su to zapravo ljudi koji apsolutno nemaju predstave šta znači biti osoba sa invaliditetom. Odnosno, šta znači biti roditelj osobe sa invaliditetom.“

Neki koraci već su napravljeni, kaže Saša Magazinović:

 „Imali smo jedan sastanak. Imali smo kontakt sa ljudima iz Ministarstva. Nadam se da ćemo to otkloniti. Ali, ja postavljam pitanje zašto takve stvari uopšte trebaju da se dešavaju.“

U iščekivanju konačnog odgovora Ministarstva za saobraćaj i komunikacije, iz Udruženja „Dajte nam šansu“, navode da im ne nedostaje optimizma. Ines Kavalec:

 „Da li će se dogoditi izmjena, apsolutno nemam sumnje u to. Jer, ukoliko nas ubijede ovi koji su donosili novi pravilnik da je ovo u praksi potpuno izvodljivo i da je sasvim OK, mi ćemo se, kao Udruženje Dajte nam šansu, ja lično kao Ines Kavalec, izviniti i neka onda taj pravilnik ostane kako jeste.“

Sve aktivnosti vezane uz vozilo, poput podnošenja zahtjeva, uplata, svih potpisa i slično, trebaju biti provedene od strane vlasnika, u ovom slučaju i korisnika vozila, što dijete sa teškoćama u razvoju bez ikakve dileme nije u mogućnosti. Eventualni prekršaji u prometu evidentirali bi se na nepokretno ili slabo pokretno dijete sa teškoćama u razvoju koje bi trebalo dati izjavu o korisniku vozila u vrijeme eventualnog počinjenja prekršaja. Ostaje pitanje hoće li i kada Pravilnik biti izmjenjen s obzirom da postoji niz razloga za hitnost.