Nije sve zaboravljeno / Priče iz drugog vremena

Dario Terzić

**

Dobro je čitati ... dobro je čitati o vremenu ili vremenima kojih se još samo malobrojni sjećaju; dobro je čitati o tim sve udaljenijim vremenima i ljudima, da se prisjetimo i njih i sebe. Gdje sam? Ko sam ja bila ili bio u tim vremenima?

**

... I Dario Terzić dolazi iz nekog drugog vremena. Rođen polovinom 60-ih prošlog stoljeća, u gradu kojeg nema onakvog kakvog ga pamti Dario i mnogo, mnogo nas – u nekom drugačijem Mostaru. Važno je kazati da je Dario, nakon školovanja u rođenom/rodnom gradu, na sarajevskom Fakultetu političkih nauka diplomirao žurnalistiku; potom je magistrirao i doktorirao iz oblasti komunikologije. Pisao je za listove Oslobođenje, Valter, Sloboda, List omladine Mostara ... Godinama, desetljećima bio je Dario Terzić radijski novinar i urednik – na Radiju Mostar – prije rata, na Radiju BiH Ratnom studiju Mostar; nakon rata na Omladinskom radiju X. Dario Terzić piše na bosanskom i italijanskom jeziku. Prva knjiga Darija Terzića je „Diario dei terzi“ (Dnevnik treće strane); objavljena je u Italiji i naslov je svojevrsna igra riječi – naime, naslov sadrži i ime i prezime autora. „Dođi da (m)ostarimo zajedno“ druga je autorska knjiga Darija Terzića i dio je Serijala „Čitamo knjige“. I, treća knjiga – odnosno dvije knjige u jednoj, sa dva naslova „Nije sve zaboravljeno / Priče iz drugog vremena – susreti i sjećanja“. Ove knjige su Darijova, podosta bosanskohercegovačka, a možda ponajviše mostarska trilogija.

**

Knjigu „Nije sve zaboravljeno / Priče iz drugog vremena – susreti i sjećanja, 2024.godine objavio je mostarski Centar za kulturu. Jedan od recenzenata je novinar Miljenko Buhač. Buhač, između ostalog piše – „Ova knjiga jeste djelimično i povratak u prošlost, i to s razlogom. S razlogom, jer sjećanje koje nam se ovdje poklanja nije ono površno, maglovito, nedorečeno. To su prije svega tekstovi bazirani na točnim, provjerenim podacima, nema tu onoga „rekla-kazala“ koje u pravilu zamagli stvarnost. Terzić, rekao bi netko, skoro opsesivno provjereva podatke i po nekoliko puta. Ne, nije to opsesija. To je samo jedna od bitnih karakteristika nepristranog novinara, ali i metodičnosti jednog istraživača. Jer autor ove knjige je i jedno i drugo ... Nije sve zaboravljeno – glavna je poruka ove knjige. Pokušaj je to da se sačuvaju neke priče, sjećanje na ljude koji su obilježili jednu eru. Jer osamdesete su bile godine ... I ostavile su te osamdesete trag na onima koji su tada tek odrastali, mada i današnje generacije s vremena na vrijeme prepoznaju Sonju Savić, Dinu Dvornika, Željka Malnara ... Na stranicama ove knjige susrećemo i imena koja su ponikla u Mostaru: Predraga Matvejevića, Marija Drmaća, Nedžada Maksumića, Mirsada Denju Mačka ...

Vrijednost ovih tekstova je što su oni na izvjestan način otporni na vrijeme; mogu biti aktualni i nakon 30 godina. Autor može slobodno stati iza svakog ovog teksta bez imalo stida, bez potrebe da nekome nešto posebno objašnjava, ili da se, ne daj bože, pravda. To je ujedno i dokaz jednog profesionalnog pristupa novinarstvu, gdje se sugovorniku (bez obzira kolika zvijezda on bio) prilazi prije svega kao ljudskom biću, uzimajući u obzir sve njegove vrline a i mane. I ono što je kod Terzića najvrijednije jeste to da su njegovo najjače oružje činjenice, te u njegovim tekstovima nema hvalospjeva i veličanja. Terzić se sa sugovornikom ne prepire, ne nadmudruje, on samo posao radi prije svega zbog čitatelja, slušatelja ...“

**

Odabrala i uredila – Selma Dizdar

Dijelove iz knjige čitao – Haris Etemi

Ton-majstorica – Dženita Fakić

Foto – Mario Maduna