Ni nakon 135 dana ne nazire se kraj agresije na Ukrajinu

Francuskoj javnosti je prošle sedmice predstavljen dokumentarac novinara koji je blisko pratio predsjednika Emmanuela Macrona tokom predsjedavanja Francuske Evropskom unijom u prvoj polovini ove godine. Prvobitno je zamišljeno da upravo to predsjedavanje bude fokus, ali čini se da je Macronov odnos s Putinom uzeo primat. Naime, u filmu su scene sa video sastanka Macrona i Putina četiri dana prije početka invazije. Iako je taj sastanak tada predstavljen kao susret koji će osigurati da se ne desi ovo što cijeli svijet gleda, a Ukrajinci proživljavaju četiri i po mjeseca, jasno je se to nije desilo. A iz objavljenog dokumentarca možemo zaključiti da Vladimiru Vladimiroviču Putinu nikada ne treba vjerovati i da samo on zna koji je naredni potez koji će napraviti.

Svako ko imalo prati situaciju u Ukrajini od početka sjetiće se tvrdnji ruskog predsjednika Vladimira Putina da neće napasti susjednu zemlju i da nagomilava vojsku blizu granice dijelom zbog vojnih vježbi, a dijelom kao redovni dio sigurnosnih procedura. Slušali smo to svega nekoliko dana pred početak invazije. 24. februara ispaljen je prvi metak, i nije prestalo do danas, a ne zna se ni kad će.

"Narodne republike Donbasa obratile su se Rusiji sa zahtjevom za pomoć. Donio sam odluku o sprovođenju specijalne vojne operacije. Njen cilj je zaštita ljudi koji su osam godina bili izloženi maltretiranju i genocidu od strane kijevskog režima. I za to ćemo nastojati da demilitarizujemo i denacifikujemo Ukrajinu. I takođe privedemo pravdi one koji su počinili brojne krvave zločine nad civilima, uključujući građane Ruske Federacije", kazao je Putin 23. februara ove godine.

Nakon ovog govora, povrijeđene su i poginule su hiljade Ukrajinaca, ali i ruskih vojnika. Milioni ukrajinskih građana su napustili svoje domove i pobjegli ili u mirnije dijelove zemlje, a preko granice je otišlo, prema posljednjim UN-ovim podacima, skoro 9 miliona. Stotine milijardi dolara pomoći poslane su u Ukrajinu, zahvaljujući čemu odbrambene snage uspijevaju da pruže otpor ruskim snagama. No, inat i prkos Ukrajinaca, koji je oduševio cijeli svijet, ni četiri i po mjeseca nakon početka invazije ne posustaje.

"Naš tim ima mnogo više ljudi od nas petorice. Oružane snage Ukrajine su ovdje i najvažnije, naš narod je ovdje. Već 100 dana branimo Ukrajinu, pobjeda je naša. Slava Ukrajini, slava herojima", kazao je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenskij.

Iako je „specijalna operacija“, kako Rusi nazivaju agresiju na Ukrajinu, trebala biti tzv. blizkrig, traje mnogo duže od planiranog. Dio plana ruskih snaga, onaj iz pravca Bjelorusije, koji je podrazuumijevao uspostavljanje kontrole nad Kijevom, doživio je totalni neuspjeh. Drugi dio, onaj o prodiranju u Ukrajinu iz pravca Krima je solidno uspješan. Pala je Luganska regija prije nkoliko dana, a sada traje ofanziva na Donjeck, drugu regiju u Donbasu. Ukrajinske snage pružaju solidan otpor, a oružje sa zapada u tome ima izuzetno važnu ulogu.

"Nastavit ćemo isporučivati vojnu opremu, posebno topničke kamione Caesar koji omogućuju ukrajinskim vojnicima da se učinkovitije obrane od napada ruske vojske na ukrajinskom tlu", istakao je Macron.

Francuski predsjednik je bio jedan od onih evropskih lidera koji je na sve načine pokušavao spriječiti svog ruskog kolegu da pokrene invaziju na Ukrajinu. Putin mu je to čak i obećao četiri dana prije početka rata. No, kako se navodi u dokumentarnom filmu „Predsjednik, Evropa i Rat“, novinara Guya Lagachea, koji je pratio Makrona tokom francuskog predsjedavanja Evropskom unijom, Putin je slagao.

"Ako razmislite o tom razgovoru, između predsjednika Macrona i predsjednika Putina koji se dogodio četiri dana prije početka rata, ono što je mene iznenadilo je da je taj razgovor bio dosta težak. Obraćali su se jedan drugom imenom, nisu se persirali, i to na neki način upućuje na bliskost, ali teme o kojima su razgovarali su bile dosta teške. Dakle, bio je to težak razgovor između dvije osobe koje su politički na potpuno različitim stranama", navodi Lagache.

Kada su vidjeli da je vrag odnio šalu, svi zapadni lideri stali su na stranu Ukrajine. Krenule su bjesomučno da se uvode sankcije Rusiji, da se šalje obilna vojna i svaka druga pomoć Ukrajini, te da se objeručke prihvataju izbjeglice, što znamo da inače nije praksa u zapadnim zemljama posljednjih godina, pa i decenija. Zbog sankcija se ogroman broj kompanija povukao iz Rusije i prekinuo svaki vid saradnje. Zbog stanja u zemlji ili neslaganja s potezima vlasti, veliki broj Rusa je napustio domovinu. Predsjednik Putin niječe tu činjenicu, kao i da Rusija ima ekonmske probleme uzrokovane sankcijama.

"Svi slušamo o takozvanoj 'Putinovoj inflaciji' na Zapadu. Svaki put kad to vidim, pitam se kome su te gluposti namijenjene? Ljudima koji ne znaju čitati i pisati? Ljudima koji barem znaju čitati, shvatiće što se zapravo događa. Za Zapad je početak naše operacije u Donbasu spas koji im omogućava da krivnju za vlastite greške svale na nekog drugog - Rusiju u ovom slučaju", tvrdi Putin.

Većina analitičara je stava da je zapravo rat u Ukrajini, čije posljedice je osjetio skoro cijeli svijet kroz ekonomsku krizu, rat između Sjedinjenih Država i Rusije, a preko leđa Ukrajine i posljedično preko leđa svih zemalja u kojoj su energenti, hrana i ostale životne potrepštine vrtoglavo poskupjele. Čini se da je to isti onaj Makron o čijem političkom radu je snimljen dokumentarac, jasno vidio, budući da je u razgovoru četiri dana uoči početka rata, tražio od Putina da se sastane s predsjednikom Sjedinjenih Država Joeom Bidenom.

"Predsjednik Putin kaže, u redu, prihvatam vaš prijedlog - jer predsjednik Macron nudi organizaciju samita između predsjednika Putina i američkog predsjednika Joe Bidena u Ženevi, nekoliko dana kasnije kako bi se radilo na mirovnim pregovorima. Predsjednik Putin se tokom razgovora složio sa time, ali zapravo je znate to bila laž. Ipak, dok se ne pokuša organozovati taj događaj, ne znamo da li je lagao ili nije", dodaje Lagache.

Vidimo da Putin ni s kim ne želi pregovarati, čak ni s predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim, budući da, očigledno, ima svoje naume od kojih ne želi odustati. A dok ginu njegovi i ukrajinski vojnici, civili, dok ekonomije širom svijeta padaju na koljena, NATO mu je bliži nego ikada, budući da su Finska i Švedska, zabrinute za svoju sigurnost, zatražile i sada su na korak do članstva u Alijansi. Osim osvojenih nekoliko gradova, poput Mariupolja, Sjeverodonjecka, Lisičanska i nekih drugih manje važnih, Putin ništa još nije dobio – ni vraćanje granica NATO-a na one iz 1997. godine, ni pripojene separatističke regije u Ukrajini, a još manje ukrajinski narod pod svojim krilom. Dokle će ovo trajati i šta će Putin usput još namaštati, dok sve oko njega ide niz brdo, možemo samo čekati da vidimo. Jedno je sigurno – da su minimalne šanse da će zahtjev Zelenskog, nedavno upućen liderima G7, da se rat završi do zime, biti ispunjen. I zato što veliki svjetski igrači očigledno ne mogu napraviti mnogo kada govorimo o zaustavljanju Putinovh nakana, ali i zato što niko osim njega samog, ne zna šta su u konačnici Putinove nakane.

federalna.ba