Nema većeg dobročinstva od doniranja organa

Prilog Indire Šehić

Povodom Evropskog dana zahvalnosti donorima, Donorska mreža u Bosni i Hercegovini, otkrila je Spomen ploču zahvalnosti donorima u BiH. Ploča je otkrivena u blizini Veterinarskog fakulteta u Sarajevu.

Donorska mreža u BiH je nevladina organizacija koju su osnovali ljekari i pacijenti prije 20 godina. Osnovni cilj im je edukacija stanovništva o potrebi doniranja organa i važnost transplantacije organa za spašavanje života. Oktobar se u cijeloj Evropi obilježava kao mjesec zahvalnosti donorima i njihovim porodicama. Adela Čomić, koordinator u donorskoj mreži Bosne i Hercegovine:

 „Više od 100 života je, u posljednjih 20 godina, spašeno transplantacijama i doniranjem organa i nema većeg dobročinstva od toga.“

Upravo zahvaljujući donorima, Adnan Fazlić danas živi novi život. On je dobio novo srce:

 „Svi pacijenti koji su imali priliku, da kažem sreću, posebno u BiH, gdje je to zaista rijetkost, da im se daruje organ i da prilika da nastave svoj život tokom cijele godine, a posebno tokom ovih dana, ne mogu reći slave, ali žele odati svojevrsnu počast ljudima – donorima, koji su bili spremni živi dati dio sebe. Odnosno, nakon smrti donirati svoje organe i njihovim porodicama koje su za to dale saglasnost u životu posebnim, zaista teškim trenucima.“

Donorska mreža u Bosni i Hercegovini je dobrovoljna organizacija ljekara i građana koja se zasniva radi promovisanja doniranja organa, te kontakata sa programima doniranja organa u drugim zemljama. Adela Čomić:

 „U BiH, u posljednjih 20 godina, bilo je 39 preminulih donora. Svaki preminuli donor spašava i do 5 života. A, broj članova porodica koji su za života donirali svojim rođacima i najbližim srodnicima organe, teško je tačno utvrditi, ali on je više od 300.“

Doniranje organa ljudima daje mogućnost da, u trenucima kada se njihov život gasi i kada ostaju bez nade, da se ponovo vrate u stanje kakvo je bilo prije. Adnan Fazlić:

 „Nakon transplantacije organa pacijenti apsolutno u cijelosti vraćaju sve svoje životne funkcije. Vraćaju se svojoj porodici. Svojim dnevnim aktivnostima. Mnogi se vrate na posao i apsolutno se osjećaju korisni sebi, korisni društvu. U današnje vrijeme kada se mnoge bolesti, na razne načine, liječe, ali ne mogu do kraja izliječiti, transplantacija organa je možda jedini način da se čovjek zaista potpuno oporavi i živi ljudski, dostojanstven život.“

Kada su u pitanju građani, njihova mišljenja u vezi doniranja organa su podijeljena:

„Nisam korisnik te kartice, ali kad bih umrla donirala bih, naravno.“

„Nisam, ali pomažem koliko mogu na telefon ko god traži ja dam pomoć. Tako da nisam o tome razmišljala, zaista.“

„Nisam razmišljala o tome, ali sto posto ako bi porodica odlučila. Stvarno, ne znam o tome. Ne bih o tome.“

„Nisam korisnik donorske kartice, ali bih rado postala. I, voljna sam da doniram neke od svojih organa nakon svoje smrti.“

Da bi se donorska mreža razvijala, neophodna je aktivna i stalna angažovanost svih, kako bi ljudi čije je zdravlje narušeno, a životi ugroženi, dobili nadu i priliku za bolji i kvalitetniji život.